BERLIN — Kada se Sabine Thonke pridružila nedavnim prosvjedima u Berlinu protiv njemačke krajnje desničarske stranke, bilo je to prvi put u godinama da se nada da se rastuća moć ekstremista u njezinoj zemlji može zaustaviti.
Thonke (59) je s nelagodom pratio uspon Alternative za Njemačku ili AfD. Ali kada je čula za plan deportacije milijuna ljudi, osjetila se pozvanom na akciju.
“Nikad nisam mislio da će takve nehumane ideje ponovno postati popularne u Njemačkoj. Mislio sam da smo naučili lekcije iz naše prošlosti”, rekao je Thonke.
Mnogi Nijemci vjerovali su da je njihova zemlja razvila imunitet na nacionalizam i tvrdnje o rasnoj superiornosti nakon što se suočila s užasima svoje nacističke prošlosti kroz obrazovanje i zakone za zabranu progona.
Bili su u krivu.
Da su izbori danas, AfD bi prema anketama bila druga najveća stranka.
Ali nacionalne ankete kamufliraju važnu podjelu: AfD ima neproporcionalnu potporu u bivšim komunističkim i manje prosperitetnim istočnim državama Njemačke.
Nakon pada komunizma 1989. i ujedinjenja Istočne i Zapadne Njemačke godinu dana kasnije, mnogi ljudi u pet istočnih država izgubili su ne samo posao nego i svoju kolektivnu prošlost, ostavljajući ih dezorijentiranima i bespomoćnima u kapitalističkom sustavu.
Uspon AfD-a potaknut je ljutnjom zbog inflacije i, iznad svega, porastom imigracije. EU je 2023. primio 1,1 milijun zahtjeva za azilom, najveći broj od 2015. Njemačka je dobila daleko najveći broj zahtjeva – više od 300.000 – uglavnom iz Sirije, Afganistana i Turske. Zemlja je također prihvatila više od milijun ukrajinskih izbjeglica raseljenih zbog ruske invazije.
Birači u Njemačkoj i diljem Europe sve više osnažuju krajnje desne nacionalističke stranke koje obećavaju ograničiti imigraciju i, u nekim slučajevima, ograničiti demokratske slobode vjere, izražavanja, prava na prosvjed. Te su se snage pojavile u Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj i Austriji.
——
Ova priča, koju podržava Pulitzer Center for Crisis Reporting, dio je tekuće serije Associated Pressa koja pokriva prijetnje demokraciji u Europi.
——
Nakon 1945., Zapadni Nijemci odrasli su s vodećim načelom da na njemačkom tlu “nikada više” ne smije biti diktature. Čelnici Zapadne Njemačke posjetili su Izrael i ispričali se zemljama koje su okupirali nacisti, dok su školsku djecu vodili u koncentracijske logore ili spomenike holokaustu.
Na Istoku, samoproglašenom antifašističkom društvu, mladi su također odvođeni u koncentracijske logore, ali lekcije se nisu fokusirale na krivnju. Umjesto toga, lekcije su naglašavale da su oni potomci nacističkih žrtava.
Thonke, koja radi u berlinskom vodoopskrbnom poduzeću, odrasla je u Bavarskoj, koja je bila dio Zapadne Njemačke prije ponovnog ujedinjenja 1990. Rekla je da nije mnogo razgovarala sa svojim bakom i djedom — nacističkom generacijom — o tome što se dogodilo za vrijeme Trećeg Reicha, ali je naučila o dolasku Adolfa Hitlera na vlast i holokaustu u školi.
Današnja krajnja desnica koristi slične taktike, rekla je, iskorištavajući strahove ljudi kako bi pridobila njihovo povjerenje i glasove.
“Razumijem da su mnogi ljudi iscrpljeni svim ovim krizama – pandemijom koronavirusa, ratom u Ukrajini, brojnim migrantima, inflacijom – i da se boje da će se stvari pogoršati”, rekao je Thonke. “Ali rješenja koja nudi AfD neće riješiti nijedan od ovih problema.”
Ankete pokazuju da je AfD vodeća stranka u istočnim pokrajinama Saskoj i Tiringiji, s otprilike 35% podrške u svakoj. Obje pokrajine imaju izbore ove jeseni, zajedno s istočnom pokrajinom Brandenburgom, gdje se također očekuje da će AfD ostvariti snažne uspjehe.
Privlačnost AfD-a posebno je jaka među muškarcima – oko dvije trećine njenih glasača su muškarci – i sve više među mlađim biračima. Na posljednjim državnim izborima u Hessenu i Bavarskoj u listopadu, AfD je značajno napredovao među biračima od 24 godine i mlađima.
Stranka je daleko pametnija u pogledu interneta od svojih suparnika, a koristi se društvenim medijima kako bi svoju poruku prenijela mladima. Istodobno, dužnosnici AfD-a često izbjegavaju razgovarati s izvjestiteljima glavnih medija i ponekad ne akreditiraju novinare za koje smatraju da su previše kritični prema svojim stranačkim konvencijama.
Stranka je profitirala od duboke frustracije birača kancelarom Olafom Scholzom. Njegova je vlada došla na vlast prije više od dvije godine s progresivnim, modernizirajućim planom, ali sada je mnogi smatraju nefunkcionalnom i nesposobnom.
Ogranak AfD-a u Tiringiji posebno je radikalan i stavljen je pod službeni nadzor domaće obavještajne službe prije četiri godine kao “dokazana desničarska ekstremistička” skupina.
Lider AfD-a u Tiringiji, Bjoern Hoecke, u raznim je vremenima zastupao revizionistička stajališta o njemačkoj nacističkoj prošlosti. Godine 2018. nazvao je spomenik holokaustu u Berlinu “spomenikom srama” i pozvao Njemačku da napravi “zaokret od 180 stupnjeva” u načinu na koji se sjeća svoje prošlosti.
“AfD je nacionalistička stranka, a nacionalisti žele biti ponosni na svoju povijest, a svatko tko želi biti jako ponosan na njemačku povijest mora naravno minimizirati, umanjiti ili čak zanijekati sramotu nacističkih zločina kako bi bio sposoban ispričati priču o nacionalnoj veličini”, rekao je Jens-Christian Wagner, povjesničar i voditelj Memorijala Buchenwald, bivšeg koncentracijskog logora u Tiringiji, gdje su nacisti ubili više od 56.000 ljudi.
Napadi na bivši koncentracijski logor masovno su se pojačali posljednjih mjeseci: Wagner kaže da je to zbog “revizionističkih, antisemitskih i rasističkih slogana” koje promovira AfD.
Od siječnja je Njemačkom zahvatio val prosvjeda protiv krajnje desnice, potaknut izvještajem da su se desničarski ekstremisti sastali kako bi razgovarali o deportaciji milijuna imigranata, uključujući i neke s njemačkim državljanstvom.
Na sastanku su bili prisutni članovi AfD-a, zajedno s Martinom Sellnerom, uvjerljivim mladim Austrijancem s neonacističkim vezama i osudama za nasilni ekstremizam.
Sastanak u studenom jezivo je podsjećao na konferenciju u Wannseeu, kada su nacisti pristali na takozvano “konačno rješenje” – sustavna hapšenja koja su dovela do ubojstva 6 milijuna Židova.
Baš kao u zimu 1942. godine, kada su se visoki nacistički dužnosnici tajno sastajali u vili na jezeru izvan Berlina, i nedavni sastanak održan je u tajnosti u vili nedaleko od njemačkog glavnog grada.
Čelnici stranke AfD pokušali su se distancirati od sastanka, rekavši da stranka nema organizacijske ili financijske veze s događajem, da nije odgovorna za ono o čemu se tamo raspravljalo i da su članovi koji su prisustvovali to učinili u čisto osobnom svojstvu.
Glavni zastupnik AfD-a u parlamentu, Bernd Baumann, požalio se da se njegova stranka suočava s “podmuklom kampanjom političara i novinara iz uništene lijevo-zelene klase”.
“Mali privatni debatni klubovi dižu se u tajne sastanke koji su opasnost za javnost”, rekao je.
Ipak, iz tjedna u tjedan milijuni Nijemaca su dolazili na prosvjede, posjećujući događaje sa sloganima kao što su “Nikada više nije sada”, “Protiv mržnje” i “Obrani demokraciju”.
Prosvjedi u gradovima poput Berlina, Münchena, Hamburga ili Duesseldorfa privukli su stotine tisuća sudionika u isto vrijeme – toliko ih je bilo da su vlasti morale rano prekinuti neke marševe zbog sigurnosnih problema s prenapučenim ulicama.
Ljudi su također izašli na prosvjede u manjim gradovima i čak održavali tjedna bdijenja u svojim četvrtima kako bi izrazili svoju frustraciju sve većom podrškom populizmu krajnje desnice na glasačkim kutijama.
Više od 2,4 milijuna ljudi dosad se pridružilo prosvjedima protiv AfD-a koji su započeli sredinom siječnja, prema njemačkom ministarstvu unutarnjih poslova. Organizatori procjenjuju da je u prosvjedima sudjelovalo više od 3,6 milijuna ljudi.
Među njima je bila i Thonke, koja je otišla na dva prodemokratska skupa u Berlinu s olakšanjem jer se zemlja, kako je rekla, “budi”.
“Nemam više osjećaj nemoći koji sam imala posljednjih godina dok sam gledala uspon i uspjeh AfD-a”, rekla je, dodavši da vlada mora učiniti više.
“Vlada mora pronaći rješenja za migracijsku krizu, inače će AfD nastaviti iskorištavati ovu temu za svoje potrebe i postati još moćniji”, rekla je.
Raniji valovi prosvjeda protiv antiislamskog i antiimigrantskog pokreta PEGIDA na kraju su se iscrpili, iako nisu bili tako veliki kao anti-AfD pokret koji se gradi.
Ipak, AfD napreduje. U prosincu je obilježena još jedna prekretnica, kada je prvi put njen kandidat pobijedio na izborima za gradonačelnika u gradu srednje veličine: Pirni, u Saskoj.
Sada se stranka usmjerava na izbore za Europski parlament u lipnju. Ako Thonke i njezini kolege prosvjednici žele potisnuti krajnju desnicu, morat će uvjeriti svoje sunarodnjake ne samo da prosvjeduju, već i da izađu u velikom broju na glasačke kutije.
