Svjetske vlade složile su se da žele utrostručiti obnovljivu energiju do 2030., što je cilj postavljen na summitu UN-a o klimi u prosincu.
Ali upravo sada, globalna ekonomija nakon pandemije postavlja prepreke koje će se morati prevladati ako se cilj želi postići.
Evo velikih prepreka za projekte solarne energije, vjetra i drugih obnovljivih izvora energije:
Središnje banke u Europi i SAD-u podigle su kamatne stope kako bi suzbile inflaciju. To više pogađa obnovljive izvore nego ulaganja u projekte fosilnih goriva.
Obnovljivi izvori energije imaju puno veće početne troškove za izgradnju vjetroelektrana, solarnih polja i više, a to posuđivanje košta. Nakon toga operativni troškovi su zanemarivi budući da su vjetar i sunce besplatni, naravno — ali visoke kamate otežale su pokretanje novih projekata.
U mnogim slučajevima odgovor je podizanje dogovorene cijene električne energije koja teče u mrežu kako bi se pokrili dodatni troškovi.
Danas sve košta više — ne samo hrana i stanarina, već i električni kablovi, energetske turbine, građevinski materijali i usluge potrebne za izgradnju vjetroelektrana ili solarnih instalacija. Jedna iznimka: solarni paneli su pali u cijeni zbog masovne kineske proizvodnje.
Zaostale narudžbe i kašnjenja u isporuci rastu jer nedostaju kvalificirani inženjeri, sirovine i proizvodni kapaciteti za složene strojeve potrebne za projekte obnovljive energije.
Narudžba za novu vjetroturbinu ili transformator za spajanje na mrežu može potrajati mjesecima ili dulje nego prije pandemije COVID-19.
Takozvani NIMBY sindrom ostaje problem na mnogim mjestima. Njemačka južna regija Bavarska, na primjer, poznata je po otpornosti na buku i izgled vjetroturbina u svom slikovitom krajoliku.
Instalacije su zaostale u Bavarskoj i drugim regijama usprkos nastojanjima njemačke vlade za više obnovljive energije nakon gubitka pristupačnog ruskog prirodnog plina koji se koristi za grijanje domova, proizvodnju električne energije i pogon tvornica.
Zemlje s niskim dohotkom dugo su se suočavale s mnogo višim troškovima zaduživanja od bogatijih dijelova svijeta jer su državne subvencije ili druga kreditna jamstva neizvjesna.
Rezultat je da isti solarni park, ako se izgradi danas, košta dvostruko više u Gani nego u SAD-u samo zbog kamatnih stopa, prema Toddu Mossu, bivšem dužnosniku State Departmenta koji vodi čvorište Energy for Growth u Washingtonu.