U najnovijem filmu redatelja Billa i Turnera Rossa, “Gasoline Rainbow”, petoro tinejdžera iz Oregona koji su tek završili srednju školu krivudajući putuju oko 500 milja kako bi stigli do obale na zabavu koja se naziva “Kraj svijeta”.
Oni su poput bezbrojnih mladih protagonista prije njih: na putu da saznaju. Ali iako dijele veći dio istih čežnji i tjeskoba američkih cestovnih putnika od “On the Road” do “Easy Rider,” okolnosti njihovog odrastanja jedinstveno su njihove – a također i ono što je na radiju. “Stari, želim poslušati malo Shakire, brate”, kaže jedan sa stražnjeg sjedala njihova kombija.
Radi se o braći Ross — kreatorima portreta na granici Teksas-Meksiko “Western” i “Bloody Nose, Empty Pockets”, u kojima su doveli 22 ljudi u ronilački bar u Las Vegasu i zamolili ih da se ponašaju kao da zatvaraju sljedeći dan — nalazimo se u hibridnom filmskom svijetu, dijelom dokumentarnog, dijelom igranog. Naši likovi – Micah, Nathaly, Nichole, Tony, Makai – neprofesionalni su glumci i njihovo je putovanje labavo konstruiran niz susreta koji se uglavnom odvijaju prirodno.
To je filmski pristup koji može, u svojim slabijim trenucima, rezultirati najgorim od oba svijeta: lutajućim narativom dokumentarca i proizvedenom kvalitetom fikcije. No, u cjelini gledano, filmsko snimanje braće Ross koje se bavi promatranjem i uživljavanjem približava se nečemu ohrabrujuće stvarnom.
U slučaju “Gasoline Rainbow”, koji se u kinima prikazuje u petak, puno toga izražava zemlja kroz koju prolaze tinejdžeri. Bilo automobilom ili pješice, njihova putovanja vode ih ispod nadvožnjaka autocesta, kroz prostrana željeznička kolodvora i duž dugih nizova vjetroturbina. Globalno zatopljenje spominje se samo jednom, ali ono lebdi nad njihovom neizvjesnom budućnošću. Probijaju se preko pustih, suhih zemalja i industrijske bolesti. Naziv te stranke nije slučajan.
Koliko god turobna bila, “Gasoline Rainbow” — koja bi udobno pristajala uz filmove poput “Bombay Beach” Alme Har’el i “American Honey” Andree Arnold — najviše se bavi pitanjem: I što sad? Za ove mlade ljude, koji nisu sigurni što učiniti sa svojim životom, izlazak na cestu pruža mnogo odgovora. Svijet koji su im ostavile starije generacije može biti oštećen. “Znate li koja je razlika između djece i odraslih?” kaže im jedan stariji. “Odrasli nisu pod nadzorom.” No postoji ljepota koja se može pronaći, poput svjetlucavih lokvi benzina, ako ste voljni krenuti na put i steći nove prijatelje.
Odgovor najviše leži u zajednici – u odvažnosti izaći iz kuće, upoznati strance i pronaći istomišljenike. Možda više od svega, braća Ross – s oštrim okom za američke ekscentrike – zainteresirani su okupiti sve najzanimljivije ljude koje mogu pronaći. A duh prijateljstva koji rezultira grije jednako kao i vatre okupljene u “Gasoline Rainbow”.
“Gasoline Rainbow”, izdanje Mubija, nije ocijenjeno od strane Motion Picture Association. Trajanje: 110 minuta. Tri zvjezdice od četiri.
___
Pratite AP-ovog filmskog scenarista Jakea Coylea na:
