LOS ANGELES — LOS ANGELES (AP) – Shakira, kolumbijska izvođačica koja ruši granice, bila je nevjerojatno dosljedna od početka svoje karijere u ranim ’90-ima. Bez greške je išla na turneje, izdavala albume, osvajala nagrade, utkala globalne zvukove koji prkose žanru u svoje pionirske singlove, nastupala na poluvremenu Super Bowla i još mnogo toga. Zatim su se stvari usporile. Ili se barem tako činilo.
U stvarnosti, posljednjih nekoliko godina nije bilo blagonaklono prema Shakiri. Godine 2022., nakon 11 godina i dvoje djece zajedno, rastala se od nogometaša Gerarda Piquéa, što je dovelo do, kako je ona nazvala, “raspada moje obitelji”. Suočila se s optužbama za utaju poreza u Španjolskoj; u studenom 2023. dobila je uvjetnu trogodišnju kaznu i platila kaznu od 7,3 milijuna eura (8 milijuna dolara) uz prethodno neplaćene poreze i kamate.
Na “Las Mujeres Ya No Lloran”, svom prvom novom albumu u sedam godina, Shakira transformira svoju bol u umjetnost — od bachate “Monotonía” preko elektro-popa “Te Felicito” do mega viralnog “Shakira: Bzrp Music Sessions, Vol. 53” i dalje.
“Prošla sam kroz toliko toga u proteklih nekoliko godina da sam doslovno morala pokupiti dijelove sebe i ponovno ih sastaviti”, rekla je Shakira za Associated Press preko Zooma iz Miamija. “I tijekom tog procesa, mislim da je glazba bila ljepilo.”
Ovaj intervju uređen radi jasnoće i sažetosti.
SHAKIRA: Pa, u tih sedam godina koliko odgajam djecu, naučila sam puno o sebi kao majci, kao ženi. Ali također sam stvarao glazbu. Samo što je to više bila sporadična stvar, znate, tu i tamo. Kad god sam imao priliku objaviti pjesmu, to sam i učinio. Ali nisam imao vremena uložiti cijeli opus posla. Ovaj put je to bila prisila i potreba. Za mene je bilo jako važno moći izraziti, ui kroz te pjesme, toliko životnih iskustava i pronaći katarzu, znate, i moći pronaći terapeutske učinke pisanja i vidjeti sebe ponovno u studiju.
SHAKIRA: Jer postoji velika raznolikost u ovom albumu — znam da je to konceptualni album — ali to se nije dogodilo namjerno. Nitko ne bira proći kroz životna iskustva kroz koja sam ja prošao dok sam pisao i stvarao ovaj album, znate, život vam daje limun. Što radiš? Napravite limunadu. Pa sam napravio pjesme. Ali postoji velika raznolikost unutar ovog albuma. Postoji pop, postoji afrobeat, postoji reggaeton. Ima i nešto meksičkih regionalnih. Rock. Ali postoji zajednička nit. I to se temelji na istinskim, autentičnim životnim iskustvima i procesu razrade onih intenzivnih emocija i osjećaja s kojima sam se morao nositi tijekom proteklih nekoliko godina.
SHAKIRA: Kad sam tek počela u ovoj industriji, bila je pretežno muška. Bilo je teško za jednu kolumbijku. Morao sam pokucati (na) mnoga vrata, samo puno uvjeravati. Uvjerite sve vratare, direktore radijskih postaja koji bi nekada odlučivali, tko bi želio koja će glazba biti programirana, koja glazba neće.
Ali sada je drugačije, znate, sada ljudi sami odlučuju. Mislim da se glazba na neki način demokratizirala. I zato su latino umjetnici zaista pronašli platformu za svoju glazbu, a ne kao što je bilo prije 10, 20 godina… A sada, latino umjetnici imaju puno više mogućnosti. I istina je da su meksički regionalni izvođači također među onom skupinom izvođača koji se sada puštaju na mnogo više postaja u Kolumbiji i drugim mjestima u svijetu, kao i ovdje u Sjedinjenim Državama.
Meksiko je bio tako važan dio moje karijere. To je zemlja kojoj toliko dugujem. I bilo je prekrasno iskustvo surađivati s nekim meksičkim umjetnicima također na ovom albumu. To je moj mali hommage meksičkoj glazbi, tom žanru i meksičkom narodu.
SHAKIRA: Da, jer je to na neki način renesansa “She Wolf”. To je ponovno rođenje one iskonske sile koju osjećam da sve žene imaju u sebi. To je ta sila koja nam omogućuje da rađamo, hranimo svoje potomke, jamčimo im opstanak njihove vrste, borimo se protiv svake borbe protiv koje se moramo boriti.
Morao sam pribjeći toj vučici u sebi da bih mogao preživjeti.
Neko sam vrijeme bila u načinu borbe ili bijega i mislim da je ona vučica unutar nas žena danas ta koja vodi društvo kamo ide, znate, trenutno. Žene prirodno obavljaju više zadataka. Možemo sve. Stvarno možemo preživjeti ratove i obnoviti gradove nakon što su uništeni. Dakle, moj život je bio u komadima nakon, znate, raspada moje obitelji, i toliko drugih stvari kroz koje sam morao proći.
Zato se ovaj album zove “Žene više ne plaču”. Jer smatram da su žene, znate, godinama bile slane da plaču sa scenarijem u rukama. I baš zato što mi žene prikrivamo svoje emocije pred djecom i samo se lijepo ponašamo i prihvaćamo sve to, sad je drugačije. Mislim da sada kao žene odlučujemo kada ćemo plakati, kada ne plakati i kako to učiniti, ako odlučimo plakati. Dakle, kao da nam nitko ne mora govoriti kako da se izliječimo.
SHAKIRA: Ovo nije album za razvod. To je album koji okuplja mnoga različita životna iskustva, koji okuplja transformaciju ranjivosti u otpornost, osnaživanje pronalaženja vlastite snage.
Ne govori samo o boli; također govori o trijumfu. I zato ove suze nisu suze nastale ljutnjom ili samo tugom, već suze trijumfa i suze samoprepoznavanja i pronalaska samopouzdanja u sebi.
Nije linearno. Ima uspona i padova, dolina i vrhova. I ovaj album je napravljen od sve te dinamike.
