Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Pisac je predsjedatelj UN-ove radne skupine za poslovanje i ljudska prava i autor knjige ‘Poslovanje i ljudska prava’
Vlade EU trenutno raspravljaju hoće li odobriti nacrt. To bi omogućilo obveznu dubinsku analizu ljudskih prava — zahtjev za procjenu, praćenje, ublažavanje i sanaciju potencijalnih i stvarnih negativnih utjecaja na ljudska prava — od strane velikih tvrtki koje posluju u EU-u (bez obzira jesu li registrirane u EU-u ili ne), i sa sankcijama za ne -usklađenost. Čini se da je jedna od glavnih prepreka odobrenju njegov potencijalni utjecaj na mala i srednja poduzeća, iako bi im se mogla pružiti financijska i druga potpora.
Ovo odgađanje je frustrirajuće za one diljem svijeta koji su pod negativnim utjecajem poslovnih aktivnosti koje krše ljudska prava, štete okolišu i utječu na klimatske promjene. To uključuje dječji rad u odjevnim i tehnološkim sektorima, trgovinu poljoprivrednim radnicima i onečišćenje rijeka i zemljišta u ekstraktivnom sektoru, kao i druge primjere u svim industrijskim sektorima.
To je također razočaravajuće za mnoge. Žele imati pravnu sigurnost, harmonizaciju u svom poslovanju i moći zaštititi svoj ugled — kao i uživati podršku zakona kada je proizvod proizveden od strane rivala jeftiniji zbog upotrebe prisilnog rada ili nakon uništavanja okoliša. Takvi zakoni poduzećima također daju jasnoću u donošenju odluka, primjerice kako pristupiti operacijama u regijama pogođenim sukobima, gdje plasirati ulaganja i kako upravljati pravednim prijelazom na obnovljivu energiju.
Ključni dio razloga za ovaj zakon je sve veća svijest među vladama, civilnim društvom i samim tvrtkama da poslovanje ima odgovornost za kršenje ljudskih prava. Donedavno se smatralo da samo vlade imaju odgovornosti za ljudska prava i da svaka osoba ili zajednica na koju utječu poslovne aktivnosti može pokrenuti slučajeve vezane uz ljudska prava samo protiv vlada u kojima se tvrtke nalaze.
Međutim, od 2011., kada su usvojeni, globalno je prihvaćeno da poduzeća — svih veličina i struktura te u svim sektorima — imaju odgovornost poštivati ljudska prava.
Sve više i više poduzeća sada uključuje neke politike ljudskih prava u svoje strategije, čak i ako ih previše ne provodi u praksi kroz svoje lance vrijednosti. Neispravno ponašanje dovelo je do odluka sudova, tribunala i drugih neovisnih tijela koja su utvrdila da poduzeća – od naftnih kompanija do financijskih institucija – nisu poštivala ljudska prava.
Osim toga, postojeći zakoni i propisi već zahtijevaju od nekih tvrtki da objave aktivnosti koje imaju stvarne ili potencijalne negativne učinke na ljudska prava. Za razliku od britanskog Zakona o modernom ropstvu, neki od ovih zakona imaju stvarne sankcije protiv tvrtki zbog neotkrivanja zlostavljanja, a pokazalo se da su učinkovitiji od zakona bez provedbe. Doista, zakonodavstvo EU-a to već predviđa u nekim područjima, što kašnjenje u odobravanju nacrta direktive čini još zbunjujućim.
Stoga je imperativ da poslovni lideri postanu svjesni značajnih promjena u odgovornostima svojih kompanija u pogledu ljudskih prava — i posljedičnim očekivanjima koja vlade, potrošači, civilno društvo, sindikati i drugi imaju od njih. Ako poslovni čelnici ne poduzmu mjere, pravne, operativne, financijske i reputacijske posljedice za njih i njihove tvrtke mogle bi biti značajne.
