O odbitku kućanstva tražimo uštedu od sto milijuna eura sukladno Vladinoj okvirnoj odluci.
Prema informacijama STT-a, Uprava ima tri mogućnosti kako to provesti: smanjenjem postotka naknade, povećanjem franšize ili smanjenjem maksimalnog iznosa.
“Rješenje se mora naći u njima. Ako se ne iskoriste sva tri, moraju se koristiti najmanje dva kako bi se postigao cilj uštede”, kaže izvor iz vlade.
Svi izvori s kojima je razgovarao STT kažu da samo smanjenje maksimalnog iznosa neće donijeti značajne uštede. Vrlo mali broj korisnika odbitka za kućanstvo uopće dosegne maksimalan iznos.
Jedna i trenutno najizglednija opcija je smanjenje maksimalnog postotka obeštećenja. To je i učinio Antti Rinne (sd) odbora u 2019.
Prema jednom vladinom izvoru, također bi moglo biti moguće povećati franšizu i istovremeno malo smanjiti postotak naknade.
Vladini izvori ističu da odbitak kućanstvu žele zadržati kao primamljivu opciju za što veći broj ljudi te stoga nema smisla barem jako snižavati postotke. Korištenje je poticajnije ako možete odbiti što je više moguće u oporezivanju.
Želimo da rješenje bude što pravednije. U Vladi je poznato da odbitak kućanstvu najviše koriste ljudi s visokim primanjima.
Odluka mora se obaviti tijekom proljeća, kako bi se do ljeta prijedlog dao na mišljenja. U Ministarstvu financija (MF) kažu da će uskoro krenuti pripreme za izmjene olakšice za kućanstva, a Vladin će se prijedlog u Saboru naći na jesen.
Početkom sljedeće godine na snagu stupa smanjeni odbitak za kućanstva.
U 2022. godini odobreno je oko pola milijarde eura od odbitka kućanstava. Dakle, smanjen je otprilike za petinu.
U poreznom mapiranju Ministarstva financija iz 2023. navodi se da je glavni cilj odbitka za kućanstva bio poboljšati zaposlenost uz pomoć potpore koju dodjeljuje društvo. Svrha je potaknuti kućanstva da outsourcaju poslove koje su ranije sami obavljali. Osim toga, svrha je smanjiti korištenje rada na crno.
Odbitak kućanstva je porezna olakšica koju možete ostvariti kada kupujete usluge za svoj dom ili kuću za odmor. Od početka 2020. maksimalni iznos smanjen je s 2400 eura na 2250 eura, a postotak naknade s 50 posto na 40 posto.
Vlada je tada izračunala da će se tom promjenom porezni prihod države povećati za nešto manje od 100 milijuna eura godišnje.
Glavni ekonomist Udruge poreznih obveznika Mikael Kirkko-Jaakkolan prema procjeni, također je skoro dosegla cilj, ako se uzme u obzir samo smanjenje odbitka, a ne ikakav učinak na potražnju kućanstava.
Godine 2022. započeo je privremeni eksperiment tijekom kojeg je maksimalni iznos odbitka kućanstva za kućanske poslove – kao što su usluge čišćenja i njege te njege djece i starijih osoba – iznosio 3500 eura po osobi. Smanjen je 60 posto udjela u radu.
Eksperiment će završiti početkom sljedeće godine, a privremeno povećanje će biti ukinuto. Ukupan iznos odbitka stoga će se u svakom slučaju smanjiti, ali na to će doći odluka Vlade.
Prema Kirkko-Jaakkoli, promjena je velika.
“Naravno, moguće je i da će postoci naknada ubuduće biti malo odvojeni, odnosno da će biti drugačiji postotak za radove na obnovi nego za rad u kućanstvu i njegovateljima. Moguće je i da se zadrži na četrdeset, a da se drugi broji na trideset, ali ne znam što se o tome raspravljalo”, kaže za STT.
Budući da je odbitak kućanstva osobni odbitak, odbitak se može podijeliti zajedno s, primjerice, supružnikom. U ovom slučaju, primjerice, trenutno je moguće dobiti odbitak od ukupno 4500 eura za renoviranje.
Porezni obveznici Kirkko-Jaakkola kaže da je stopa naknade najvažniji čimbenik kada se traži ušteda. Po njegovom mišljenju, najprirodnije bi bilo da se i ovaj put postotak računa u istom kontekstu kada se smanjuje maksimalni iznos. Možete potražiti standardno rješenje iz rješenja Rinneove vlade, iako su cijene porasle, a odbitak kućanstvu postao popularniji.
“Tada je postotak obeštećenja srezan za 10 postotnih bodova, a više od toga ni sada nema potrebe. Rez bi lako mogao biti manji. Međutim, iznosi su se s vremenom povećavali.”
S druge strane, sada bi se maksimalni iznos mogao sniziti za, recimo, stotinjak eura.
Odbitak sada iznosi 100 eura po osobi godišnje, a prema Kirkko-Jaakkolinom mišljenju barem ne bi bilo razumno dizati ga.
“To bi značilo da bi se pojeftinjenje više odnosilo samo na one” koji provode veće renovacije ili redovito koriste, primjerice, usluge čišćenja ili druge kućanske usluge.
Kombinacija smanjenja stope nadoknade i povećanja iznosa franšize u isto vrijeme mnoge bi ljude izbacila iz mogućnosti odbijanja. Kirkko-Jaakkola ne može naći ni temelj za to da danas postoje franšize.
