Ljudi u siromašnim četvrtima dvostruko su skloniji problemima s kockanjem, pokazuje studija članak na temelju studija i dokumenata, koje je objavio HotNews.ro. Rješenje bi bilo eliminirati siromaštvo, što je utopija. Ali bolje usmjerene mjere socijalne pomoći prema osobama u nepovoljnom položaju kako ne bi postali ovisni o kockanju.
Prosjak – siromaštvoFoto: David Špidlen / Bod zlomu / Profimedia
Od susjedstva do kaleža
U prošlosti (a posebno u zapadnim zemljama) funkcionirao je društveni sustav u kojem je, uz solidarnost temeljenu na krvnom srodstvu ili kršćanskim načelima, postojalo i strukturirano djelovanje “susjedstava” (“voisinages” na francuskom, “vicinie” na talijanskom, Nachbarschaft” njemački “s, engleski “Neighborhoods” itd.), emisije studija u izdanju New Europe Collegea
U tim su okolinama bile ispisane precizne obveze cijele zajednice prema svakom čovjeku u potrebi. U rumunjskim je regijama ovaj sustav pomoći funkcionirao samo u nekoliko izoliranih regija u Transilvaniji, koje je nametnula uprava Austrijskog Carstva.
Takav operativni propis, nazvan “susjedski članak”, pronađen je tijekom istraživanja provedenog u Drăgușu, u zemlji Olt. Predviđao je mjere koje je trebalo poduzeti u selu u različitim okolnostima, potpuno slične onima koje su djelovale u drugim regijama Europe; precizne obveze pomoći bolesnima, interveniranja u bitnim trenucima ljudskog života (rođenje, vjenčanje, sprovod) kada se točno znalo što svaki “bližnji” mora učiniti.
Ova vrsta pomoći, generalizirana u mnogim regijama Zapada i koja nosi precizna pravila intervencije, jasne kazne za one koji ne ispunjavaju svoje obveze, uglavnom se zaustavlja na područjima naseljenim Nijemcima i Austrijancima.
Najstarije organizacije osnovane pod pokroviteljstvom države i s ciljem raspodjele sredstava iz javne dobrotvorne svrhe siromašnima bile su čaška. Kaleži su bili organizirani u obliku cehova, sa starješinom na čelu.
Do 1480. vladar Ștefan Veliki kolonizirao je calici, nudeći im niz cehovskih privilegija. Još jedna institucija koja je rješavala probleme siromašnih u rumunjskim zemljama bili su hospiciji. Godine 1565. dokumentirano je postojanje hospicija u Mățăul de Jos, blizu Câmpulung-Muscela. Siromašni su, kako se vidi iz dokumenta koji je potpisao Vlad Voivod iz 1524., osim stanovanja dobivali i odjeću i novac.
Počevši od 18. stoljeća socijalna pomoć premješta svoje težište prema bolničkim ustanovama. Bolnice su imale pomoćne zgrade u kojima su bili smješteni i hranjeni siromasi. Spominje se u dokumentu aleksandrijskog patrijarha Samoila iz 1715. godine, “Ptohotrophion” pored bolnice Colțea (“Kuća za siromahe”).
Godine 1775. Alexandru Ipsilanti uspostavio je desetinu za siromašnu djecu, postavljajući temelje azila i bolnice za djecu pod nazivom “Orphanotrophion”. Godine 1798. u dokumentu se spominje i azil “Manea Brutarul” namijenjen zaštiti maloljetnika.
Između 1782. i 1785., Alexandru Ipsilanti, u Moldaviji, i Mihail Suțu, u Rumunjskoj, osnovali su “Cutia Milelor”, fond za pomoć siromašnima. Ovaj fond se hranio porezima koje su mitropoliti i biskupi dugovali prilikom ustoličenja, bojari prilikom postavljanja za namjesnike. Kasnije su dodane kazne za kućne ljubimce, porez na gostioničare ili sudske kazne.
Kako su siromašni odabrani za ovu potporu?
Govorilo se tada o potrebi selekcije “pravih siromaha”. Ipištat (agin tajnik) je bio zadužen za pisanje popisa korisnika, koji su primali pomoć jednom mjesečno, s tim da je prosjačenje bilo zabranjeno. Organski propisi unijeli su više organizacije u socijalnu djelatnost države. Spominju “Obsteasca Epitropie” i “Cutia Melor” kao državna sredstva namijenjena za potporu siromašnim obiteljima, nemoćnima i prosjacima (koji se nisu tolerirali na ulici i koji su primali mjesečnu pomoć).
Nakon ujedinjenja Kneževina, uz djelovanje države, počinje se osjećati prisutnost privatne inicijative. Kao što je “Materinsko” društvo (1897.), “Tibisoiul” društvo, “Sveta Katarina” kolijevka ili razne organizacije pod pokroviteljstvom kraljice Elizabete, itd.
Godine 1920., kao što sam već rekao, osnovano je Ministarstvo rada, zdravlja i socijalne zaštite, koje će imati iznimno važnu ulogu u znanstvenom strukturiranju socijalne pomoći na svim područjima. U razdoblju od 1896. do 1917. pružena im je pomoć prema kategorijama usluga: 98.759 osoba bilo je utočište u noćnom azilu, 705.559 koristilo je obroke u pučkim kantinama, 208.500 pomoć za život, 35.750 pomoć za knjige ponuđene studentima u teškoj ekonomskoj situaciji.
Druga akcija gradske vijećnice i prefekture glavnog grada od 1910. do 1920. bila je pomoć prosjacima i skitnicama. Njihov broj procijenjen je za to razdoblje na 13.000 ljudi, prema tadašnjoj statistici.
Koliko se ljudi u Rumunjskoj smatra “siromašnim”?
U apsolutnim vrijednostima, broj siromašnih prošle godine iznosio je 4,02 milijuna Rumunja, 278.000 manje nego 2021., izvijestio je INS.
Socijalni transferi imaju važnu ulogu u smanjenju stope siromaštva. Da mirovine i drugi socijalni transferi nisu bili isplaćeni u 2022. godini, gotovo polovica stanovništva (45,0%) bila bi ispod praga relativnog siromaštva, a situacija bi se očito pogoršala za starije osobe (65 i više godina) koji su u udio od 84,8 % bio bi u stanju relativnog siromaštva.
Ista bi situacija bila zabilježena i za osobe u dobnoj skupini 55-64 godine, ali u manjem omjeru, 51,5%.
