(Najnovije vijesti ovdje)
Mali bubnjari iz 60-ih mogli su u tom razdoblju dobiti maleni automobil za 28 HUF. Naravno, mogli bi tražiti više za trkaće automobile. Radilo se o pozamašnoj svoti, pa se o pravoj kolekciji nije moglo govoriti. Sretno je bilo dijete koje je imalo jedan ili dva primjerka koji su treperili na polici. Čak je i njegova kutija prikladna za izlog. Sjajni prozirni plastični poklopac, boja davala je osjećaj brzine, kvaliteta, doba koje ide malo dalje od limenih igračaka.
Uglavnom je bila dostupna iz inozemstva, ali se našla i na policama domaćih trgovina igračkama. Prvi primjerci nisu ni znali za osovinu igle, ali kad su se pojavili, to je značilo klizanje. Mogli biste gurati stolove satima. I taj ovjes! Sićušna igračka je poskočilaljudi su ga skidali s polica čak i noću da čuju taj mali klik.
Tada, naravno, nismo mogli ništa nagađati o povijesti igre. Niti da je bila tako velika jer u školi za djecu osnivača tvrtke maksimizirali su igračke koje se mogu unijeti do veličine kutije šibica. Tako je nastala kategorija.
Rečeno je da je samo sedamdeset pet tipova automobila bilo lansirano na tržište svake godine. Sportski modeli rijetko su dolazili u ruke mađarske djece. Onda su se odjednom pojavile plastične autoceste, starteri, akceleratori… Samo zbog toga šteta je bilo odrasti i to propustiti.
Naravno, kolekcionari ne zaboravljaju. Ne može se reći da možete naići na beskonačan broj oglasa, ali na internetu ih možete vidjeti nekoliko desetaka. Danas su nekadašnji obožavatelji djedovi, ali vrijeme je prošlo i na najvrućoj manekenki. Današnja djeca neće ni uzeti igračku u ruke ako nema joystick ili kameru…
Ponekad se pojave pravi rariteti, po cijeni od više stotina tisuća kuna, ali zapravo za tri do osam tisuća forinti svatko može otkupiti kutiju šibica iz snova iz djetinjstva.
