Diskurs politički štrajkovi zahuktali su se u parlamentu prošlog četvrtka tijekom vremena za pitanja.
Osnovni Finci Miko Bergbom roimi Sdp za potporu sindikalnom pokretu.
“Vi se u socijaldemokratima još uvijek usuđujete podržati takvu djelatnost koja prezire i pljuje po predstavničkoj demokraciji”, rekao je.
SDP-a Johanna Ojala-Niemelä iznio istu optužbu protiv vlade.
“Poslodavac vam je uzeo, Vlada, kao litarsku mjeru zadnjih godinu dana. Zato je nečuveno tvrditi da zaposlenici čine zlu izvanparlamentarnu silu, kad vam iz Eteläranta cijelo vrijeme šapuću na uho”, rekao je.
Sindikati ponovno zatežu udarni vijak u početnom tjednu. Dvotjedni štrajkovi počinju u ponedjeljak, koji ometaju teretni promet u lukama i željezničkim prugama te uzrokuju, između ostalog, poremećaje u distribuciji goriva.
Temeljni Finci i članovi koalicije više su puta optuživali Ay pokret da udarnim oružjem pokušava natjerati politiku u željenom smjeru, iako je vrhovna vlast u Finskoj parlament koji biraju građani.
HS je prošao kroz ono o čemu se raspravlja.
Što je “izvanparlamentarni utjecaj” i jesu li to štrajkovi?
Jesu li.
Široko definiran, izvanparlamentarni utjecaj znači utjecati na politiku drugačije nego kroz parlament. Politički štrajkovi čiji je cilj pritisak na Vladu su stoga izvanparlamentarni utjecaj.
U demokraciji se sav politički utjecaj ne kanalizira kroz parlament. Izvanparlamentarni utjecaj uključuje, primjerice, prosvjede, lobiranje i djelovanje mnogih nevladinih organizacija.
Štrajkovi proteklih mjeseci bili su politički, jer su trebali utjecati konkretno na vladu. Štrajkovi nemaju za cilj promicanje ciljeva zaposlenika u kolektivnom pregovaranju, već pokušaj natjerati vladu da odstupi o opsežnim promjenama koje je unio u radni život.
Petteri Orpon (Kok) desna vlada namjerava, među ostalim, proširiti mogućnosti lokalnog dogovaranja i ograničiti štrajkove simpatija i političke štrajkove. Slabljenju zaštite od nezaposlenosti protive se i radnički sindikati, iako je neke od njih već odobrio Sabor.
Je li pokret Ay prije mogao utjecati na to kakve zakone parlament donosi?
Je.
Temeljni rad za mnoge zakone koji se tiču radnog vijeka obavljen je u pregovorima između zaposlenika i strane poslodavca. U proteklih deset godina stranke više nisu postigle dogovor o mnogim pitanjima. Na primjer, nakon početka pandemije korona, međutim, organizacije su brzo pregovarale s vladinim prijedlozima za ublažavanje otpuštanja i drugih hitnih mjera.
Ove godine, unatoč nesuglasicama, stranke pregovaraju o sljedećoj mirovinskoj reformi koju je odredio Orpov odbor.
Proteklih desetljeća veliki dio zakona koji reguliraju radni život i društvo blagostanja nastao je dogovorom poslodavaca i sindikalnog pokreta, na temelju sporazuma.
To nije rezultat pokušaja poslodavaca ili nadničara da vrše pritisak na vlade putem, na primjer, političkih štrajkova. Umjesto toga, donositelji političkih odluka dobrovoljno su dopustili stranama da se međusobno dogovore o pitanjima, a zatim su sporazume pretočili u zakon.
Zašto se reforme ne rade sada na temelju pregovora Ay pokreta i poslodavačke strane?
To je ono što bi pokret AY želio. Jedan od njezinih zahtjeva bio je upravo produženje pregovora, kako bi postigla željene kompromise, odnosno kako bi se njezin glas bolje čuo.
No, Vladi se to nije dogodilo. Vlada je pozvala partnere na tržištu rada da pregovaraju samo o finskom modelu formiranja plaća. Organizacije zaposlenika konzultirane su iu radnim skupinama drugih projekata radnog vijeka, no srž reformi već je definirana u Vladinom programu.
Prema Vladi, reforme koje forsira su nužne, a ne mogu se postići pregovorima s pokretom Ay.
Prema mišljenju vlade i poslovnog svijeta, pregovori sa sindikatima nisu doveli do dovoljno velikih reformi na tržištu rada u 21. stoljeću, što je oslabilo izglede za uspjeh finskih tvrtki.
Jesu li građani znali da su dobili ovakvu politiku kada su vladajućim strankama dali izbornu pobjedu na parlamentarnim izborima?
O smjeru politike u Finskoj odlučuju građani na parlamentarnim izborima.
Na izborima prošlog proljeća desničarske stranke koje su ušle u vladu, posebice koalicija i Fundamentalni Finci, odnijele su jasnu izbornu pobjedu. Građani su stoga dali veću potporu njihovim idejama umjesto alternativi koju su nudili ljevičari.
Na primjer, predsjednik Basic Finns, ministar financija Riikka Purra je rekao da je Vlada na parlamentarnim izborima dobila mandat za promjenu tržišta rada.
Oporbene lijeve stranke, pak, smatraju da vladajuće stranke nisu dobile mandat od naroda na izborima za prijedloge koje sada guraju.
Prema izvješću HS-a Što se tiče koalicije, politika Vlade u mnogočemu odgovara onome što je stranka obećala prije izbora.
Koalicija vozio otvoreno na primjer, veliki rezovi u socijalnom osiguranju i promicanje lokalnog pregovaranja.
Zabava trepnuo također izmjene radno-mirovnog zakonodavstva, iako nije izravno rekao da želi ograničiti političke i podržati štrajkove.
Koalicija se, barem prije izbora, nije javno zalagala za sve prijave radnog vijeka Vladina programa. Primjerice, promjena prvog dana bolovanja u neplaćeni nije bila na stolu prije izbora. No, plaća za prvi radni dan iubuduće se može dogovoriti kolektivnim ugovorima.
Osnovni Finci nisu se zalagali za promjene koje vlada sada promiče tijekom izbora. Partija je, naprotiv, postrojila radničku organizaciju SAK u anketi između ostalog, da se protivi ograničavanju prava na štrajk.
Oporba je često spominjala što je Purra dao prije izbora intervjuu kojem je rekao da smanjenje broja ljudi s niskim primanjima koje gura koalicija ne funkcionira za osnovne Fince.
Budući da vladu u Finskoj čini nekoliko stranaka, nije neobično da najveće vladine stranke sklapaju kompromise o pitanjima koja su jedna drugoj važna.
Je li poslodavačka strana izvanparlamentarno utjecala na Vladu?
Organizacije koje predstavljaju poslovni svijet i poduzetnike održale su u javnosti mnoge mjere koje je predložila vlada u razgovoru dugo, čak godinama.
Jasno je da mnoge mjere radnog vijeka iz programa Vlade ne bi bile politički realne da ih, recimo, provede koalicija i SDP-ova plavo-zelena vlada. Sadašnja struktura vlasti prihvatljiva je sa stajališta poslovnog života.
Poslodavačka strana trenutačno bolje postiže svoje ciljeve ostavljajući promjene radnog zakonodavstva u rukama političara nego što ih na stari način dogovara s nadničarskom stranom.
Ako sindikat štrajkovima vrši pritisak na Vladu izvanparlamentarno, poslodavačka strana je uspjela blažim sredstvima, odnosno lobiranjem, utjecati na Vladu izvanparlamentarno.
