Rat i mir: quo vadis međunarodna zajednica?

Ako rješenje s dvije države – izraelskom i palestinskom – prihvaća većina država članica UN-a, zašto ga još uvijek ne provodimo? Kratak odgovor bi bio zato što se uključene strane i susjedne države, izravno pogođene teškom situacijom na Bliskom istoku, kao i međunarodna zajednica, i dalje ne mogu dogovoriti oko provedbe ove ideje. Javni skup (Gradska vijećnica) održanoj na ovogodišnjoj Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji (MSC2024) – Mir u dijelovima: Budućnost izraelsko-palestinskih odnosa – stavio pod mikroskop sve kontradiktornosti koje karakteriziraju odnose između Palestinaca i Izraelaca. U ime Izraela u raspravi su sudjelovali Tzipi Livni, bivša čelnica oporbe u parlamentu i bivša ministrica vanjskih poslova, jordanski, španjolski i kanadski ministri vanjskih poslova.

Dana TrifFoto: Osobna arhiva

Prilično je indikativno da je ministar vanjskih poslova Države Palestine – kako ga nazivaju u programu konferencije – intervjuiran odvojeno. Jordanski ministar vanjskih poslova pozvao je na prekid izraelske ‘okupacije’, španjolski ministar je naglasio da je Španjolska zabrinuta za sudbinu palestinskih građana u Gazi, a Mélanie Joly, kanadska ministrica vanjskih poslova, podržala je ideju vraćanja izraelskih talaca . Gest, ustvrdio je Joly, mogao bi dovesti do novog prekida vatre, nakon čega bi uslijedilo otvaranje granica za humanitarnu pomoć koja je Palestincima u Gazi očajnički potrebna. No, rasprava je ponovno ilustrirala činjenicu da je, unatoč zajedničkom cilju – okončanju sukoba – način na koji politički akteri govore o samom sukobu različit. Za jordanskog ministra vanjskih poslova, problem je dugogodišnji, a masakr od 7. listopada samo je posljednja “kriza” u dugom nizu. Za kanadskog i španjolskog ministra sukob ima pravnu i humanitarnu dimenziju. Za Tzipi Livni, koja je otvoreno izjavila da podržava izraelsku vojnu operaciju u Gazi, radi se o samom opstanku države Izrael. Stoga će biti teško provesti rješenje koje ima različita značenja za aktere uključene u pregovore.

Ali postoji još jedan, možda složeniji odgovor na ovo pitanje. Zato što se istrošilo povjerenje i sklonost klasičnim metodama diplomacije – pregovorima. Štoviše, konsenzus o globalnim načelima i vrijednostima napadaju oni koji se osjećaju, s pravom ili ne, u nepovoljnom položaju zbog trenutnog svjetskog poretka. Međunarodna sigurnost trebala bi se odnositi na upravljanje globalnim oružanim sukobima. Trebao bi, jer je u posljednja tri desetljeća UN pokazao ogromnu neučinkovitost u provedbi vlastitog mandata: 1990-ih dogodio se genocid u Ruandi, rat u bivšoj Jugoslaviji i genocid u Srebrenici, a početkom 2000-ih teroristički napadi su proliferirali što je uzrokovalo druga dva rata: Afganistan (2001.) i Irak (2003.). Nadalje, sukobi koje vode nedržavni akteri, kao što su afričke paravojne skupine ili organizacije označene kao terorističke, sve više pokazuju nevjerojatnu brutalnost prema nevojnom stanovništvu, odnosno civilima. Masakri, regrutiranje djece vojnika, silovanje kao ratno oružje, moderno ropstvo neke su od ‘mjera’ korištenih u ratovima nakon 1989. godine. Ironično, jedan od ovih entiteta, Islamska država (2013.-2019.)čak je izričito težio stjecanju drugog statusa, onog državnog.

Ratom u Ukrajini i izraelskom vojnom operacijom u Gazi prekršena je još jedna crvena linija Povelje. Članak 2(4) Povelje UN-a izričito navodi da: “Sve članice Organizacije suzdržavat će se, u svojim međunarodnim odnosima, od pribjegavanja prijetnji ili uporabi sile bilo protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti bilo koje države ili u bilo kojem drugi način nespojiv sa svrhom Ujedinjenih naroda.’ Svjesno se prkose odredbama temeljnog dokumenta Organizacije Ujedinjenih naroda koja okuplja 193 države svijeta i koja je pokušala pretvoriti klasičan rat u međunarodnopravno protuzakonito ponašanje.

Suočeni s dokazima, moraju se postaviti neka pitanja: Unatoč činjenici da naše tehnologije sve više napreduju i da smo na rubu da vidimo umjetni oblik života razvijen po prvi put na Zemlji, jesmo li mi kao vrsta , postati brutalniji nego ikad? Je li to ponovna pojava nekih atavističkih instinkata koji pokazuju, à la Thomas Hobbes, da bi život u društvima kojima se politički ne upravlja uvijek bio ‘gadan, brutalan, kratak’? Ili, kao što tvrde neorealisti, je li multipolarni svijet u kojem živimo strukturalno već mnogo nestabilniji od bipolarnog, kakav je bio međunarodni sustav tijekom Hladnog rata? U prvom slučaju, to je argument koji identificira vrhovni uzrok rata u ljudskoj prirodi. Ovdje se klasičnim metodama vladanja nema puno raditi. Drugo stajalište tumači rat kao posljedicu nekih sistemskih čimbenika. Iako je vrlo teško riješiti takve ‘uzroke’, ova je vizija optimističnija. Već imamo globalne inicijative i znanstvenu literaturu o ‘ratu i miru’. Svi oni mogu nam dati neke odgovore.

Prvo, međutim, moramo shvatiti da su međunarodne sigurnosne mjere uvijek vođene ograničenjima koja je članicama nametnula Povelja Ujedinjenih naroda. Odgovori UN-a koji uključuju uporabu sile – na primjer mirovne misije, ali ne samo – mogu se provoditi isključivo u okviru odredaba poglavlja VII te Povelje – ‘Akcija u slučaju prijetnji miru, kršenja mira i djela agresija’. Vijeće sigurnosti (VS) je ono koje “utvrđuje” (čl. 39.) postojanje takvih situacija, poduzima “privremene mjere” (čl. 40.), provodi sankcije, ali bez uporabe oružane sile (čl. 41.) ili mobilizira snage zrakoplovstva, vojske i mornarice država članica (čl. 42.) s ciljem vojnog odgovora. Međutim, Upravni odbor može djelovati samo ako se 5 stalnih članova jednoglasno složi s njegovim odlukama. Trenutačni politički zastoj nastao je zbog Vijeća sigurnosti koje je, iako glavni forum UN-a, i dalje previše politički podijeljeno. Što se tiče rata u Ukrajini i izraelsko-palestinskog sukoba, VS ne ispunjava kriterije za donošenje rezolucije, odnosno 5 glasova ‘za’ stalnih članica Francuske, Velike Britanije, Kine, Rusije i SAD-a. Nažalost, čini se da međunarodna organizacija izgrađena posebno za zaštitu budućih generacija od ‘pošasti rata’ više ne štiti nas. Možda nas nikada nije zaštitio, ali je barem održavao iluziju međunarodnog poretka kojim se može upravljati.

Quo vadis pa međunarodna zajednica? Čini se da je “reforma” ključna riječ u novom međunarodnom kontekstu. No, bilo bi dobro reći da ova blokada političkih odluka nije novost. Čak ni u prošlosti Vijeće sigurnosti nije djelovalo čvrsto i odlučno u sukobima u koje je bila uključena jedna ili više stalnih članica. A ipak UN i VS nastavljaju funkcionirati. Na najvećem sastanku država članica u povijesti UN-a u to vrijeme – Globalnom sastanku 2005. (UN World Summit 2005.) – glavni tajnik Kofi Annan je u svom izvješću ustvrdio, Sveobuhvatnija sloboda: prema razvoju, sigurnosti iljudska prava za sve (‘U većoj slobodi: prema razvoju, sigurnosti i ljudskim pravima za sve’) da se reforma UN-a ne može postići bez reforme Vijeća sigurnosti. VS mora postati, rekao je tada Annan, više reprezentativan za ravnotežu snaga u današnjem svijetu i demokratskiji u svojim odlukama. Novi SC bi imao 24 mjesta, s novim stalnim ili polustalnim mjestima raspoređenim regionalno. Godine 2024., dakle 19 godina kasnije, MSC2024 pozvani na raspravu o budućnosti reforme SC-a zaključili su u pozitivnom duhu da će do 2030. takva reforma, makar i postupna, biti moguća. Što bi sadržavao: povećanje broja mjesta u Vijeću i ukidanje prava veta stalnim članovima.

Ali je li dovoljno reformirati Vijeće sigurnosti da se uspostavi mir? Odgovor može biti samo dvosmislen: i da i ne. Trenutna situacija jedna je od najtežih u povijesti Ujedinjenih naroda. Poteškoća, međutim, ne leži nužno u broju ili čak intenzitetu sukoba. Oni su u našoj nedavnoj prošlosti bili krvavi i eksplozivni koliko mogu biti. Multipolarnost međunarodnog sustava i nedostatak konsenzusa o međunarodnim normama trenutno otežavaju sve oružane sukobe. UN se mora reformirati i postati vjerodostojna institucija 21. stoljeća. Trenutačno Vijeće sigurnosti predstavlja anakronu raspodjelu moći, sa stalnim članicama koje koriste pravo veta ne kako bi poduprle mir – krajnji cilj Povelje – već kako bi unaprijedile vlastite interese. _Pročitajte cijeli članak i komentirajte na Contributors.ro

Rating
( No ratings yet )
Loading...
VRT