Rosey Mbikwana bori se da prehrani djecu koja dolaze u njezin vrtić u Mthathi. (Nombulelo Damba-Hendrik/GroundUp)
- Prošle godine Rosey Mbikwana nije imala dovoljno novca da prehrani svu djecu koja su dolazila u njezin vrtić u Mthatha.
- Neka od djece, iz siromašnih obitelji, došla su u centar samo s malom bočicom šećerne vodice za cijeli dan.
- Ali zahvaljujući nekim mjesečnim donacijama, sada može dati 30 djece dva hranjiva obroka dnevno.
Soba puna mališana počinje skandirati: “Vrijeme jesti! Vrijeme jesti!”, dok se svakome daju lončići jogurta. Zatim se svakom djetetu da žlica, a malene glavice se sagnu nad loncima, grabeći do posljednjeg zalogaja.
U listopadu prošle godine, zbog gladi kojoj je svakodnevno svjedočila u svom vrtiću u Mthatha. Neka su djeca dolazila samo s malom bocom zašećerene vode za cijeli dan, rekla je, a nije si mogla priuštiti da ih sama nahrani.
Kao odgovor na članak, prijatelji i obitelj obvezali su se na zajednički mjesečni doprinos od R2 500 kako bi pomogli Mbikwani hraniti svoje štićenike, izvještava.
U ožujku ove godine posjetili smo Ma Rosey’s Day Care and Creche. Transformacija je bila dramatična. S ovim relativno skromnim iznosom, djeci može dati dva obroka dnevno. Po dolasku dobivaju nutritivno obogaćenu kašu. Sredinom jutra poslužuje se glavni obrok.
“Ponedjeljkom je riža, piletina i povrće”, objašnjava Mbikwana. “Utorak su makaroni i riblja konzerva. Srijeda su papa i maas. Četvrtak su sok i grah. Petak su papa i juha.”
Treći obrok u danu osiguravaju roditelji: obično kruh i jaje ili kruh i margarin. Mbikwana osigurava hranu za onu djecu koja je ne donesu.
Ona je druga osoba, pozitivna i vesela, pa joj je laknulo što može prehraniti djecu. Budući da, za razliku od drugih dnevnih centara u okolici, ona osigurava hranu, potražnja za mjestima u njenom centru je porasla, a sada ima više od 30 djece u svojoj skrbi.
Honorari joj donose prihod od oko 3000 R mjesečno. Dakle, uz dodatnih R2 500, ona ima R5 500 za vođenje jaslica i zadovoljavanje potreba vlastite obitelji. Građanska organizacija plaća pomoćnika R1200.
PROČITAJTE TAKOĐER |
Većinu djece odgajaju mlade, samohrane majke ili bake jer je majka još u školi. Neki imaju posao, ali većina živi od socijalnih potpora i bori se s plaćanjem školarina.
“Neka djeca dođu na nekoliko mjeseci i onda prestanu dolaziti. Odem u dom, a majka kaže da ne može platiti školarinu ili poslati kutiju za ručak s djetetom. U domu nema hrane. Pa kažem , svejedno dovedi dijete, naći ću hranu.”
Sada ima 57 godina, Mbikwana je odrastao pod apartheidom i navikao se boriti. Napustila je školu naoružana samo sa standardom 6 (razred 8) i zarađivala za život kao kućna pomoćnica u Johannesburgu prije nego što se 2008. vratila majčinoj kući u Joe Slovo Parku u Mthathi da se brine za nju.
Nakon što joj je majka umrla, ostala je sa svoje dvoje djece i nećakom siročetom. Poslovi u Mthathi su rijetki i 2021. je otvorila dnevni centar u sobi u svojoj kući kao izvor prihoda.
Park Joe Slovo okružen je parkom Nelsona Mandele i parkom Chrisa Hanija. Priča je da su nazvani po revolucionarnim herojima iz ranih godina demokracije jer je sam Mandela odletio u Mthathu kako bi spriječio pokušaj deložacije ljudi koji žive na zemljištu koje je bilo u državnom vlasništvu.
Mbikwanina ulica puna je rupa i obrubljena kućama koje su ujedno i mala poduzeća: spa trgovine, taverne i krojač na otvorenom koji sjedi za starim šivaćim strojem Singer, zaštićen od sunca malim sjenicama. Postoje najmanje tri dnevna centra.
Općina osigurava vodu i struju, ali ne postoji kanalizacijski sustav. U Roseynom dvorištu niz je malih stolica s rupom na sjedalu ispod koje je kahlica.
PROČITAJ |
Nakon duge borbe s birokracijom, konačno je dobila uvjetnu registraciju kao neprofitna organizacija što znači da može prikupljati sredstva.
Trajna registracija, što znači da bi imala pravo na subvenciju Odjela za osnovno obrazovanje, uvjetovana je sve većim nizom zahtjeva. Inspektori iz odjela redovito posjećuju, sa sve duljim popisima onoga što Mbikwana treba učiniti kako bi osigurao trajnu registraciju.
“Kažu da moram podijeliti dvorište i izgraditi zasebnu sobu s posebnim ulazom i odvojenim toaletima za djecu”, kaže Mbikwana.
Odjel ne osigurava nikakva sredstva, niti za svakodnevno vođenje vrtića niti za infrastrukturu koju Mbikwana treba izgraditi.
“Kažu da moram prikupljati sredstva. Ne razumijem jer smo mala tvrtka koja počinje iznova.”
Također mora uspostaviti strukturu upravljanja od pet osoba, s predsjedavajućim, tajnikom i blagajnikom.
“Ne mogu vam dati (stalnu) neprofitnu organizaciju bez te strukture. Morate imati jednog pomoćnika koji će kuhati. Svako dijete morate prijaviti svaki dan”, kaže ona.
– Žalimo se, ali ne možemo ništa.
