POLEMIKA. Jedan od najoštrijih glasova u svijetu nogometa: “Možemo li prihvatiti i pretpostaviti da je Rumunjska ocijenjena kao najslabija reprezentacija među 32 koje će biti na EURU 2024. u Njemačkoj?”

​Novinar Dan Udrea, bivši zamjenik glavnog urednika Gazete Sporturilor i TV producent Orange Sporta, jedan je od kritičara koji su napustili ili napustili GSP. Sada radi na pokretanju nove internetske sportske publikacije, koja će biti dio iste novinarske grupe koja izdaje HotNews.ro. U mišljenju koje danas objavljuje za čitatelje HotNews.ro, Dan Udrea primjećuje da “Sada, kada smo saznali sve 32 zemlje koje će sudjelovati na Europskom prvenstvu, možemo prihvatiti realnost koja se može objektivno argumentirati. Naime: Rumunjska je najslabija reprezentacija koja će biti na Euru!”.

Rumunjska nogometna reprezentacija, prije Eura 2024Foto: OSCAR DEL POZO / AFP / Profimedia

Zar to uopće ne zvuči dobro? Je li to nedomoljubno? Je li teško priznati da podaci pokazuju da krećemo s posljednjom šansom? Je li loše zauzeti ovaj položaj? Ili je to vježba realizma i snage?

Po objektivnim podacima, o kojima ćemo odmah, mi smo ispod Albanije, Gruzije, Slovenije. Na čemu se temelji ova riskantna izjava da smo najslabije ocijenjeni na Euru 2024?

Što se tiče kumulativne vrijednosti igrača, Gruzija je 50% iznad nas

Web stranica Transfermarkt relevantan je orijentir u smislu postavljanja kvota za nogometaše. Naravno, izračuni nisu rečenica, već uzbudljivo polazište. Rumunjska sada čini najmanje vrijednu reprezentaciju. Sa zemljama poput Gruzije, Albanije, Slovenije i Slovačke, koje će također biti na završnom turniru, Rumunjska je na posljednjem mjestu u vrhu kumulativne ocjene igrača.

Zapravo, mi smo jedina nacionalna kompanija koja ne prelazi granicu od 100 milijuna eura, procijenjene vrijednosti. Jedini!

Usporedbe radi, Gruzija, koja će prvi put na Euru, ispred nas je 50 posto. Pritom su Slovenija i Albanija također superiornije od nas za najmanje 25%.

Top 10 najniže ocijenjenih državljana:

  • Rumunjska – 96 milijuna eura
  • Slovenija – 121 milijuna eura
  • Albanija – 123 milijuna eura
  • Slovačka – 126 milijuna eura
  • Češka – 150 milijuna eura
  • Gruzija – 150 milijuna eura
  • Mađarska – 166 milijuna eura
  • Poljska – 199 milijuna eura
  • Srbija – 230 milijuna eura
  • Švicarska – 230 milijuna eura

Ukrajina je 4 puta veća od nas

Ovo je slika. Htjeli mi to gledati ili ne, prihvaćali to ili ne! Odavde idemo dalje na završni turnir.

Osvrnimo se i na skupinu kojoj pripadamo: Belgija, Slovačka, Ukrajina, Rumunjska. Opći je dojam da “imamo pristupačnu grupu”. Razlika u razini izgleda otprilike ovako:

  • Slovačka vrednija za više od 30%

  • Ukrajinska parcela ocijenjena je gotovo 4 puta više od nas

  • Belgija je s drugog svijeta: više je nego dvostruko bolje kotirana od Kolumbije, a s Kolumbijom smo vidjeli što smo pretrpjeli

Tko je od nas starter u Liverpoolu ili u Leipzigu, u Ligi prvaka?

Idemo na još jedan kriterij: individualna analiza igrača. Ova bi nas procjena dodatno štetila. Primjerice, Gruzija ima nogometaša Kvaratskhelia koji je za mogući transfer procijenjen gotovo kao cijela naša reprezentacija zajedno.

Slovenija ima ono što mi nemamo, neprikosnovenog napadača u momčadi Lige prvaka, u Sesku, u Leipzigu.

Mađarska nudi Szoboszlaija, nogometaša vrijednog 75 milijuna eura, neprikosnovenog nositelja u Liverpoolu!

Albanci i Slovaci nemaju visoke zvijezde, ali imaju igrače koji igraju gotovo utakmicu za utakmicom u Engleskoj, Italiji, Španjolskoj, Nizozemskoj.

Dobri smo u Seriji B, Saudijskoj Arabiji i Turskoj

Imamo Drăgușina, koji je također u Premier ligi, u Velikoj Britaniji, ali on je više rezerva. Za njega je Premier liga važan uspjeh, daje nadu i nagradu za impresivan rad. No, u cijeloj “reprezentaciji” udio igrača je neumoljivo ograničen. Također, dolazimo s Ianisom Hagijem, Horațiuom Moldovanom i Rațiuom, iz španjolske La Lige, ali s rezervacijom.

Svaki imenovani igrač je, uzet zasebno, priča o trudu, uspjehu, svladanim preprekama. Ali ovdje govorimo o snazi ​​kolektiva, neukroćenoj statistici uspjeha dodavanjem vrijednosti, što je više moguće.

Ako gledamo naše neupitne nositelje, oni su ili iz Serie B, ili iz Saudijske Arabije, Turske ili domaćeg prvenstva, natjecanja koje nije imalo nijednu momčad u prošlom izdanju skupina europskog kupa.

Možemo li razmišljati kao Emeric Ienei?

Budimo sretni što smo na Euru. No, shvatimo, realno, iz koje pozicije idemo tamo. Pretpostavimo da smo na najnižoj razini među prisutnima. Samo zato što počinjemo zadnji ne znači da ćemo završiti posljednji. Ali to znači da je potrebna jasnoća i ogromna količina organizacije i odlučnosti da kolektivno nadoknadimo ono što nam pojedinačno nedostaje.

Nije to sramota. Prihvaćamo da trebamo primijeniti u praksu izraz, koji vrijedi u bilo kojem trenutku života, a koji je jednom izgovorio najgalatniji lik koji je rumunjski nogomet ikada imao, Emeric Ienei: “Nemojmo imati iluzija, kako ne bismo imati razočaranja”.

Ova izreka je u izvoznim krugovima poznata kao “teorija smanjenih očekivanja”. Ona nije nužno loša stvar. Ako ga koristite inteligentno, pomaže vam da se ispravno pozicionirate i da možete ponuditi iznenađenja.

Između prihvaćanja stanja i nedostatka razuma

Ako uspijemo priznati svoje stanje, onda će Euro za nas biti slavlje. Svaki pozitivan rezultat bit će uspjeh i značit će da smo podigli razinu i napredovali.

Suprotno tome, ako će nas izostanak točne procjene natjerati da vjerujemo da “moramo” ili “moramo” igrati barem osminu finala, onda ćemo svaki normalan rezultat, pa i onaj koji bi poštivao papirnatu računicu, pretvoriti u katastrofu . Opet ćemo se osjećati kao da smo na kraju svijeta.

Zlatna generacija 1994. odlazi u mirovinu 25. svibnja. Euro 2024 je u lipnju

Još uvijek imamo vremena dok se euro ne počne odražavati i eventualno staviti još jedan red rublja preko zelenih konja koji se s vremena na vrijeme pojavljuju na našim optimističnim zidovima. Ako smo ikada igrali jedanaesterce u polufinalu Svjetskog prvenstva, ne možemo zauvijek živjeti na sjećanjima.

Nostalgija će nas nepomućenom vjernošću pratiti 25. svibnja u Narodnoj areni, na utakmici umirovljenja Zlatne generacije 1994.

Od lipnja, međutim, imamo Euro 2024. Da bismo uživali u turniru, moramo prihvatiti realnu situaciju. Ostat će nostalgija na tribinama, uz jednu od najljepših priča u povijesti našeg sporta koji danas žudi za novim horizontima.

Rating
( No ratings yet )
Loading...
VRT