Bivši predsjednik Thabo Mbeki samo je to rekao, ali je to zapravo rekao: uspon njegovog nasljednika, Jacoba Zume, na najvišu dužnost u zemlji bio je kontrarevolucionarni čin projektiran elementima starog poretka apartheida. A uništenje koje je izazvao zemlji tijekom svojih devet godina na vlasti bilo je u skladu s ovim kontrarevolucionarnim planom kako bi demokratska Južna Afrika propala.
Ova navodna kontrarevolucija, čiji je Zuma bio ključni igrač, “prouzročila je ogromnu štetu zemlji u cjelini i donijela mnogo patnje milijunima naših ljudi”, rekao je Mbeki.
Mbeki, govoreći na 30 godina proslave demokracije u Freedom Parku u Tshwaneu ovog tjedna, nije izvukao nikakve udarce dok je slikao Zumu koji je bio popustljivi suradnik u zavjeri da se ponište postignuća demokracije.
Mbeki je u svom govoru govorio o dvije faze post-aparthejdske Južne Afrike. Velikodušno citirajući Johna Endressa, glavnog direktora Instituta za rasne odnose, Mbeki je govorio o prvih 13 do 15 godina Južne Afrike (1994. – 2008.) koje je obilježio napredak, a vrijeme od tada do 2022. kao obilježeno padom.
U svom govoru utjecajnom institutu Cato Institute think tank u Washingtonu prošle godine, Endress je južnoafričku putanju nakon apartheida podijelio na Doba jedan i Doba dva. Prvi aproksimira godine Nelsona Mandele i Mbekija, kada su stvari izgledale vrlo pozitivno za zemlju, a drugi su u biti godine i mamurluk iz tog razdoblja. Mbeki je rekao, opširno citirajući različite međunarodne i lokalne službene izvore:
Stvarna je stvarnost da su tijekom prvih 13 do 15 godina naše demokracije vlada i drugi društveni partneri učinili mnogo praktično na provedbi vizije i programa sadržanih u Bijeloj knjizi PRR-a i srodnim programima socioekonomskog razvoja. Nacionalni podaci u razdoblju do 2007. zajednički su označili napredak u poboljšanju životnog standarda koji bi mogao parirati bilo kojem drugom postkolonijalnom tržištu u nastajanju.
Mbeki je istaknuo da “oštra razlika” između dvije dobi “postavlja pitanje – zašto? Odgovor na ovo pitanje postaje posebno važan jer je tijekom oba razdoblja ANC bio glavna vladajuća stranka”.
Mbeki je svoju publiku poveo niz povijest, u biti rekavši da su se ogorčeni ljudi iz starijeg doba snažno infiltrirali u ANC. Rekao je da je “kontrarevolucija” počela planirati preuzimanje ANC-a 2007. godine, već na nacionalnoj konferenciji ANC-a 2002. u Stellenboschu.
ČITATI:
“Nacionalna konferencija 2007. pružila je kontrarevoluciji priliku da provede svoje planove u tom pogledu. Stoga je sudjelovao iu pripremama i samoj konferenciji kako bi osigurao uspjeh onih koje je favorizirao kao članove nacionalnog izvršnog odbora ANC-a,” rekao je bivši predsjednik.
To je bila konferencija kada je Zuma izabran za predsjednika ANC-a, a NEC-om su dominirali mnogi njegovi saveznici.
Pustivši vrlo očit nagovještaj, Mbeki je izjavio da je “režim apartheida posvetio mnogo pozornosti zadatku da infiltrira što više svojih agenata u ANC i ostatak širokog demokratskog pokreta. Iako je ANC mnogo učinio na otkrivanju i razotkrivanju ovih neprijateljskih agenata, teška stvarnost je da je značajan broj njih ostao neotkriven u našim redovima”.
Dakle, je li rekao da je Zuma bio jedan od tih agenata, koji je kasnije trebao postati predsjednik ANC-a i republike i nastaviti posao koji je obavljao za svoje voditelje apartheida sa svoje visoke stolice u zgradama sindikata?
Mbeki to nije izričito rekao, ali maslac je bio vrlo debeo. U svom govoru Mbeki je opisao povijest straha afrikanerskog establišmenta od komunizma i (pogrešno) kako se ANC mogao koristiti kao vazal za prodor ove ideologije u Južnoafrikance. Iz tog razloga, Mbeki je rekao da je establišment apartheida morao poduzeti sve korake kako bi spriječio ANC da dođe na vlast i ako je ikada došao na vlast, morao je biti spriječen da ispuni svoje ciljeve.
Mbekijeva nit povijesti uključivala je činjenicu da su 1994. nadolazeći tražili od policije, obrambenih snaga i obavještajne službe imena agenata koji su se infiltrirali u oslobodilački pokret “kako bismo ih mogli raspraviti i demobilizirati”.
“U stvari, sve tri službe su odbile naš zahtjev. Kontrarevolucija je koristila te agente u redovima ANC-a da interveniraju u Nacionalnoj konferenciji Polokwanea, što je i učinila”, tvrdio je Mbeki. Je li Zuma, glavni dobitnik konferencije u Polokwaneu, bio jedan od njih? Mbeki nije izričito rekao, ali implikacija je bila vrlo jasna.
ČITATI:
Kao što je učinio u nedavnom govoru, Mbeki je naveo uništenje Eskoma, Sarsa i drugih entiteta od strane Zume i njegove družine kao primjer kontrarevolucije na djelu. Detaljno je iznio nalaze pravosudnih komisija Zondo i Nugent, citirajući sada glavnog suca Raymonda koji je rekao da je “ovo jedan od rijetkih slučajeva u kojima je predsjednik Zuma bio izravno i osobno uključen u aktivnosti i planove za preuzimanje vladinog entiteta…”
“Očito, ovo nas suočava sa zagonetkom! Ovdje, prema pravosudnim povjerenstvima, imamo šefa vlade koji se uključuje u proces smanjivanja upravo onih prihoda koji su mu potrebni da bi vlada mogla izvršavati svoje obveze, sve do mogućeg pada te vlade. Kako ćemo objasniti ovu zagonetku? Jedini logičan način da se ovo objasni je taj, iako bi to moglo biti izazovno čak i za shvatiti. Ovdje imamo posla s vukom u ovčjoj koži!”
U osnovi, Zuma nije djelovao sam. Služio je svoje gospodare od davnina.
Nastavio je prepričavati uništavanje institucija kao što su policijska služba SA, Državno tužiteljstvo i mnoga državna poduzeća od strane ljudi koje je na čelo postavio Zuma kao još jedan primjer ove kontrarevolucije u igri. Zatim su tu bili nemiri iz srpnja 2021., koje je Mbeki smatrao “praktičnom vježbom kontrarevolucije da testira svoju sposobnost da destabilizira zemlju”.
Kako bi obrazložio svoju tvrdnju, citira bivšeg zamjenika generala vojske SA Rolanda de Vriesa, koji je prošlog mjeseca upozorio da država još uvijek ne može spriječiti sličan događaj. De Vries je u intervjuu izjavio da je haos u srpnju 2021. “po mom mišljenju bio dobro orkestrirana (kontra)revolucionarna prijetnja koja se materijalizirala kao signal, kao magijom…”
Mnogi će odbaciti Mbekijevu karakterizaciju ere zarobljavanja države kao razrađene zavjere zlih ostataka režima apartheida kao halucinantnu i dokaz da je još uvijek ogorčen zbog gubitka od Zume na konferenciji 2007. godine. Postoji, naravno, vrlo jednostavna ideja da je Zuma bio samo pohlepan i moralno napušten pojedinac kojim su Gupte i drugi zli elementi lako manipulirali.
Tu je i dio da je njegovo vlastito vodstvo toliko otuđilo mnoge u redovima ANC-a da je vladajuća stranka postala zrela da taj luđak preuzme vlast. Ali argument da će uništenje Južne Afrike od strane Zume dobro doći u neke krugove, budući da ima težinu bivšeg predsjednika. To je svakako potaklo jezike u ANC-u, gdje se pojava MK stranke vidi kao produžetak ovog “kontrarevolucionarnog projekta”.
Dakle, zapravo, Zuma još uvijek obavlja važne zadatke za gospodare kojima je nekoć služio. Rečeno je, ali ne sasvim rečeno. Puno za žvakati.
