KASHAN, Iran — Povijesni bazar Kashan u središnjem Iranu nekoć je bio na glavnoj karavanskoj ruti, a njegovi svileni tepisi bili su poznati diljem svijeta. Ali za tkalce koji pokušavaju prodati svoje prostirke ispod njegovih drevnih lukova, njihov svijet se raspetljao tek nakon propasti iranskog nuklearnog sporazuma sa svjetskim silama i širih napetosti sa Zapadom.
Izvoz tepiha, koji je premašio 2 milijarde dolara prije dva desetljeća, pao je na manje od 50 milijuna dolara u posljednjoj godini u perzijskom kalendaru koja je završila u ožujku, prema državnim carinskim podacima. Uz sve manje turista koji dolaze i sve veće poteškoće u međunarodnim transakcijama, iranski sagovi ostaju neprodani jer neki tkalci rade za samo 4 dolara dnevno.
“Amerikanci su bili jedni od naših najboljih kupaca”, rekao je Ali Faez, vlasnik jedne prašnjave trgovine tepiha na bazaru. “Tilimi su luksuzan proizvod i oni su ga jedva čekali i znali su jako dobro kupovati. Nažalost, to je prekinuto — i veza između dviju zemalja za dolazak i odlazak posjetitelja je nestala.”
Industrija tkanja tepiha u Kashanu upisana je na UNESCO-ov popis svjetske “nematerijalne kulturne baštine”. Mnoge tkalje su žene, s vještinama potrebnim za farsi stil tkanja koje se prenose s generacije na generaciju, koristeći materijale poput lišća vinove loze i kore ploda nara i oraha za izradu boja za svoje niti. Izrada jednog tepiha može trajati mjesecima.
Desetljećima su zapadni turisti i drugi prolazili kroz Iran, uzimali tepihe kao darove i nosili ih kući. Nakon Islamske revolucije 1979., SAD je povećao sankcije iranskoj teokratskoj vladi zbog opsade američkog veleposlanstva, povezanosti Teherana s militantnim napadima i drugim pitanjima.
Ali 2000. godine administracija bivšeg predsjednika Billa Clintona na odlasku ukinula je zabranu uvoza iranskog kavijara, tepiha i pistacija.
“Iran živi u opasnom susjedstvu”, rekla je tada državna tajnica Madeleine Albright. “Pozdravljamo napore da se učini manje opasnim.”
Do 2010., s rastućom zabrinutošću oko iranskog nuklearnog programa, SAD je ponovno zabranio perzijske tepihe iranske proizvodnje. Ali 2015. Iran je sklopio nuklearni sporazum sa svjetskim silama koji je uvelike smanjio i drastično smanjio čistoću teheranskih zaliha obogaćenog urana. Ponovno je dopuštena trgovina sagovima.
Tri godine kasnije, 2018., tadašnji predsjednik Donald Trump jednostrano je povukao SAD iz nuklearnog sporazuma. Otada je Iran počeo obogaćivati uran na razinama koje su blizu one za oružje i okrivljen je za niz napada na moru i kopnu, uključujući napad bespilotnim letjelicama i projektilima bez presedana na Izrael prošlog mjeseca.
Za tkaoce tepiha to je značilo da je njihova roba ponovno zabranjena američkim zakonom.
“Počelo je kada je Trump potpisao taj dokument”, rekao je Faez za Associated Press, govoreći o obnovljenim sankcijama. “On je sve upropastio.”
Abdullah Bahrami, čelnik nacionalnog sindikata proizvođača ručno tkanih tepiha, također je okrivio Trumpove sankcije za kolaps industrije. Procijenio je da je vrijednost izvoza u SAD iznosila čak 80 milijuna dolara godišnje prije sankcija.
“Cijeli je svijet poznavao Iran po sagovima”, rekao je Bahrami državnoj novinskoj agenciji IRNA u ožujku.
Stvari pogoršavaju ono što prodavači tepiha vide i kao pad broja turista u Kashan. Američki i europski turizam visoke vrijednosti u Iranu uglavnom je stao, upozorile su prošle godine dnevne novine Shargh. Ezzatollah Zarghami, iranski ministar turizma, inzistirao je u travnju da je 6 milijuna turista posjetilo zemlju u posljednjih 12 mjeseci, iako to vjerojatno uključuje vjerske hodočasnike, kao i Afganistance i Iračane koji troše manje novca.
Ali čak i oni turisti koji se pojave suočavaju se s izazovom iranskog financijskog sustava, u kojem nijedna velika međunarodna kreditna kartica ne funkcionira.
“Imao sam kineskog kupca neki tjedan. Mučio se nekako platiti jer je volio tepih i nije ga se htio pustiti”, rekao je Faez. “Moramo platiti veliku proviziju onima koji mogu prebaciti novac i imaju bankovne račune u inozemstvu. Ponekad otkažu svoje narudžbe jer kod sebe nemaju dovoljno gotovine.”
Kolaps valute rial ostavio je mnoge Irance također u nemogućnosti kupiti ručno tkane tepihe. Plaće u industriji su niske, što dovodi do sve većeg broja afganistanskih migranata koji također rade u radionicama oko Kashana.
Dizajner Javad Amorzesh, jedan od samo nekolicine Kashanovih umjetnika stare škole, rekao je da su njegove narudžbe pale s 10 godišnje na samo dvije. Otpustio je osoblje i sada radi sam u skučenom prostoru.
“Inflacija je rasla svaki sat. Ljudi su stalno bili pogođeni inflacijom”, rekao je. “Nekada sam imao četiri do pet pomoćnika u velikoj radionici.”
Gorko se nasmijavši sam u svojoj radionici, dodao je: “Ostali smo izolirani.”
