WASHINGTON — Kroz prozor svojeg ureda u tadašnjoj jednoj od rijetkih modernih afričkih klinika koje se bave HIV-om i AIDS-om, čovjek koji sada nadzire globalne napore Sjedinjenih Država protiv AIDS-a koji su prijetili, čuo je zvuk taksija koji se zaustavljao cijeli dan.
Kad bi okrenuo glavu da pogleda kroz prozor, rekao je dr. John Nkengasong, znao je što će vidjeti: još jednu očajnu obitelj koja nosi umiruću voljenu osobu – muškarca ili ženu koji već padaju u komu, mršavo dijete – i nadajući se da će pronaći pomoć.
Bilo je to prije nego što je Busheva administracija 2004. pokrenula Plan hitne pomoći predsjednika SAD-a za pomoć AIDS-u, poznat kao PEPFAR. Nije bilo gotovo nikakvog pristupačnog učinkovitog liječenja nigdje između Južne Afrike i Sahare, nije bilo brzih testova na HIV ili visokokvalitetnih državnih laboratorija, i nekoliko kreveta za oboljele od AIDS-a.
Nkengasong je proveo desetljeća radeći u Africi na HIV-u i AIDS-u, karijera isprepletena s američkim programom koji je od svog uvođenja prije 20 godina transformirao skrb u nekim od najteže pogođenih zemalja i spasio procjenjuje se da je 25 milijuna života. Razgovarao je s Associated Pressom tijekom borbe oko financiranja u Kongresu koja ugrožava budućnost programa za AIDS.
Protivnici kažu da bi financiranje HIV/AIDS-a moglo neizravno podržavati pobačaj u inozemstvu, iako Bidenova administracija i branitelji PEPFAR-a kažu da nema dokaza da je tako. Nakon što je nekolicina konzervativnih zakonodavaca mjesecima prijetila da će blokirati financiranje ako se ne uvedu ograničenja, krajem ožujka postignut je kompromis kojim se financiranje produljuje na godinu dana.
No zagovornici programa upozoravaju da bez pune petogodišnje obnove njegova budućnost ostaje upitna jer politička rasprava o pobačaju i reproduktivnim pravima postaje samo borbenija.
Prije PEPFAR-a, u većini slučajeva, Nkengasongova klinika za zarazne bolesti u Abidjanu, u Obali Bjelokosti, nije mogla obiteljima ponuditi nikakvu skrb. U posljednjim satima svojih najmilijih, obitelji koje su tamo često dolazile ostale su čučati vani, na parkiralištu.
Okružili bi “kostur ljudskog bića, s mrljom mesa preko tijela”, prisjetio se Nkengasong. “Držali su svoje voljene, pružajući im najbolju utjehu koju su mogli.”
Ubrzo će se zvuk zapomaganja uzdići kroz njegove prozore. Krikovi su signalizirali još jednu smrt od HIV/AIDS-a, jednu od milijuna u Africi do sredine 2000-ih.
Scena bi se ponavljala “gotovo iz sata u sat”, rekao je Nkengasong. Ponekad bi ustao i zatvorio zastore, blokirajući bijedu epidemije koju tada nije mogao zaustaviti.
Dva desetljeća kasnije, kaže Nkengasong, njegova putovanja u regiju iz ureda u Washingtonu donose radosne sastanke s muškarcima, ženama i djecom čiji su životi spašeni putem PEPFAR-a, koji se smatra najvećim vladinim naporom ikada protiv jedne bolesti.
Sve u svemu, američki program potrošio je više od 110 milijardi dolara na njegu i liječenje HIV-a, lokalne medicinske sustave i socijalne programe usmjerene na suzbijanje infekcije. SAD kaže da je spasio 25 milijuna života u podsaharskoj Africi i drugim ranjivim regijama, uključujući one 5,5 milijuna djece.
Nkengasong, koji je rođen u Kamerunu, a diplomirao je u Belgiji, radio je u Africi 1990-ih, kada je epidemija AIDS-a bjesnila gotovo nekontrolirano.
To je stvorilo “procvat industrije lijesova”, rekao je. Posjećujući gradove u Ugandi, Ruandi, Keniji i drugdje zbog svog rada na zaraznim bolestima, putovao bi ulicama poredanim ručno izrađenim lijesovima svih veličina.
Kreveti klinika za zarazne bolesti bili su puni “odraslih koji su ležali kao bebe, zbog onoga što je učinio HIV. To ružno lice”, prisjetio se Nkengasong.
Uz rani retrovirusni lijek u prosjeku od 10.000 dolara po pacijentu godišnje, procjenjuje se da je samo 50.000 ljudi zaraženih HIV-om u podsaharskoj Africi primalo učinkovito liječenje sredinom do kraja 1990-ih. To je bilo od onoga što je Svjetska zdravstvena organizacija rekla da 10 milijuna ljudi tamo živi s HIV-om i AIDS-om.
Jednog dana u proljeće 2002., dok je bio u svom laboratoriju i provodio testove, velika američka delegacija iznenada je stigla u kliniku u Abidjanu.
Ministar zdravstva Tommy Thompson i drugi vodeći američki zdravstveni dužnosnici okupili su se u ustanovi, zajedno s predstavnicima tvrtki i članovima vjerskih organizacija.
“Sjećam se da sam otvorio vrata i prva osoba koja je prošla bila je dr. Fauci,” ispričao je Nkengasong. Anthony Fauci, vodeći istraživač HIV-a, tada je bio najviši dužnosnik američkog Nacionalnog instituta za zdravlje i vođa Nkengasongovog područja rada na HIV-u i AIDS-u. “I rekao je, ‘Johne, drago mi je što te opet vidim.’ I bila sam tako uzbuđena.”
Bez znanja Nkengasonga i njegovih kolega, savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleeza Rice i drugi dužnosnici privatno su tvrdili predsjedniku Georgeu W. Bushu da je globalna epidemija HIV-a mjesto gdje SAD može napraviti veliku razliku.
Za Bushevu administraciju, epidemija je predstavljala priliku da učini dobro u vrijeme kada su SAD vodile rat u Afganistanu, a kasnije i u Iraku, nakon napada 11. rujna 2001. godine.
Devet mjeseci nakon što su se Amerikanci pojavili u njegovom laboratoriju, “gledamo vijesti na CNN-u, bio je to govor o stanju nacije”, prisjetio se Nkengason. “A predsjednik Bush je najavio početak PEPFAR-a.”
Te je noći predsjednik obećao početnih 15 milijardi dolara u sljedećih pet godina za borbu protiv epidemije AIDS-a diljem svijeta.
Nkengason je to nazvao “aha trenutkom” za sebe i druge koji se bore protiv AIDS-a u najosjetljivijoj regiji svijeta.
Dva desetljeća kasnije smrtnost od AIDS-a na globalnoj razini pala je za gotovo 70% u odnosu na vrhunac iz 2004. godine. Podsaharska Afrika je još uvijek najranjivija regija i dom za dvije trećine ljudi koji žive s HIV-om. No program PEPFAR i drugi osnažili su sustave zdravstvene skrbi za borbu protiv zaraznih bolesti, učinili liječenje dostupnim milijunima i proširili podršku za najugroženije populacije, uključujući žene.
Na povratku u Abidjan, Nkengasong je upoznao zdravu 17-godišnju djevojku, jednu od milijuna ljudi koji su bili pošteđeni infekcije pri rođenju zahvaljujući liječenju koje je spriječilo prijenos HIV-a s njihovih zaraženih majki.
Prošlog ljeta posjetio je kliniku u Namibiji gdje su majke zaražene HIV-om rodile “super zdrave” bebe zahvaljujući tretmanu koji ih je spasio od infekcije.
“Zgrabio sam neke bebe i pogledao ih”, rekao je. Držeći ih, pitao se što bi im se dogodilo bez odgovarajuće njege.
“I samo ti se osmjehnu”, rekao je.
