Reportaža s farme koza Krejzo: Veličina testisa i njihovo podrijetlo određuju kvalitetu rasplodnih koza

S djecom su tada, 2000. godine, bili na izletu u Českolipskoj. Hodajući kroz dolinu zvanu Pakao, došli su do nečega što je izgledalo kao ostaci srednjovjekovnog dvorca. Dok su se penjali uz strmu padinu do njega, vidjeli su da je to vjerojatno vrlo zapuštena, raširena gospodarska zgrada. Gospođa Milena je gotovo odmah znala da je upravo to mjesto kojem želi vratiti nekadašnji sjaj i slavu. Međutim, nije bilo jednostavno.

Utrka s preponama

Određeni član parlamenta bacio je oko na predmet. Međutim, čak ni nakon što je otkrio da je nedavno umro, imanje nije bilo za otimanje. Zemljišni fond, koji je bio zadužen za njegovu prodaju, u početku je preferirao drugog zainteresiranog, a bilo je potrebno financijski namiriti i nekoliko dioničara imovine. No, supružnici Krejs nisu odustajali te su na kraju, svježim upisom u katastar, zajedno s prenositeljem krenuli u preuzimanje novostečene nekretnine.

“Kako smo u međuvremenu doznali, radilo se o stražarskom dvorcu između 13. i sredine 15. stoljeća. Nestao je i tada je bio opskrbna farma za dvorac u Zahrádkyju. U bivšem režimu bila je to državna farma, čiji je vlasnik – država – kašljala. Potom je dugo bila nenaseljena, čime je posao razaranja završen”, prisjeća se Miloslav Krejza 2000. godine.

Ne čudi da su morali skočiti s jednog od srušenih zidova kako bi ušli u golemo dvorište, gusto obraslo izraslim drvećem. Tek tada su im otkriveni puni razmjeri štete.

Veliki planovi

To ih nije pokolebalo, iako je na četvrtastom tlocrtu seoske kuće trebalo praktički sve popraviti i izgraditi. Zgradu su postupno pretvorili ne samo u obiteljsku kuću (prvotno je trebala biti samo vikendica), već i u mjesto gdje su se redovito održavali kreativni susreti umjetnika s kojima su se Milena i Miloslav poznavali. Ovdje se već devetu godinu za redom održava Likovni simpozij.

No vrijednom bračnom paru ni to nije bilo dovoljno. Po obrazovanju defektologinja, a kasnije i poduzetnica, Milena je čeznula za uzgojem koza. Svoju namjeru da se posveti poljoprivredi na pragu pedesete potvrdila je uredno studirajući na Poljoprivrednom fakultetu u Pragu. Na temeljima izvorne gospodarske zgrade Krejzovi su sagradili prostor za farmu koza, a od ‘kozarice’, kako Milena zove gospođu Horynová, stekli su svoje prve koze, ali i osnovna znanja o proizvodnji sira, tako da su bi mogli iskoristiti sve veće stado kao i postupno rastuću proizvodnju mlijeka.

S češkom pasminom do zvijezda

Ekološka farma koza gospodina i gospođe Krejz usmjerena je na uzgoj čeških smeđih kratkodlakih koza kojih danas na farmi živi oko sto sedamdeset. Održavanje farme osigurava šest koza. Ova pasmina potječe iz Harkýja, tipična za lokalnu, nekadašnju sudetsku regiju. Češke smeđe koze srednje veličine dosta su slične planinskim kozama, pogodne su za manje farme, prilagođene su lokalnoj klimi i mogu biti na otvorenom tijekom cijele godine.

U Češkoj ih živi tek oko šestotinjak. „Ali prvo su nam se svidjele prekrasne švicarske koze Walliser s crnim vratom pa smo ih kupile“, kaže Milena prisjećajući se teških početaka i nastavlja: „Ali zadale su nam puno posla. Iako smo za njih dobili medalju na izložbi, morali smo ih pokloniti. Bili su to užasna čudovišta. Rogati jarčevi i jarčevi uništavali su sve što im se našlo na putu.”

Prema njezinim riječima, s češkim smeđim kozama je manje komplicirano. Iako nije ni s njima samo tako. Češki smeđi mogu biti i rogati i bezrogovi, rogovi nisu spolna karakteristika. Zahvaljujući njima, međutim, oni su u stanju izboriti bolju poziciju u hijerarhiji stada. Koze kao takve su inteligentne, ali i znatiželjne i prilično drske.

No, da ne skrenemo s teme stočarstva, čije načelo nije samo uzgoj, već i proizvodnja mlijeka. Da bi koze (kao i krave) dobile mlijeko, one moraju postati majke. U prosjeku im se rodi jedno do tri jareta.

Jarad sazrijevaju ranije od koza i mogu se smatrati odraslima već s pet mjeseci. A oni koji tada budu odabrani kao potencijalni kvalitetni očevi uglavnom moraju zadovoljiti dva podjednako važna kriterija: prvo, moraju biti potomci majke označene kao elitni rekord (prema mliječnosti) i drugi, pomalo delikatan od naše ljudskog gledišta, tiče se njegovih genitalija: “Kada smo počeli s uzgojem, pročitao sam da dobra rasplodna koza mora imati dobar spolni izraz. No, kada sam kozu pokazao uzgajivaču, koji je trebao potvrditi moj izbor, rekavši da po mom mišljenju ima pravi spolni izričaj, on se samo nasmijao, a potom suho konstatirao: Ima mala muda i još se suše. Tako da je književnost malo maglovita”, smije se Milena Krejzová.

Samo najbolji geni

Odabrana jarad dolazi u kontakt s kozama tek u jesen (otprilike u rujnu), kada je potrebno donijeti novo potomstvo. Koza je gravidna pet mjeseci, a njen prijem se odvija na tzv. haremski način, gdje je tridesetak koza u oboru s kozom oko mjesec dana. Pravila uzgoja su stroga. Nakon što ih koza oplodi, idealno je imati trogodišnju stanku kako bi se spriječila degeneracija pasmine. U studenom će zootehničar ultrazvukom utvrditi koliko je oplodnja bila uspješna. Mladunci se rađaju između veljače i ožujka. Od tada je moguće do jeseni musti koze i od dobivenog mlijeka praviti sir.

Poljoprivreda nije za one sa slabim srcem

Na farmi je režim određen ritmom razmnožavanja, rađanja, dojenja i mužnje. To se događa dva puta dnevno, ujutro između šest i osam i poslijepodne. Četiri koze umarširaju u boksove iz kojih uz pomoć opreme za mužnju – mljekomata koji imitiraju sisanje mladunaca, farmeri dnevno dobivaju oko dvije i pol litre visokokvalitetnog mlijeka. Za njih su Krejzovi osvojili Regional food award za četiri godine 2022. godine.

Muzne krave moraju se stalno njegovati, kontrolirati, dopunjavati i podešavati tako da proizvodnja mlijeka ne šteti kozjem vimenu. Čak i mužnji treba pristupiti individualno, s podacima o svakoj kozi posebno. Ako se pitate zašto, Miloslav Krejza zna odgovor. “Kad koza okoti jedno jare, dovoljno je da ga dobro othranimo, a još nam može dati mlijeko. Ali kad ima npr. trojke, to je mali problem.

Njezino mlijeko je uglavnom dovoljno za podmladak, pa je ne muzemo. I on ima samo dvije sise, pa se treće jare gurne u stranu i moramo ga pokušati dodati npr. kozi koja ima samo jedno dijete. Ali ona ga ne mora prihvatiti. Koze nisu tako susretljive majke da bi s ljubavlju umotale tuđe mlade. Moramo ih malo prisiliti da ga prihvate. Svaki dan im to nosimo da piju oko tjedan dana dok konačno ne prihvate. Međutim, to zahtijeva puno vremena i strpljenja s naše strane.”

A što je s gospođom Milenom u čijoj se osobi spajaju domaćica i uzgajivač, prerađivač i poduzetnik? “Ovdje sam svaki dan, sedam dana u tjednu u šest i trideset. Ali kad ponekad pomognem u mužnji, imam ugodan osjećaj da vidim korist i uživam u tome. A što ako stojim nad posudom za pasterizaciju (tzv. pasterizator) i znam da ću od tog mlijeka napraviti npr. gaudu ili neki drugi sir od trinaest vrsta koje naši kupci vole.. .”

I moramo dokazati da je u pravu. Svatko tko jednom kuša, primjerice, prirodni kozji sir Novodvorský Lužánek, kozji balkan, kozju ricottu ili brynzu ili Fišer, sir s plavom plijesni, koji se proizvode od pasteriziranog mlijeka u maloj tvornici uz dućan s funkcijom ureda, uvijek će se rado vraćati ovamo. Tim više što odavde neće ponijeti samo ukusan sir, mlijeko ili sirutku, već i dobar osjećaj prijateljske atmosfere i mogućnost da u svakom trenutku zavirite u štalu i uvjerite se da ova farma nema izlizani koncept dobrobiti, odnosno ugodnog života životinja, samo prazna riječ

Kozje rodilište

A kako je to izgledalo na farmi Krejs početkom ožujka? U tri staje više od stotinu trenutno rođenih jarića veselo je skakutalo oko i za kozicama. A još oko stotinu i pedeset bit će dodano od drugih budućih majki. Čim se jare okoti, moraju se evidentirati podaci o roditeljima i ti podaci unijeti u Centralni sustav registracije koza, jer obitelj Krejs ima genetsku rezervu koja se strogo vodi. Imaju elitni uzgoj, koji ova ustanova ima pod strogim nadzorom.

Prelazimo u drugu štalu, koja je malo drugačije uređena od prethodne, u kojoj su jarići bili zajedno sa svojim majkama. Gospođa Milena objašnjava: „Kako klinci rastu, postaju sve drskiji, pa ih dio dana odvojimo od mame kako bi se barem nakratko odmorili. Neki već leže na sisama i ne žele dati djeci ni piti. Ovdje im je kao toplica. Ali djeca mogu iskočiti iz svoje staje, a mi ne znamo kojoj su majci. Pa, ovdje je ponekad ludnica…“, smije se uzgajivač i na kraju nam pokazuje najstariju majku ovdje, četrnaestogodišnju kozu Karu s kozlićem – svijetlim primjerom da su koze plodne cijeli život.

Nagrađivani uzgoj i proizvodnja

• Zid na ulazu u malu trgovinu u kojoj Krejevi prodaju ukusne kozje sireve krasi galerija nagrada koje su osvojili za uzgoj čeških smeđih kratkodlakih koza, oba spola.
• Možete naručiti (ili rezervirati) kozje sireve koje isključivo proizvodi gospođa Krejzová na kozisyry.cz. Međutim, morate ih osobno preuzeti izravno na farmi.
• Regional Food Award Krejz je osvojio 2022. za kozje mlijeko, a zatim i za sirutku. Dodjeljuje se na četiri godine. Već prije toga, 2017. godine, kozji sirevi iz Nové Dvora dobili su certifikat Regional Product of Lusatia Mountains and Machá Region.

povezani članci

Izvor: Recept magazin, kozisyry.cz