PEKING — S 53 godine, Guan Junling je prestar da bi se više zapošljavao u tvornicama. Ali za radnike migrante poput nje, nerad nije opcija.
Desetljećima su dolazili iz poljoprivrednih sela kako bi pronašli posao u gradovima. Radeći u tvornicama i gradeći stambene komplekse u kojima si nikad nisu mogli priuštiti život, odigrali su ključnu ulogu u transformaciji Kine u gospodarsku moć.
Kako stari, prva generacija radnika migranata bori se da nađe posao u gospodarstvu koje usporava. Mnogi su u financijskim poteškoćama, pa moraju nastaviti tražiti.
“Ne postoji nešto poput ‘mirovine’ ili ‘mirovine’ za ruralne ljude. Možete se osloniti samo na sebe i raditi,” rekao je Guan. „Kada možete prestati raditi? Stvarno nije dok ne moraš leći u krevet i ne možeš ništa učiniti.”
Sada se oslanja na nastupe u čišćenju kuće, radeći duge dane kako bi skupila nešto novca u slučaju hitnog zdravstvenog stanja. Radnici migranti mogu dobiti subvencioniranu zdravstvenu skrb u svojim rodnim gradovima, ali drugdje imaju malo ili nimalo pokrivenosti. Ako Guan treba ići u bolnicu u Pekingu, mora platiti iz svog džepa.
Kako kinesko stanovništvo stari, tako stari i radnici migranti. Oko 85 milijuna bilo je starije od 50 godina 2022., posljednje godine za koju su podaci dostupni, što čini 29% svih radnika migranata i porast u odnosu na 15% desetljeće ranije. S ograničenim ili nikakvim mirovinama i zdravstvenim osiguranjem, oni moraju nastaviti raditi.
Oko 75% je reklo da će raditi nakon 60. godine u upitniku koji je podijeljen među 2500 radnika migranata prve generacije između 2018. i 2022., prema Qiu Fengxian, znanstvenici ruralne sociologije koja je opisala svoje istraživanje u govoru prošle godine. Prva generacija odnosi se na one rođene 1970-ih ili ranije.
Starije radnike pogađa dvostruki udarac. Poslovi su presušili u građevinarstvu zbog pada na tržištu nekretnina iu tvornicama zbog automatizacije i usporavanja gospodarstva. Dobna diskriminacija je uobičajena, tako da posao uglavnom dobivaju mlađi ljudi.
“Za mlade ljude, naravno, još uvijek možete pronaći posao, radna mjesta su dostupna, iako plaća nije dovoljno visoka”, rekao je Zhang Chenggang s Pekinškog sveučilišta za ekonomiju i poslovanje, gdje vodi centar za istraživanje novih oblika zapošljavanja .
“Ali za starije radnike migrante jednostavno nema radnih mjesta”, rekao je Zhang, koji je proveo terenske studije na četiri tržišta rada diljem Kine krajem prošle godine. “Sada, problem je što bez obzira na to koliko je plaća niska, dokle god netko plaća, vi ćete prihvatiti posao.”
Neki regrutori koje je kontaktirao AP rekli su da stariji radnici ne rade dobro ili imaju neke bolesti. Drugi su odbili odgovoriti i poklopili slušalicu.
Mnogi se okreću privremenom radu. Zhang Zixing tražio je nastupe jednog hladnog zimskog dana krajem prošle godine na prostranoj tržnici rada na otvorenom u predgrađu Pekinga.
Rekao je da je otpušten s posla dostavljača paketa zbog svoje dobi prije otprilike tri godine, kada je napunio 55. U prosincu je zarađivao 260 juana (oko 35 dolara) na dan postavljajući kablove na gradilištima.
Zhang Quanshou, seoski dužnosnik u pokrajini Henan i delegat u Svekineskom narodnom kongresu Kine, rekao je da neki stariji radnici migranti samo traže posao u blizini svojih rodnih mjesta, dok drugi još uvijek odlaze u veće gradove.
“Neki stariji radnici migranti pronalaze privremene poslove, stoga je važno izgraditi tržište privremenih poslova i pružiti bolju platformu za takve usluge”, rekao je Zhang, tajnik Komunističke partije u selu, u odgovoru poslanom e-poštom na pitanja tijekom nedavnog godišnjem sastanku Kongresa.
Guan, koja dolazi iz regije u kojoj se uzgaja riža na sjeveru, radila je na pokretnoj traci tvornice odjeće sve dok nije otpuštena kada je bila u svojim 40-ima. Zatim je radila razne poslove u različitim gradovima, da bi završila u Pekingu 2018.
Radi sedam dana u tjednu, dijelom i zato što se boji da joj se agencije za zapošljavanje više neće javiti ako odbije ponudu.
Tijekom praznika lunarne nove godine u veljači, kada radnici migranti tradicionalno odlaze kući posjetiti svoje obitelji, ostala je u Pekingu kao njegovateljica starije žene, jer je ženi trebala pomoć i novac.
“Ljudi ili žele nekoga tko je obrazovan ili mlad, a ja ne ispunjavam niti jedan od tih uvjeta,” rekla je Guan, koja je napustila školu nakon srednje škole jer su njezini roditelji imali dovoljno novca samo za školovanje sina. “Ali onda pomislim, bez obzira na to kako me drugi ljudi gledaju, moram preživjeti.”
Guan se brine da će joj biti još teže pronaći posao kad napuni 55 godina. Dob za odlazak u mirovinu za žene u Kini je 50 ili 55 godina, ovisno o tvrtki i vrsti posla. Za muškarce je to 60.
Lu Guoquan, sindikalni dužnosnik, predložio je ublažavanje dobnih granica za radna mjesta, ocjenjivanje radnika po njihovom fizičkom stanju umjesto po godinama i olakšavanje starijim osobama da pronađu posao putem tržišta rada i internetskih platformi.
“Veliki broj farmera ušao je u gradove, dajući važan doprinos modernizaciji naše zemlje”, rekao je njegov prijedlog, iznijet savjetodavnom tijelu tijekom nedavnog nacionalnog kongresa, a imao je uvid AP.
Kako radnici stare, “oni postupno postaju relativno ranjiva skupina na tržištu rada i suočavaju se s brojnim pragovima i problemima u nastavku rada”, navodi se.
Lu, direktor glavnog ureda Svekineske federacije sindikata, odbio je zahtjev za intervju.
Duan Shuangzhu proveo je 25 godina skupljajući smeće u jednoj pekinškoj četvrti nakon što je prestao uzgajati ovce i krave u sjevernokineskoj pokrajini Shanxi kada je bio u svojim 40-ima. Ustaje u 3:30 ujutro sedam dana u tjednu kako bi obavio obilazak. Za to zarađuje 3300 juana (460 dolara) mjesečno i ima podrumsku sobu u kojoj živi.
Duanova supruga ostala je na imanju, gdje im čuva unuke. Duan je uspio uštedjeti novac za sebe, svoju djecu i unuke, ali nikada nije uplaćivao u mirovinski sustav, usmjeravajući ono malo što zaradi svojoj obitelji.
To odgovara uzorku koji je Qiu pronašla u svom istraživanju koje je objavila u knjizi prošle godine. Stariji radnici migranti preselili su se u gradove kako bi poboljšali živote svoje djece i drugih rođaka, a ne sebe, otkrila je. Većina ima ograničenu ili nikakvu ušteđevinu, a rijetki su se popeli na ekonomskoj ljestvici. Nadali su se da njihova djeca hoće, ali većina je također završila kao radnici migranti.
Većina zarade radnika migranata trošila se na brakove, domove i obrazovanje njihove djece, rekla je Qiu u svom govoru. “Uglavnom, nisu počeli raditi za sebe i planirati vlastite pozne godine sve do 55. godine.”
Duan, sa 68 godina, ne planira odustati.
“Sve dok mogu raditi svaki dan, to je dovoljno da preživim”, rekao je, stojeći pokraj skupa društvenih kanti za smeće, označenih bojama za recikliranje. “Nisam odrastao u bogatoj obitelji – samo sam punio svoje dovoljan mi je želudac svaki dan.”
___
Istraživač Associated Pressa Wanqing Chen pridonio je ovoj priči.
