Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Neki od najpoznatijih australskih izvoznih proizvoda dolaze u obliku jantarnog nektara, s logotipovima Foster’s i Victoria Bitter među najprepoznatljivijim robnim markama koje je zemlja proizvela.
Manje je poznato da je lokalna pivarska industrija zapravo u vlasništvu dviju japanskih kompanija — Asahi i Kirin — koje sada posjeduju osam od 10 najprodavanijih marki piva u Australiji nakon konsolidacije industrije posljednjih godina. Čak se i Coopers, jedina velika pivovara koja je ostala neovisna, pridružila klubu kuhajući Sapporo piva u Australiji.
To je znak velikih japanskih ulaganja u Australiju, koja su se protegla daleko dalje od “zdepaste” boce piva u obnovljive izvore energije, financije, softver i druga područja usmjerena na potrošače kao što su osiguranje, kozmetika i vitaminske tablete.
Dubina japansko-australskog partnerstva jasno je prikazana u odvjetničkoj tvrtki Herbert Smith Freehills i Australskom nacionalnom sveučilištu. U njemu se navodi da su japanske financije “jedna od velikih neispričanih priča o podupiranju australskog prosperiteta”.
Samo u 2023. japanski kupci su preuzeli 44 australske tvrtke i sklopili 38 partnerstava. Japanska izravna strana ulaganja, koja su 2023. iznosila 88 milijardi dolara (133,8 milijardi australskih dolara), sada predstavljaju 12 posto ukupnog iznosa, a zemlja ostaje drugi najveći trgovinski partner Australije i izvozno odredište.
Meg O’Neill, izvršna direktorica Woodsidea, istaknula je utjecaj japanskih ulaganja na najvećeg australskog proizvođača nafte i plina “od prvog dana” s bankama, vladom i energetskim tvrtkama te azijske zemlje ključnim igračima u rastu lokalne energetske industrije. To se produžilo u 2024. jer su japanski ulagači potrošili oko 2,3 milijarde dolara za stjecanje udjela u Woodsideovom plinskom projektu Scarborough – najvećem australskom energetskom projektu – kako bi osigurali opskrbu ukapljenim prirodnim plinom u budućnosti.
Entuzijazam za australska ulaganja bio je očit u obalnom gradu Newcastleu prošlog mjeseca kada je start-up MCi Carbon sa sjedištem u Canberri pokrenuo pilot postrojenje pod nazivom Myrtle za pretvaranje ugljičnog dioksida u cement. Tvrtku podupiru japanski Itochu, Mizuho Bank i Sumitomo Mitsui Trust Bank. Potencijalni kupci, uključujući Nippon Steel i Mitsubishi UBE Cement, bili su u gomili.
Kina je i dalje najveći trgovački partner Australije unatoč carinama i sankcijama nametnutim na australski uvoz kao što su vino, govedina i jastog u 2020. tek su se počele povlačiti. Ipak, preuzimanja pod vodstvom Kine naglo su opala. Izvješće KPMG-a i Poslovne škole Sveučilišta u Sydneyju ovog mjeseca pokazalo je da je 2023. bila zajednička najniža godina za kineska preuzimanja australskih kompanija od 2006. sa samo 11 dovršenih transakcija. Vrijednost preuzimanja pala je 36 posto u australskim dolarima u 2023. na 850 milijuna dolara sa 1,4 milijarde dolara jer je kineski razvojni novac bio usmjeren na druga tržišta diljem jugoistočne Azije. Nasuprot tome, bilo je 271 kinesko preuzimanje australskih tvrtki između 2017. i 2023. u vrijednosti od 23,5 milijardi dolara kada je rudarstvo bilo ključno područje fokusa kupaca.
Dakle, jesu li japanski kupci začepili rupu koju su ostavile kineske tvrtke koje sada traže drugdje? Shiro Armstrong, direktor Australsko-japanskog istraživačkog centra, ne vjeruje da postoji izravna uzročna veza između porasta japanskih poslova i oštrog pada kineskih preuzimanja u Australiji i umjesto toga vidi politiku kao ulogu u tom trendu.
Armstrong je rekao da je u Australiji došlo do pooštravanja pravila o nacionalnim interesima u sektorima poput kritičnih minerala što je odvratilo kineske kupce. Ukazao je na odluku australske vlade iz 2020. da blokira kinesko preuzimanje tvrtke za proizvodnju mlijeka i sokova na temelju nacionalnog interesa, iako je tvrtka već bila u vlasništvu japanske tvrtke. Armstrong je to naveo kao primjer “pretjerane zabrinutosti” oko stranih preuzimanja tvrtki za koje se smatra da su kupljene iz strateških razloga.
Za Armstronga, ironija je da su japanski kupci i investitori naišli na sličan stav u prvom valu ulaganja u Australiju 1970-ih i 1980-ih. To više nije slučaj s dogovorom s Woodsideom i tasmanijskom tvrtkom softverskih alata japanskog proizvođača čipova Renesas u veljači koji se pokazao nekontroverznim. Armstrong kaže kako se prema japanskim tvrtkama nekoć postupalo sumnjičavo, a o investicijama se šutjelo. “Tvrtke vam žele ispričati svoju priču, a Australija je zagovara”, rekao je.
