Nyirahabimana Aliette, koja je preživjela genocid u Ruandi, 41, drži fotografije članova svoje obitelji koji su ubijeni u genocidu u Ruandi 1994., kako bi bile nacrtane u Kigaliju 2. travnja 2024. (Guillem Sartorio / AFP)
- Grupa mladih umjetnika iz Ruande mukotrpno rekreira portrete žrtava genocida iz 1994. za svoje voljene.
- Ilustratori nisu bili ni rođeni kada je prije 30 godina ovaj mjesec Hutu ekstremisti pokrenuo 100-dnevni ubilački pohod protiv manjine Tutsi.
- Njihov rad ne samo da je pomogao u očuvanju sjećanja na neke od 800 000 žrtava okrutnog krvoprolića, već je i samim umjetnicima dao novi uvid u duboko bolnu prošlost njihove zemlje.
Na blokovima za crtanje ili računalima, skupina mladih ruandskih umjetnika mukotrpno rekreira portrete žrtava genocida iz 1994. za svoje voljene.
Ilustratori – kao i većina stanovništva Ruande – nisu bili ni rođeni kada je 100-dnevni ubilački pohod Hutu ekstremista pokrenut protiv manjine Tutsi prije 30 godina ovog mjeseca.
Njihov rad ne samo da je pomogao u očuvanju sjećanja na neke od 800 000 žrtava okrutnog krvoprolića, već je i samim umjetnicima dao novi uvid u duboko bolnu prošlost njihove zemlje.
PROČITAJ |
Projekt – stvaranje novih portreta mrtvih i nestalih kopiranih sa starih i često oštećenih fotografija – bio je inspiracija umjetnika iz Kigalija Kinga Ngaboa.
Ova 28-godišnjakinja pokrenula je inicijativu Art for Memories prije godinu dana, tijekom posljednje Kwibuke ili komemoracije sjećanja na genocid.
Od tada, kaže kolektiv, izradio je oko 450 portreta žrtava genocida, i to sve besplatno.
Članica tima Art for Memories crta portrete žrtava genocida u Ruandi u Kigaliju 2. travnja 2024. (Guillem Sartorio / AFP)
Članovi tima rade zajedno na dugačkom drvenom stolu umrljanom bojom u njegovoj galeriji u Kigaliju, a zidovi su ukrašeni eklektičnom mješavinom umjetničkih djela.
‘Vrati u život’
“Pozivamo ljude da pošalju slike svojih voljenih putem e-pošte, društvenih medija, WhatsAppa”, kaže Ngabo, čiji je kombinezon boje ugljena poprskan bojom.
“A onda te oštećene slike vratimo u studio… i vratimo ih u život.”
Ngabo je rekao da je prije početka projekta mislio da zna mnogo o genocidu, jer je posjetio mnoga spomen mjesta.
Osnivač i umjetnički direktor Art for Memories, King Ngabo, 28, pozira za portret u svom studiju u Kigaliju 2. travnja 2024. (Guillem Sartorio / AFP)
Ali kaže da nikada prije nije imao “privilegiju” da može razgovarati s preživjelima masovnog pokolja koji još uvijek proganja ovu malenu naciju.
“Dakle, naučio sam puno, sjećanja…”
Preživjela genocid Nyirahabimana Aliette (41) nije mogla suspregnuti suze nakon što je predala stare fotografije svojih roditelja i starije sestre, koji su svi ubijeni 1994. godine.
Nyirahabimana Aliette, koja je preživjela genocid u Ruandi, 41, pozira za portret, s fotografijama članova svoje obitelji koji su ubijeni u genocidu u Ruandi 1994., za njihovo crtanje u Kigaliju 2. travnja 2024. (Guillem Sartorio / AFP)
“Voljela bih da mi netko nacrta ove slike kako bih ih mogla držati kod sebe”, rekla je slamajući se glas.
“(Moja djeca) postavljaju mi puno pitanja o tome što se dogodilo s obitelji”, dodala je.
“Mogućnost vidjeti ove crteže kod kuće omogućit će im da imaju sliku (njihovih izgubljenih rođaka).”
Ubilački pohod doveo je do okretanja obitelji i prijatelja jedni protiv drugih, a ubojstva su potaknuta zlobnom propagandom protiv Tutsija emitiranom na TV-u i radiju.
“Tijekom genocida nad Tutsijima, umjetnici tog vremena koristili su se ilustracijama za širenje ideologije genocida nad Tutsijima”, rekao je Mucyo Martin, 20-godišnji nezavisni ilustrator.
Članovi tima “Art for Memories” rade na portretima žrtava genocida u Ruandi u Kigaliju 2. travnja 2024. (Guillem Sartorio / AFP)
Član tima Art for Memories crta portret žrtve genocida u Ruandi u Kigaliju 2. travnja 2024. (Guillem Sartorio / AFP)
“Tako da sada imamo i nas mladih umjetnika koji radimo ilustracije; odlučili smo to ispraviti.”
Student umjetnosti Manzi Yvan Bryan, 19, rekao je da je iskustvo bilo neprocjenjivo u saznavanju više o događajima iz 1994. godine.
“Kad sam bio dijete u školi smo učili o genocidu, a ponekad i kod kuće moji roditelji pričaju o tome.
“Ali kada sam se pridružio ovoj inicijativi, naučio sam više… neke stvari koje nisam znao.”
