Belgijanac Jasper Philipsen pobijedio je na prvoj ovogodišnjoj velikoj klasičnoj biciklističkoj utrci Milano-Sanremo. Unaprijed se nije smatrao najvećim favoritom, ali ovo natjecanje karakterizira činjenica da može imati mnogo ishoda. Svi su unaprijed očekivali dramaturgiju Tadeja Pogačara, no nekoliko se ljudi snašlo sa Slovencem.
Milano-Sanremo najduža je klasična biciklistička utrka za koju se smatra da je nije teško završiti, a još više pobijediti. Natjecanje daje šansu za pobjedu biciklistima svih sposobnosti. Za prvo mjesto mogu se prijaviti i planinari, klasični sprinteri, dobri spustaši i jednodnevni specijalisti.
Najveći favorit bio je Tadej Pogačar, koji je bez sumnje fenomen u sportu, slovenski biciklist iznenađujućim akcijama može sam svladati cijeli teren, a izboriti se i na terenu koji mu na papiru baš i ne leži. Milano-Sanremo uglavnom je ravan, samo na kraju ima nekoliko ne previše strmih uspona na obali talijanske rivijere. U pravilu, utrka kulminira u zadnjih 30 kilometara, gdje teren prelazi u ludi ritam na usponima Cipressa i Poggio. Svi su očekivali da će i Pogačar tamo napasti. Osim njega, među kandidatima su bila imena prošlogodišnjeg pobjednika Mathieua van der Poela, dobrog spustaša Mateja Mohoriča i bivšeg svjetskog prvaka Madsa Pedersena, no nekoliko timova moglo bi igrati više na karte.
Ruta Milano-Sanremo – Foto: RCS Sport
U posljednjih 40 kilometara događanja su se jako zahuktala, nekoliko sprintera je rastjerano jakim tempom, a čak je i skupina za bijeg koja je startala početkom dana izgubila prednost od dvije i pol minute. Tempo je bio visok cijelom stazom, sve je bilo tu da se obori brzinski rekord utrke.
Na Cippressi je Pogačareva momčad tada prešla na još brži ritam, a s njima je moglo ostati tek četrdesetak ljudi, mnogi su sprinteri već bili zaostali, suzivši krug natjecatelja. Cippressa se nije odlučila, a ostatak terena se smirio do dna Poggia, toliko da su ih mnogi drugi uspjeli sustići.
U drugoj polovici udaljenosti, utrka se odvija na plaži – Foto: Dario Belingheri / Getty Images
U zadnjih desetak kilometara utrka je opet eksplodirala, uhvatili su i posljednjeg preostalog bjegunca Davidea Baisa (Polti-Kometa) i pojurili u Poggio. U početku je momčad Ineosa pokušala kontrolirati, no ubrzo se javio Pogačarov suigrač Tim Wellens. Pogačar je kilometar od vrha uspona promijenio tempo, ali to nije bilo dovoljno, sustiglo ga je petnaestak ljudi. Slovenac je tada opet krenuo i uspio se malo otrgnuti, Van de Poel je naskočio na njega s malim faznim zaostatkom, a u spustu su obojica pokušala pobjeći drugima. Ovih nekoliko sekundi nisu se mogli dobro snaći, a okrećući se zadnja dva kilometra, utrka je i dalje bila otvorena. Na front su pokušali pobjeći i Mohorič, Tom Pidcock (Ineos) i Matto Sobrero (Bora-Hansgrohe), ali nisu izdržali do ruba. Posljednjih tristotinjak metara odlučio je sprint, prednost je dobio Michael Matthews (Jayco-AIUIa), ali onda je u najbolje vrijeme isplivao Jasper Philipsen (Alpecin-Deceuninck), koji se također može smatrati klasičnim sprinterom. Matthews je zadržao drugo mjesto, a iza njega završio je Pogačar. Van der Poel je završio deseti, ali mogao je raditi svom timskom kolegi Philipsenu u zadnjim kilometrima.
Teren je doista uspio oboriti brzinski rekord, s prosjekom od 46,1 kilometar na sat, stazu od 288 kilometara prošli su za 6 sati i 15 minuta.
