Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Pisac je urednik FT-a
Bank of Japan je tijekom 14 godina stekla fondove kojima se trguje na burzi koji sadrže dionice ekvivalentne oko 7 posto japanskih kompanija koje kotiraju na burzi. U ožujku je guverner BoJ-a Kazuo Ueda odgodio ovaj aspekt izvanrednog programa monetarnog popuštanja središnje banke. Banka tek treba objaviti što će učiniti sa svojim dioničkim portfeljem od pola trilijuna dolara.
S otprilike četvrtinom dobitaka na burzi tijekom razdoblja Abenomiksa povezanom s njihovom kupnjom dionica, loše upravljan izlazak mogao bi potopiti japansko tržište dionica. To bi također moglo potkopati inflacijski cilj BoJ-a.
Zašto uopće izlaz? Uostalom, u svijetu velikih gubitaka od programa kvantitativnog popuštanja središnjih banaka za potporu gospodarstvima, portfelj ETF-a BoJ-a donio je rijetku dobit. Vrijednost kumulativnih kupnji dionica u iznosu od 37 bilijuna ¥ narasla je u vrijednosti i prema nekim procjenama danas vrijedi 77 bilijuna jena. Kritike da su pojedinačne cijene dionica bile iskrivljene uglavnom su izblijedjele otkako je BoJ smanjio troškove posuđivanja dionica. I, kao što Naohiko Baba, voditelj japanskog istraživanja u Barclaysu, primjećuje, otprilike 1,2 bilijuna jena u dividendama koje oni donose dobro dolaze. Dovoljno je podmiriti troškove normalizacije politike svoje monetarne politike, nadoknađujući troškove kamata na rezerve koje se drže u banci na kamatnu stopu do najmanje 0,25 posto.
Ali banka nije prirodni dioničar. Njegov računovodstveni okvir je kazneni. Nerealizirani gubici dionica moraju se rezervirati, ali se nerealizirani dobici nikad ne priznaju. Kao takva, bilanca je asimetrično osjetljiva na volatilnost cijena dionica.
Dakle, koje su Uedine moguće izlazne rampe? Prvo, sam BoJ ima oblik. Uoči i tijekom globalne financijske krize banka je kupila oko 2,4 bilijuna jena u dionicama koje su držale financijske institucije. Nakon početnih neuspjelih pokušaja, oni su u stalnoj likvidaciji od 2016.
Utjecaj na tržište prošao je gotovo nezapaženo, ali tempo je bio brz. BoJ bi mogao primijeniti istu tihu praksu na prodaju ETF-a. Ali za ovo bi trebalo otprilike dva i pol stoljeća da se završi istim tempom. Ueda je dao do znanja da mu se ne žuri, ali ovo možda rasteže stvari.
Druga opcija o kojoj se naširoko raspravlja je transakcija izvan tržišta. Jedan od očitih primatelja bio bi Japanski vladin mirovinski investicijski fond, najveći mirovinski fond na svijetu. No, posjedi dionica koje kotiraju na lokalnoj burzi banke sada premašuju GPIF-ove, što ih čini teškim za apsorbirati bez gubitka ikakve pretenzije na neovisnost. Drugdje, vlada je pokazala spremnost da dodijeli nove subjekte za promicanje političkih prioriteta izvan fiskalnog okruženja koje sve više ispituje. Japanski sveučilišni fond osnovan je 2022. i sada ima fond od 10 bilijuna ¥ za promicanje istraživačkih aktivnosti. Bankin portfelj ETF-a bio bi značajna zaklada u bilo kojem području politike.
Treće, BoJ bi se mogao osvrnuti na iskustvo Hong Kong Monetary Authority. Godine 1998. hedge fondovi pokrenuli su pokušaj razbijanja vezanosti valute teritorija za dolar. Podbacili su i hongkonški dolari i dionice. Ali u nizu smionih intervencija, HKMA je kratko spojila napad kupnjom 6 posto dioničkog tržišta, natjeravši hedgie na gubitke i istisnuvši ih s njihovih pozicija.
Sljedeće godine središnja banka prebacila je svoje dionice u golemi ETF – Tracker Fund of Hong Kong – koji je u fazama prodala maloprodajnim i institucionalnim ulagačima uz popust veći od 5 posto. Ovdje ima mnogo stvari koje se BoJ-u sviđaju. HKMA se pojavila obranivši financijski sustav i zaradivši čistu svotu. Usporedivi potez BoJ-a mogao bi, ako je dobro strukturiran, ne samo smanjiti rizik njezine bilance i donijeti joj priličnu dobit, već i proširiti vlasništvo nad dionicama među kućanstvima – što je cilj vlade.
Kao što mi kaže Shigeto Nagai, bivši glavni direktor Međunarodnog odjela Banke Japana sada na Oxford Economicsu, “prodaja ETF-ova bez poremećaja tržišta nije realan izbor”. Priručnik HKMA-e postigao bi mnoge političke ciljeve.
Prijenos udjela u novi državni fond mogao bi biti dobar međukorak. To bi smanjilo rizik za bilancu BoJ-a. To bi također predstavljalo rizik skladištenja sve dok se ne donese širi plan prodaje javnosti ili doniranja područja politike. A s obzirom na računovodstvo knjigovodstvenih troškova, državni imovinski fond mogao bi steći udjele BoJ-a za djelić tržišne vrijednosti, a da pritom ne naruši bilancu središnje banke. Ogromni profiti programa daju Uedi malo vremena. Sada ga mora upotrijebiti za koordinaciju plana s vladom.
