Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Pisac je urednik FT-a
Singapur je dijete plakata za fiskalnu razboritost. Gotovo uvijek ima proračunski suficit, a njezin ustav praktički zabranjuje zaduživanje za plaćanje tekuće potrošnje. Sve tri glavne agencije za kreditni rejting dodijelile su mu ocjenu trostrukog A, a MMF procjenjuje da su rizici državnog duga niski.
Ali zemlja također ima golem omjer duga i bruto domaćeg proizvoda – oko 170 posto. Do kraja godine bit će treća najzaduženija nacija na planetu. Treba li izvući pouke iz pristupa zemlje dugu? Ako je tako, oni dolaze iz razumijevanja kako je nastao.
Prvo, Monetarna uprava Singapura često je intervenirala kako bi spriječila aprecijaciju singapurskog dolara u odnosu na košaricu valuta u odnosu na koju se upravlja, prodajući singapurske dolare za stranu valutu. Kao i u slučaju Švicarske, rezultat su rastuće devizne rezerve, daleko više od vladine procjene o tome što im je potrebno za održavanje vezanosti. Vladino rješenje za ovu prenatrpanost rezervama bilo je izdavanje blizu 40 posto BDP-a u netržišnom dugu središnjoj banci.
Drugo, sustav socijalne sigurnosti je konfiguriran na način da povećava državne obveze. Stanovnici i njihovi poslodavci primorani su doprinositi značajan dio svojih plaća Središnjem fondu za osiguranje iz kojeg mogu izvući novac za plaćanje zdravstvene zaštite, stanovanja i mirovine. Svi primici CPF-a vraćaju se vladi u zamjenu za potvrde državnog duga kojima se ne može trgovati, a koji iznose više od 90 posto BDP-a.
Treće, vlada shvaća važnost održavanja likvidnog tržišta obveznicama. Na zapadu smo počeli smatrati tržišta obveznicama jednostavno jedinim mjestima koja su dovoljno velika da zadovolje potrebe vlade za zaduživanjem, a ne javnim dobrima sama po sebi. Ali u nedostatku dubokih dužničkih tržišta kapitala, tvrtke nemaju mnogo izbora osim kanalizirati sve svoje potrebe za financiranjem kroz bankarski sustav. Nakon azijske financijske krize 1997., djelovao je kako bi osigurao da tvrtke mogu prikupiti sredstva na tržištima kapitala umjesto da svoje zajedničko bogatstvo vežu za malu skupinu financijskih institucija. Obveznice i zapisi prodani na tržištu dodaju blizu 40 posto udjela duga u BDP-u.
S obzirom na ustavnu zabranu korištenja zaduživanja za financiranje svakodnevne potrošnje, primici od prodaje duga prosljeđuju se na upravljanje GIC-u, upravitelju fonda u potpunom vlasništvu vlade, i ulažu se u globalne dionice, obveznice, infrastrukturu i privatni kapital. Rezultat je da bilanca stanja Singapura više liči na hedge fond nego na državni. I unatoč značajnoj kratkoročnoj volatilnosti, to im je dobro uspjelo u srednjoročnom razdoblju. YeeFarn Phua, direktor suverenog rejtinga u S&P Globalu, procjenjuje da je vlada prikupila likvidni portfelj vrijedan više od milijardu dolara — dvostruko više od razine BDP-a.
Konačni izvor zaduženja dolazi od financiranja duga strateške lokalne infrastrukture. Unatoč mjernim podacima bruto državnog duga na razini krvarenja iz nosa, parlament je 2021. odobrio izdavanje obveznica u iznosu od 90 milijardi singapurskih dolara — oko 20 posto BDP-a u to vrijeme — za financiranje projekata poput plimnih zidova i sustava podzemne željeznice.
Kupnja imovine i ulaganja javnog sektora potaknuta dugom ne završavaju uvijek dobro. U Ujedinjenom Kraljevstvu, stjecanje koncentriranog portfelja komercijalnih nekretnina od strane vijeća Wokinga nije ga spasilo od izdavanja obavijesti o stečaju prema članku 114 prošle godine. Vjerojatno je to ubrzalo. A 2009. godine državni konglomerat Dubai World trebao je sanaciju i restrukturiranje nakon što je zapao u probleme. Ali ovo više liči na nesposobnost nego na lošu sreću.
Država Singapur nagrađena je za apsorpciju tržišnog rizika u obliku dividende — u vrijednosti od preko tri postotna boda BDP-a — koja je često dovoljno velika da pretvori sve upornije primarne proračunske deficite u ukupne proračunske suficite.
Fiskalna pravila mogu biti korisna provjera eksplozivne dinamike duga. Na primjer, šest od sedam skupova fiskalnih pravila koje su vlade Ujedinjenog Kraljevstva primijenile od 2010. odnosilo se na stanje duga. Ali takva bi provjera onemogućila vrstu ulaganja koja je obogatila i razvila Singapur. Iskustvo grada države pokazuje da je veće izdavanje duga loša mjera fiskalnog prostora. Zabrinutost da bi se tržišta mogla pobuniti ako se iskoristi za investicijski kapital nije se opravdala.
U svakom gospodarstvu koje nedostaje ulaganja, vlada ima svoju ulogu bez straha od opreza na tržištu obveznica.
