Moldavija ovih dana obilježava 78 godina od organizirane gladi 1946.-1947., 14 godina od obilježavanja Dana nacionalne zastave Republike Moldavije i desetu obljetnicu otkako su Moldavci liberalizirali vizni režim s Europskom unijom. U međuvremenu, u Moskvi je najavljeno stvaranje novog izbornog bloka, “Pobeda”, koji će se kandidirati u Republici Moldaviji. Mogli bismo reći da ti događaji nemaju ništa zajedničko, ali ih nešto ipak povezuje.
Laurentiu PlescaFoto: Osobna arhiva
“(po)Beda” prorusima na referendumu?
Zastupnici u Parlamentu Republike Moldavije, članovi bivše stranke proglasili su neustavnim “Şor”, kao i članovi stranaka “Šansa”, “Renesansa”, “Viktorija”, “Alternativne snage spasa Moldavije”, svi su odletjeli u glavni grad Ruske Federacije. Nije mogla nedostajati ni Gagauzia başcana ni članovi Gagauske narodne skupštine, neki ruski proratni umjetnici, ali i simpatizeri od kojih su neki samo ranjivi ljudi koje se iskorištava. Plejada likova koji su sudjelovali i organizirali pokretanje novog izbornog bloka “Pobeda” u Moskvi. Ozvaničenje proruskog tabora nije obavljeno u Kišinjevu, već u Rusiji, zemlji agresoru koja ne skriva svoje planove za okupaciju Moldavije. Po povratku su ti ljudi došli s nekim svotama novca u džepu, namijenjenim destabilizaciji države sada, uoči izbora.
Ali da su samo ovi otvoreno proruski akteri… Postoje i druge političke snage koje izazivaju nestabilnost, i neki likovi koji se žele vratiti u zemlju sa željom da se osvete aktualnoj vlasti. Tu možemo spomenuti Veaceslava Platona i Vlada Plahotniuca. Postoje i druge stranke koje čekaju podršku i pozornost Moskve. Riječ je barem o Bloku komunista i socijalista, ali i drugim snagama koje se deklariraju proeuropski, a relevantan primjer je Pokret Nacionalna alternativa.
Prije svega Pobjeda/”Pobjeda” kome?
Bjegunac i šef organizirane kriminalne skupine Ilan Şor najavljuje da mu je cilj pobjeda na referendumu, na predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Kako ga može dobiti? Ruska Federacija mobilizira značajna sredstva kako bi osujetila planove aktualne vlasti u Republici da ubrza proeuropski kurs zemlje. Za Kremlj bi bio neuspjeh velikih razmjera kada bi na referendumu izašla većina od 60% pozitivnih glasova. To bi značilo da su građani Moldavije stavili točku na raspravu o geopolitičkom vektoru zemlje.
Prije Beda, nego Pobeda, što znači opasnost, nevolja, čekala bi Moldavce, ako izaberu političke snage koje rade u interesu drugih država i koje danonoćno smišljaju kako destabilizirati zemlju, ali i staviti štapove u kotače proeuropskom putu zemlje.
5 posto stanovništva zemlje, likvidirano
Sovjetski Savez i Josif Staljin (još uvijek ga neki pozitivno spominju), odmah nakon “pobjede” u Drugom svjetskom ratu, za ono što su imali, živo su posjekli stanovništvo Moldavske Sovjetske Socijalističke Republike. Živote je izgubilo do 200.000 Moldavaca (5% stanovništva zemlje). Drugih 400.000 patilo je od pothranjenosti i distrofije, a da ne spominjemo valove deportacija, gdje su deseci tisuća Besarabaca bili prisilno raseljeni.
Trebamo obilježavati ovaj dan, sjećati se stradanja onih koji su živjeli pod represivnim režimom i radovati se danas, kada imamo priliku živjeti slobodno, s višim životnim standardom, kroz vrijednosti koje su – usadili oni koji su patili od tih strahota.
Tada je sovjetska vlast zabranila ljudima govoriti o gladi i drugim zvjerstvima. To nas podsjeća na aktualnu politiku nasljednice Sovjetskog Saveza, Rusije, gdje je Vladimir Putin zabranio Rusima da govore o ratu, onom u Ukrajini, a tko to čini, prijeti mu zatvor ili iznenadna smrt. Dopuštamo li Rusima da opet pišu našu povijest?
Ovdje moramo napomenuti da prisilna glad nije zahvatila samo Besarabiju u razdoblju 1946.-1947. Pridnjestrovlje je kroz to prošlo između 1932. i 1933., što je izravna posljedica sovjetske politike denacionalizacije, industrijalizacije i kolektivizacije provedene u regiji, što je imalo razornu ljudsku cijenu. Žalosno je što preko Dnjestra nema priznanja ili osporavanja sovjetskih akcija, iako ta informacija nije doprla do ušiju onih u regiji Transnistrian, posebno zbog udžbenika u školama Tiraspola, koji su praktički ukinuti. povijest i povijesna istina. Kako može postojati podrška ratu u Ukrajini? Teško je zamisliti…
I još nešto, da smo više učili u povijesnim knjigama o tim događajima, ali i da smo imali više volje, ne bismo 2022. završili u Kišinjevu na komemoraciji žrtvama gladi.
Tko nosi domaću, a tko stranu zastavu?
Kada su parlamentarci Republike Moldavije minutom šutnje odali počast žrtvama gladi koju je prouzročio sovjetski okupacijski režim 1946.-1947., četiri člana Bloka socijalista i komunista odlučila su ne ustati. To nam može puno reći o kvaliteti ovih izabranika, ali io odbijanju povijesne istine, što je u našoj zemlji još uvijek problem. Ako su u Moskvu išli članovi proglašene neustavne stranke “Šor”, to ne znači da, primjerice, članovi socijalističke partije ili komunističke partije, da su bili pozvani, ne bi sudjelovali. Da je tako kako Rusija želi, federalizirala bi Moldaviju, razbila je, kako bi je lakše kontrolirala. Pod ustavnom kontrolom Kišinjeva više nije 11 posto teritorija zemlje, riječ je o Pridnjestrovlju. Putin bi želio kontrolirati druge regije, ako ne i cijelu zemlju.
Posljednja nada Rusa je učiniti isto u Gagauziji, a zatim uspostaviti kontrolirani režim upravo u Kišinjevu. Vidimo da se povijest ponavlja. Za vrijeme Velike Rumunjske bilo je i zalutalih Moldavaca koji su se žalili Moskvi i od nje tražili “zaštitu”. Danas bi se ovaj scenarij dogodio samo da su ruske trupe bile uspješne u ratu u Ukrajini, da su uopće došle do Odese. Mnogi naši građani još uvijek imaju taj san, da ih Rusi dođu “spasiti”. Neka se i zastava zamijeni – kao što se, inače, i prije događalo.
Nastavljajući sa slavljenjem zastave zemlje, trebali bismo shvatiti da su se oni koji su patili od sovjetskog ugnjetavanja također borili za nacionalne vrijednosti. To što sada imamo plavo-žuto-crvenu trobojnicu, s grbom u sredini, također je zasluga njihovog otpora, ali i vala nacionalne emancipacije, pokrenute početkom 90-ih, a za koju se nadam još nije zamro, jer se još uvijek borimo da sačuvamo suverenitet naše zemlje, snađemo se sami, uz napomenu da to možemo samo unutar europske obitelji, ali i blizu Rumunjske.-
