ABUJA, Nigerija — Oči Matthewa Walleyja prelaze preko velike šume koja je generacijama održavala njegovu domorodačku zajednicu u Liberiji. Čak i dok jutarnje sunce baca zlatnu nijansu na krošnje, osjećaj nelagode ostaje prisutan. Njihovo korištenje zemlje je ugroženo, a oni su se organizirali kako bi se oduprli mogućnosti gubitka sredstava za život.
Prošle godine liberijska vlada pristala je prodati oko 10% zemlje te zapadnoafričke zemlje — što odgovara 10.931 četvornih kilometara (4.220 četvornih milja) — tvrtki Blue Carbon sa sjedištem u Dubaiju kako bi se očuvale šume koje bi se inače mogle sjeći i koristiti za poljoprivredu, primarni način života za mnoge zajednice.
Blue Carbon, koji nije odgovorio na ponovljene e-poruke i pozive tražeći komentare, planira zaraditi od ovog očuvanja prodajom kredita za ugljik zagađivačima kako bi nadoknadili njihove emisije dok sagorijevaju fosilna goriva. Neki stručnjaci tvrde da model nudi malo koristi za klimu, dok ga aktivisti nazivaju “ugljičnim kolonijalizmom”.
Aktivisti kažu da vlada nema zakonsko pravo nad zemljom i da liberijski zakon priznaje domorodačko vlasništvo nad zemljom. Vlada i Blue Carbon postigli su sporazum u ožujku 2023. — nekoliko mjeseci nakon pokretanja tvrtke — bez savjetovanja s lokalnim zajednicama koje su zabrinute zbog nedostatka zaštite.
“U Liberiji ne postoji zakonski okvir za ugljične kredite, pa nemamo pravila i propise kojima bismo se borili za sebe kao zajednicu”, rekao je Walley, čija je zajednica, Neezuin, mogla vidjeti oko 573 četvorna kilometra prepuštena Plavom ugljiku .
Niz sporazuma između najmanje pet afričkih zemalja i Blue Carbon-a mogao bi dati tvrtki kontrolu nad velikim dijelovima zemlje na kontinentu. U Keniji je starosjedilačko stanovništvo već iseljeno kako bi se napravilo mjesta za druge projekte ugljičnih kredita, prema skupinama za ljudska prava poput Amnesty Internationala i Survival Internationala.
Oni su kritizirali projekte kao “kulturno destruktivne”, nedostatne transparentnosti i prijetnju egzistenciji i sigurnosti hrane ruralnog afričkog stanovništva.
“Mnogi takvi projekti povezani su s užasnim kršenjem ljudskih prava nad lokalnim zajednicama od strane čuvara parka”, rekao je Simon Counsell, neovisni istraživač projekata očuvanja u Keniji, Kongu, Kamerunu i drugim zemljama.
“Većina je uključivala deložacije, većina je bila uključena u sukobe s lokalnim stanovništvom, a gotovo nitko nikada nije tražio ili dobio pristanak vlasnika zemljišta”, rekao je Counsell, bivši direktor Rainforest Foundation UK, neprofitne organizacije koja podržava ljudska prava i zaštitu okoliša .
Afrika najmanje pridonosi emisiji stakleničkih plinova, no njezini ogromni prirodni resursi, poput šuma, ključni su u borbi protiv klimatskih promjena. Autohtono stanovništvo tradicionalno se oslanja na šume za svoj život, naglašavajući napetost između klimatskih ciljeva i ekonomske stvarnosti.
Vlade u Africi koje su u nedostatku novca privučene su ovakvim inicijativama za očuvanje jer stvaraju prijeko potreban prihod unatoč zabrinutosti oko kršenja ljudskih prava i transparentnosti.
Blue Carbon ima samo jedan projekt u razvoju u Zimbabveu, koji uključuje približno 20% zemlje u zemlji, prema web stranici tvrtke.
Međutim, kroz neprozirne sporazume, tvrtka je potencijalno osigurala zapanjujuće količine zemljišta u drugim zemljama, uključujući Keniju, Liberiju, Tanzaniju i Zambiju, od osnivanja krajem 2022.
U Liberiji se od vlade zahtijeva da prethodno dobije informirani pristanak zajednica prije korištenja njihove zemlje za takve poslove. Međutim, prema aktivistima i zajednicama, vlada bivšeg predsjednika Georgea Weaha napredovala je bez toga.
Zajednice su postale svjesne tek nakon što su se aktivisti mobilizirali protiv dogovora nakon curenja informacija kroz mrežu nevladinih organizacija. Iako je u sporazumu navedeno da će se razgovori sa zajednicama obaviti prošlog studenog, mještani i aktivisti izvijestili su da se to nije dogodilo.
“Ne postoji protivljenje borbi protiv klimatskih promjena, ali to se mora učiniti na način da se poštuju prava ljudi i ne krši zakon”, rekao je Ambulah Mamey, liberijski aktivist koji je pomogao potaknuti protivljenje sporazumu o Plavom ugljiku.
Nakon prosvjeda zajednica i aktivista, Weahova vlada zaustavila je dogovor prije predsjedničkih izbora prošle godine, ali je on ipak izgubio izbore.
“Odlučili smo izglasati vladu Georgea Weaha da zaustavi dogovor, koji će razorno utjecati na zajednice, ali ne znamo hoće li ga nova vlada ponovno pokrenuti”, rekao je Walley, čelnik zajednice. “Čekamo ih.”
Novi ravnatelj liberijske Agencije za zaštitu okoliša, Emmanuel Yarkpawolo, rekao je da je dogovor s Plavim ugljikom požurio kroz “brz proces koji nije pogodan za dobru razinu transparentnosti”.
Potvrdio je da je dogovor na čekanju i rekao da Liberija sada razvija pravila za prodaju ugljičnih kredita, koja će “naglasiti ravnotežu između ciljeva zaštite okoliša i ekonomske dobrobiti naših ljudi i voditi računa o pravima domorodačkog stanovništva, uključujući alternativna sredstva za život”. ”
Blue Carbon je u ožujku poslao pozivnice programerima, tražeći prijedloge za projekte kompenzacije ugljika. Dokument tvrtke, koji su aktivisti podijelili s Associated Pressom, ne kaže na koje zemlje cilja, samo da će se osnovni podaci o zemljištu dijeliti s podnositeljima zahtjeva.
Proces se čini “iznimno neprozirnim” s obzirom na značajnu količinu zemlje nekih zemalja koja je uključena, rekao je Counsell, istraživač očuvanja. Izrazio je zabrinutost oko toga razumiju li to vlade, a kamoli ljudi koji žive u tim područjima.
“Oni su upravo ona vrsta neprozirnih i nepravednih aranžmana od kojih bi se UN trebao posebno čuvati dok nastavlja razvijati pravila za globalno tržište ugljika”, rekao je Counsell u e-poruci.
Blue Carbon je utemeljio emiratski kraljevski šeik Ahmed Dalmook Al Maktoum, čiji privatni posjedi uključuju operacije fosilnih goriva. Nije otkrio vlade ili tvrtke koje će kupiti kredite generirane iz njegovih ugljičnih projekata.
Raspravlja se o učinkovitosti same kompenzacije ugljika. Jedna od briga je koncept “dodatnosti”, ili količina ugljika za koju projekt tvrdi da je smanjuje sprječavanjem krčenja šuma. U mnogim je slučajevima moguće da su se ta smanjenja svejedno mogla dogoditi.
Studija koju su proveli Counsell i Survival International o jednoj inicijativi ugljičnog kredita, nazvanoj Northern Kenya Grassland Carbon Project, kaže da su uzgajivači stoke čiji je život bio uzdrman projektom djelovali unutar “široko održivih granica”.
To je, rekao je Walley, slično praksi zajednica u Liberiji, gdje imaju dužnost očuvati šume prema vladinim pravilima. Osim toga, 40% šumskog zemljišta Liberije već je zaštićeno.
“To znači da projekt, u klimatskom smislu, nema ‘dodatnosti’, a bilo koji generirani ugljični kredit ne predstavlja istinsku novu uštedu ugljika”, rekao je Counsell.
Osim toga, s vremenom stabla ispuštaju ugljik koji skladište natrag u atmosferu kroz prirodno starenje, šumske požare ili komercijalnu upotrebu, što potkopava ideju da šume trajno apsorbiraju ugljik, rekao je Counsell.
Tu je i problem “nulte” koristi za klimu. Zaštita šuma na jednom području može rezultirati krčenjem šuma na drugim mjestima jer se zajednice pogođene projektima očuvanja sele kako bi zaradile za život.
___
Izvještavanje Associated Pressa o klimi i okolišu dobiva financijsku potporu od više privatnih zaklada. AP je isključivo odgovoran za sav sadržaj. Na AP.org pronađite AP-ove standarde za rad s filantropima, popis podržavatelja i financirana područja pokrivenosti.
