Rat u Gazi, koji je pokrenut napadom Hamasovih terorista u listopadu prošle godine, već je odnio živote približno 33.000 ljudi.
Međutim, uz ovaj sukob, nasilje također raste na Zapadnoj obali. Više od 500 ljudi, uključujući 80 djece, tamo je 2023. godine izgubilo život u raznim sukobima.
Sa stajališta Palestinaca na Zapadnoj obali, ovo je najtragičnijih dvanaest mjeseci od 2005. godine, od kada Ujedinjeni narodi (UN) bilježe statistiku smrti.
Nakon dugog razdoblja napetosti i sukoba između Izraela i Palestine, početkom devedesetih počela su bljeskati bolja vremena. Yitzhak Rabin na čelu Izraela i Yasser Arafat, najviši predstavnik Palestinske oslobodilačke organizacije, potpisali su mirovni sporazum u Oslu.
Dokument je predviđao djelomičnu autonomiju Pojasa Gaze i dijela Zapadne obale oko Jerihona, s perspektivom budućeg stvaranja neovisne palestinske države.
Ali Bliski istok nikada nije bio mirno mjesto od stvaranja države Izrael. Situacija u ovoj regiji zakomplicirala se 2022. godine agresijom Rusije na Ukrajinu.
Tijekom prosvjeda 18. listopada prošle godine nekoliko kilometara od Ramallaha život su izgubila dva Palestinca. Oni su dio više od četiri stotine palestinskih žrtava na Zapadnoj obali od prošlog 7. listopada do kraja ovog ožujka. Drugi oblik nasilja su operacije u kojima Izraelci interveniraju protiv raznih ćelija palestinskih milicija.
Najduža od mnogih izraelskih operacija protiv jeninskih brigada dogodila se u gradu Jeninu sredinom prosinca i trajala je 60 sati. Vojska tvrdi da je tijekom intervencije uspjela eliminirati deset terorista, Palestinci govore o najmanje deset civilnih žrtava, među kojima je i jedno dijete.
Dio gdje se vode najžešće borbe nalazi se u izbjegličkom kampu Jenín. Tamo su se prije nekoliko desetaka godina doselile tisuće izbjeglica sa sjevera, iz dijelova koji su trenutno u Izraelu. Pa, to uzrokuje probleme u Jeninu.
“Čuješ li to? Blizu je bolnice. A prije tri tjedna, čovjek je ubijen upravo ovdje. Civil, mladić, pogođen je u glavu”, rekao je ravnatelj bolnice u Jeninu Wissam Bakr nakon što su se u daljini čuli pucnji.
“Ovo je okupirana teritorija. Dakle, prema međunarodnom pravu, riječ je o teritoriju koji je Izrael preuzeo od Jordana, te stoga nije legalno naseljavati taj teritorij svojim građanima. Izraelski zakoni to dopuštaju”, objasnio je Jaroslav Drobný, arapski učenjak na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Comenius u Bratislavi.
Direktorica međunarodnog odjela Regavima, Naomi Kahn, pokazuje kartu koja dokumentira nezakonito izgrađene strukture u Judeji i Samariji. “Prebrojali smo sve ilegalne objekte u području C. Postoji 81.317 ilegalnih objekata koje su izgradili Arapi”, dodala je.
Zapadnu obalu međunarodna zajednica podijelila je na zone A, B i C, a one su trebale činiti temelj teritorija buduće palestinske države. To se nije dogodilo, a Izrael i dalje ima punu kontrolu nad područjem C, koje čini više od 60 posto Zapadne obale. Međunarodna zajednica ovaj teritorij smatra okupiranim, a izgradnju židovskih naselja na njemu protuzakonitom.
Mirovni sporazum je propao
Mirovni ugovor koji je potpisan u norveškom Oslu predviđao je djelomičnu autonomiju Pojasa Gaze i dijela Zapadne obale oko Jerihona, s perspektivom budućeg stvaranja neovisne palestinske države. Međutim, prema arabistu Jaroslavu Drobnom, sporazumi su izgubljeni.
“Među glumcima nije bilo povjerenja. Bilo je i različitog tumačenja tih sporazuma, nejasnih stvari oko rubnih dijelova Izraela, a posebno oko izbjeglica”, pojasnio je.
“Uostalom, mi već imamo palestinsku domovinu u zemlji Izrael. Stvorio ga je UN i zove se Jordan. Čak 85 posto ljudi koji tamo žive su Palestinci. Uostalom, Jordan je stvoren da podijeli zemlju između Židova i Palestinaca. Prvo dvodržavno rješenje. I kako je ispalo kod nas? Ne baš dobro”, rekao je Kahn.
Dodala je da bi ljudi koji žive u ovim ilegalnim objektima radije živjeli u kućama u Yatti. “UN je došao ovdje i drži ih ovdje. I nijedan od tih objekata nije evakuiran”, rekla je.
Život u selu Um al Chér
Doći ćemo nekoliko dana kasnije da saznamo kako sami Palestinci i Židovi doživljavaju situaciju u selu Um al Chér. Dočekuje nas Alaa iz beduinske obitelji koja se ovdje naselila prije otprilike 50 godina, prije osnivanja židovskog naselja.
“Evo nas i tu je naselje. Tamo možete vidjeti lijepe kuće, vile, a to se ne može ni usporediti s našim šatorima i malim kućicama. A iznad nas se vide dalekovodi koje ne smijemo koristiti“, pokazao nam je Alaa.
Objasnio je da sve njihove kuće imaju nalog za rušenje. “Svakog trenutka mogu doći i srušiti nam ih. Bojimo se da u svakom trenutku možemo postati beskućnici”, rekao je.
“Izraelska policija se boji doseljenika. Kad ih zovemo, prvo kasne, a zatim kasne sat vremena. Oni će doći tek nakon što doseljenici odu. I pitaju gdje su doseljenici, dajte nam dokaz ili ćemo vas uhititi. Tako da ih više niti ne zovemo”, objasnio je Alaa.
Prema publicistu i stručnjaku za Bliski istok Júliusu Lörinczu, veliki je pritisak doseljenika. “Oni se ne slažu s time da Palestinci dobiju ista prava kao i židovsko stanovništvo”, objasnio je.
“Kiryat Arba je Hebron, a Hebron je drugo najvažnije mjesto za Židove. Povijest judaizma počinje upravo ovdje. To je prvo mjesto koje je kupio prvi Židov, Abraham“, objasnio je sin osnivača Kiryat Arbe, Boazat Esin.
Tri religije
Ovdje se susreću tri religije u bliskom kontaktu. Židovi obožavaju Spilju patrijarha, muslimani Ibrahimovu džamiju, a kršćani svoju svetinju.
Danas se nalaze u takozvanom Hebronu H2 koji je pod kontrolom izraelske vojske. A to je sveprisutno, stalno nas provjeravaju i zabranjuju nam snimanje. Ulice su prazne, ali ponekad vidimo prestravljene Palestince ispred prozora.
Prema Boazatu Esinu, 85 posto Hebrona je H1, koji je pod potpunom kontrolom palestinskih vlasti. “Nema Židova, nema vojske, nema ograničenja, ničega. Preostalih petnaest posto je židovska četvrt kojoj je neprestano prijetio arapski teror“, objasnio je.
Prema njegovim riječima, židovska četvrt čini samo tri posto. “Preostalih dvanaest posto koji pripada H2 je za vojsku da zaštiti ovih tri posto male židovske četvrti od arapskih čudovišta”, dodao je.
Sastanci zajednice kao rješavanje sukoba
I dok priče sa Zapadne obale više liče na dolijevanje benzina na vatru dugogodišnjeg sukoba, i na području Izraela rađaju se inicijative koje pokušavaju približiti dvije strane.
Jedan od načina su sastanci zajednice. Poput one u gradu Baka al Gharbiye, arapskom gradu u Izraelu, na samoj granici sa Zapadnom obalom.
“Moramo shvatiti da je Hamas teroristička organizacija koju pokreću strah i nedostatak nade palestinskog stanovništva u Gazi, i kad god ubijemo obitelj od desetero djece, Hamas postaje jači”, rekao je osnivač Standing Together Alon Lee.
Prema njegovim riječima, vojna operacija neće eliminirati Hamas i osigurati sigurnost Izraela.
“Imamo pravo na samoobranu, naravno. Moramo dovesti naše taoce, moramo poraziti organizaciju i ideje Hamasa, ali svoju sigurnost u Izraelu, kao i Palestincima, moći ćemo zajamčiti samo putem izraelsko-palestinskog mirovnog sporazuma. To je jedini način da se ovdje preživi“, dodao je Lee.
Polovica Izraela misli da bismo trebali uspostaviti komunikaciju s vladama arapskih država poput Palestine i drugih i doći do faze u kojoj imamo mirovni sporazum sa svima njima. Izjavila je to bivša izraelska novinarka Ruthie.
“Već imamo mirovni sporazum s Egiptom i Jordanom, a još nam treba sa Sirijom, Libanonom i drugima. Saudijska Arabija je bila gotovo spremna. Već smo prijatelji s Emiratima, gdje su mnogi od nas već bili. To je želja barem pola ovog naroda. Problem je što ne razmišljamo svi jednako”, dodala je.
Dvodržavno rješenje sukoba
Zapadni čelnici sve više govore o takozvanom dvodržavnom rješenju. Prije tridesetak godina u Oslu je već bila na rubu propasti, ali do stvaranja Palestine nikada nije došlo.
Trenutno je za većinu izraelskog stanovništva uspostava palestinske države nezamisliva, kao i za 700.000 doseljenika koji žive na Zapadnoj obali. Prema Ruthie, to je moguće.
“Oni bi bili stanovnici naše susjedne države kao što su Arapi, kojih ovdje ima mnogo, stanovnici Izraela. To će jednostavno biti dvije susjedne države. Ali stvaranje onoga što govorim ima nekoliko prepreka”, objasnila je.
Prema njezinim riječima, dio palestinskog naroda ima potpuno drugačiji način razmišljanja. “Jako su nacionalistički ili kako to objasniti. Pretjerani nacionalizam koji je pogrešan u 21. stoljeću. Očito pogrešno”, zaključila je.
Problem je međusobno nepovjerenje
Prema Jaroslavu Drobnom, u Palestini je bilo problema prije Hamasa, a bit će ih i nakon Hamasa. “Osnovni problem nepostojanja mirnog suživota je nepovjerenje između dviju zajednica, nevoljkost da se naprave ustupci i prihvati postojanje druge strane unutar jedinstvenog teritorija”, objasnio je Drobný.
Još jedan eskalirajući trenutak uletio je u nastavak osvetničkih napada u Pojasu Gaze: specijalni izraelski komandos napao je iransko veleposlanstvo u Damasku, u Siriji. Teheran je odgovorio napadom na Izrael s više od 350 dronova i projektila.
“Iran želi izgraditi i gradi svoje pozicije moći na Bliskom i Srednjem istoku. Njemu se sigurno ne sviđa proces stanovite integracije Izraela u cijelu regiju“, objasnio je Lörincz.
