Može li Ujedinjeno Kraljevstvo postati konkurentnije mjesto proizvodnje za luksuzne modne marke? Ian Maclean, direktor i čelnik osme generacije John Smedleya, njegove obiteljske tvrtke za proizvodnju pletenine, čvrsto vjeruje da može.
Od travnja, John Smedley, koji je sa sjedištem u Derbyshireu od 1784. godine, što ga čini najstarijom operativnom tvornicom trikotaže na svijetu, otvorit će se za proizvodnju treće strane po prvi put u više od 40 godina.
Prvi koji se prijavio za Smedleyjevu tvornicu je kolega nositelj Royal Warranta Daks, koji se obvezao vratiti svoju proizvodnju na obale Ujedinjenog Kraljevstva, počevši s kolekcijom pletenine od 12 komada. Marka je prvi put otišla u inozemstvo s ključnim linijama proizvoda kao što su krojenje i hlače početkom 2000. nakon zatvaranja tvornica u Škotskoj.
Šef odjela za proizvode Nicholas Bell odbio je otkriti točan vremenski okvir koliko bi vremena trebalo da se proizvodnja vrati kući, ali kaže da će marka nastaviti “tražiti specijalizirane proizvođače” jer “vjerujemo da oznaka Made in UK donosi dodanu vrijednost kao i pozitivna percepcija kod naših kupaca. Imamo značajan posao u Aziji gdje su poštovanje britanskog karaktera marke i naše 130-godišnje baštine ključni čimbenici.”
John Smedley je uzeo maha 1950-ih kada je stekao legiju značajnih obožavatelja, uključujući Audrey Hepburn i Marilyn Monroe, koje su obje nosile veste s rol izrezom ove etikete; Sean Connery, koji je nosio plavu polo majicu u filmu o Jamesu Bondu iz 1962. dr br, gdje je bio prvi glumac koji je portretirao fiktivnog britanskog tajnog agenta; i kraljice Elizabete II., što je dovelo do dodjele dva kraljevska naloga — prvog 2013., a nakon njega drugog 2021.
Na svom vrhuncu, John Smedley također je proizvodio pletenu odjeću za britanske luksuzne brendove uključujući Burberry, Paul Smith i Vivienne Westwood – dio posla koji je činio oko polovicu ukupnih prihoda, prema Macleanu. No to je počelo opadati od kasnih 1980-ih usred proizvodnog egzodusa koji je doveo do toga da su mnoge tvrtke – u modnoj kao iu drugim industrijama – proizvodile offshore u zemlje s konkurentnim cijenama kao što su Kina i Indija.
“Kako je globalizacija uzela maha prije nekih 30 ili 40 godina i mnogo jeftinija proizvodnja se pojavila u inozemstvu, robne marke su prešle na nabavu i proizvodnju svojih proizvoda na tim lokacijama”, prisjeća se Maclean.
Do 2009. Kina je postala najveći svjetski izvoznik robe i najveća trgovačka nacija u robi 2013., prema podacima OECD-a koje su prikupili McKinsey and Co. Ali to bi se moglo početi mijenjati zbog prekomorske cjenovne prednosti koja je nekoć privukla mnoge međunarodno poslovanje se smanjuje.
Razni čimbenici, uključujući rastuće troškove proizvodnje i materijala, probleme s kvalitetom i duža vremena isporuke nakon Brexita i pandemije, kao i rastuće neprijateljstvo kineskog predsjednika Xi Jinpinga prema stranim tvrtkama, potaknuli su rukovoditelje na Zapadu da skraćuju svoje opskrbne lance kao prioritet.
Prvi pokazatelji počeli su prije otprilike četiri godine kada su pametni brendovi pokušali “umanjiti rizik poslovanja” u Kini osiguravanjem pomoćnog dobavljača negdje drugdje, kaže Laura Morroll, direktorica operativnog restrukturiranja, maloprodaje i opskrbnog lanca u PwC-u. To je naposljetku dovelo do nearshoringa – gdje tvrtke i dalje proizvode u inozemstvu, ali u bližoj zemlji – budući da je omogućilo bržu dopunu ili prilagodbu dizajna.
Istraživanje rukovoditelja iz 2024. koje je proveo PwC u suradnji s Make UK, koji zagovara inženjerstvo i proizvodnju u zemlji, otkrilo je da više od polovice od 200 viših rukovoditelja sada vidi Ujedinjeno Kraljevstvo kao konkurentniju lokaciju za proizvodnju — mnogo pozitivniji izgledi u usporedbi s 31 posto godinu prije — s 61 posto koji vjeruju da prilike nadmašuju rizike, zbog poboljšanja uvjeta i poticajnijeg i stabilnijeg političkog okruženja.
Amerika je svojim Zakonom o smanjenju inflacije također povećala svoju privlačnost kao mjesto za poslovanje. Pod predsjednikom Joeom Bidenom, zemlja je odredila 369 milijardi dolara za poticaje čiste energije i smanjila inflaciju snižavanjem troškova energije, istaknuto je u izvješću PwC-a. Unatoč tome, britanske tvrtke, poput Johna Smedleya, optimistično gledaju na svoj potencijal za rast.
“Dugo vremena cijena je bila pokretač svega. Nisu uvijek imali iste standarde zdravlja i sigurnosti”, kaže Maclean. Budući da se moderni, etički odgovorniji potrošači sve više pitaju gdje i kako su njihovi proizvodi proizvedeni, sve će više robnih marki dati prednost transparentnosti opskrbnog lanca, smatra on.
“Prednosti za proizvodnju u Ujedinjenom Kraljevstvu su to što smo mnogo bliže našim partnerima i imamo bolju kontrolu nad time gdje i u kojim uvjetima se proizvode naši proizvodi i sirovine,” dodaje Daks’s Bell. “Uvijek smo selili značajnu količinu robe i sirovina između UK-a i EU-a. Od Brexita, vidjeli smo značajan porast naših carinskih i administrativnih troškova, i to također moramo uzeti u obzir.”
Izazov za britanske proizvođače je razmjer. “Kako replicirati masovnu količinu koju Kina može proizvesti u zemlji koja je uglavnom zatvorila sve svoje proizvodne kapacitete? A početi to ponovno povećavati je problematično kada pogledate volumen koji neki trgovci žele napraviti,” upozorava Morroll. Za luksuzne marke, koje se manje oslanjaju na masovnu proizvodnju, to je manja briga, priznaje ona – i to je problem koji se također može riješiti poboljšanom tehnologijom i automatizacijom.
John Smedley potrošio je više od 3 milijuna funti za instaliranje novih strojeva prije otvaranja tvornice. Daljnjih 1,5 milijuna funti bit će uloženo ove godine za podršku obnovama, kao i za proširenje tima za dizajn i razvoj proizvoda — koji se pridružuje mnogim obrtnicima koji su desetljećima zaposleni u tvornici — i nove tehnologije za razvoj dizajna.
“Kad smo izašli na tržište s ovim projektom i vodili spekulativne razgovore s brendovima, za njih je bila prava frustracija raditi s proizvođačima koji nisu razumjeli modni kalendar ili što nisu imali dovoljno podrške između proizvođača i dizajnera,” kaže zamjenica upravnog direktora Jess Mcguire Dudley. “To je jedno od područja u koje smo stvarno uložili angažiranjem dodatnih programera i tehnologa za odjeću, koji rade s našim direktorom dizajnera kako bi educirali robne marke o tome kako najbolje proizvoditi svoje proizvode.”
Poboljšanja će nam “dati fleksibilnost i kreativnost da želimo unaprijediti svoje poslovanje”, dodaje Maclean. Njegov cilj je da proizvodnja treće strane čini trećinu poslovanja uz maloprodaju i veleprodaju. “Naša je ambicija imati tu ravnotežu i sposobnost prilagodbe ekonomskim šokovima i takva nas je vrsta odlučivanja održala zadnjih 240 godina. Pretpostavljam da će nas to podržati iu budućnosti.”
Prvo saznajte o našim najnovijim pričama — pratite na Instagramu — i pretplatite se na naš podcast gdje god slušaš
