Značajni datumi u 24 godine vladavine Vladimira Putina u Rusiji:
31. prosinca 1999. – U iznenadnom obraćanju naciji, ruski predsjednik Boris Jeljcin objavljuje svoju ostavku i postavlja Putina, premijera kojeg je imenovao četiri mjeseca ranije, za vršitelja dužnosti predsjednika.
7. svibnja 2000. — Nakon pobjede na izborima s oko 53% glasova, Putin je inauguriran za svoj prvi četverogodišnji mandat.
11. svibnja 2000. — Porezna policija pretresla je urede NTV-a, popularnog neovisnog medija poznatog po kritičkom izvještavanju o Kremlju. To je prva salva u potezima protiv istaknutih neovisnih medija koji su obilježili Putinovu eru.
12. kolovoza 2000. — Podmornica Kursk tone u Barentsovom moru sa 118 ljudi na brodu, što je izazvalo prve široke kritike Putina, koji je ostao na odmoru početkom krize i čekao pet dana prije nego što je prihvatio zapadne ponude pomoći.
23. listopada 2002. — Militanti iz ruske regije Čečenije uzeli su oko 850 ljudi za taoce u moskovskom kazalištu. Tri dana kasnije, ruske specijalne snage pumpaju neidentificirani plin u kazalište kako bi okončale krizu, ubivši najmanje 130 talaca zajedno s militantima. Putin brani operaciju jer je spasila stotine života.
25. listopada 2003. — Naftni tajkun Mikhail Khodorkovsky, koji je najbogatiji čovjek u Rusiji i koji se smatra potencijalnim izazivačem Putina, uhićen je i kasnije osuđen na 10 godina zatvora zbog utaje poreza i prijevare. Njegova naftna tvrtka je raspuštena, a većinu je kupila državna naftna kompanija Rosneft. Od tada je postao oporbena osoba u emigraciji.
14. ožujka 2004. — Putin je izabran za drugi mandat kao predsjednik.
1. rujna 2004. — Islamski militanti zauzeli su školu u južnom gradu Beslanu, a više od 300 ljudi poginulo je u kaotičnim eksplozijama i pucnjavi koja je okončala opsadu dva dana kasnije. Putin krivi nesposobnost regionalnih čelnika i najavljuje da će guverneri biti imenovane osobe, a ne birani.
25. travnja 2005. — Putin je uzbunio međunarodne promatrače opisujući raspad Sovjetskog Saveza kao “najveću geopolitičku katastrofu stoljeća”.
10. veljače 2007. — U govoru na konferenciji u Münchenu, Putin se radikalno okreće od ranijih pokušaja da razvije bliže veze sa Sjedinjenim Državama.
8. svibnja 2008. — Ustavom zabranjeno kandidirati se za treći uzastopni mandat, novi predsjednik Dmitry Medvedev imenovao je Putina premijerom, ali on zapravo ostaje ruski politički vođa.
8.-12. kolovoza 2008. — Rusija vodi kratki rat s Gruzijom, preuzimajući punu kontrolu nad separatističkim regijama Abhazija i Južna Osetija.
4. ožujka 2012. — Putin je izabran za novi predsjednički mandat, koji sada traje šest godina prema ustavnim promjenama koje je on projektirao. Prosvjedi desetaka tisuća prije glasovanja i uoči njegove inauguracije doveli su do zakona koji pooštravaju kazne za neovlaštene političke prosvjede.
6. lipnja 2013. — Putin na državnoj televiziji objavljuje da se on i njegova supruga Ljudmila razvode.
7. veljače 2014. — Putin otvara Zimske olimpijske igre u Sočiju, skupi prestižni projekt u čijem je osvajanju Rusija odigrala ključnu ulogu.
18. ožujka 2014. — Nakon svrgavanja ukrajinskog predsjednika, prijateljski nastrojenog prema Rusiji, usred prosvjeda u Kijevu, Moskva pripaja Krim nakon što je Kremlj poslao trupe u uniformama bez oznaka. Na poluotoku se organizira brzi referendum koji ga odvaja od Ukrajine. Putin priznaje godinu dana kasnije da je planirao aneksiju tjednima unaprijed.
Travanj 2014. — U istočnoj Ukrajini počinju borbe između ukrajinskih snaga i separatističkih pobunjenika koje podržava Rusija.
27. veljače 2015. — Boris Njemcov, glavna figura opkoljene političke oporbe u Rusiji, ubijen je iz vatrenog oružja na mostu pored Kremlja. Njemcov je radio na reportaži o ruskim vojnicima u istočnoj Ukrajini.
30. rujna 2015. — Rusija počinje zračne napade u Siriji koje Putin naziva nužnima za uništenje terorističkih skupina. Ova akcija pomaže sirijskom predsjedniku Basharu Assadu, dugogodišnjem savezniku, da ostane na vlasti.
15. svibnja 2018. — Putin otvara 18-kilometarski (12 milja) most od Rusije do Krima, učvršćujući pripajanje Moskve. Most kasnije postaje meta napada tijekom rata s Ukrajinom.
16. srpnja 2018. — Putin i američki predsjednik Donald Trump sastaju se na summitu u Helsinkiju, gdje se Trumpu postavlja pitanje o optužbama da se Rusija miješala u izbore 2016. koji su ga doveli na vlast. Odbacio je te tvrdnje i rekao da je Putin bio “izuzetno jak i snažan u svom poricanju”.
1. srpnja 2020. — Referendumom su odobrene ustavne promjene koje je predložio Putin, omogućujući mu da se kandidira za još dva mandata počevši od 2024.
20. kolovoza 2020. — Oporbeni vođa Aleksej Navaljni teško se razbolio dok je organizirao političko suprotstavljanje Putinu u Sibiru i kasnije je avionom prebačen u Njemačku, gdje mu je dijagnosticirano trovanje nervnim agensom. Navalni krivi Kremlj, koji to negira.
22. prosinca 2020. — Putin potpisuje zakon kojim se bivšim predsjednicima daje doživotni imunitet.
17. siječnja 2021. — Navalni je uhićen u moskovskoj zračnoj luci po povratku iz Njemačke. Kasnije je osuđen po nekoliko optužbi i osuđen na 19 godina zatvora.
Srpanj 2021. — Putin objavljuje članak u kojem proglašava “povijesno jedinstvo” Rusije i Ukrajine, ideološku preteču invazije Moskve.
24. veljače 2022. — Počinje invazija na Ukrajinu, a Putin je karakterizira kao “specijalnu vojnu operaciju” potrebnu za sigurnost Rusije.
4. ožujka 2022. — Putin potpisuje zakon koji predviđa do 15 godina zatvora za širenje lažnih ili klevetničkih informacija o vojsci.
30. rujna 2023. — Međunarodni kazneni sud izdaje optužnicu za ratne zločine protiv Putina, optužujući ga za nezakonitu deportaciju i prijevoz djece iz ratne zone Ukrajine u Rusiju.
23. lipnja 2023. — Vođa plaćeničkih snaga Jevgenij Prigožin, koji je optužio dužnosnike da uskraćuju streljivo i podršku njegovim borcima u Ukrajini, pokreće pobunu u kojoj njegove trupe preuzimaju kontrolu nad ruskim vojnim stožerom na jugu i kreću prema Moskvi. Pobuna završava sljedeći dan, ali potkopava Putinov imidž moći. Prigozhin je ubijen točno dva mjeseca nakon ustanka u misterioznoj zrakoplovnoj nesreći.
16. veljače 2024. – Navalny umire u arktičkoj zatvorskoj koloniji iz neodređenih razloga. “Nema sumnje da je smrt Navaljnog bila posljedica nečega što su učinili Putin i njegove siledžije”, rekao je američki predsjednik Joe Biden. Više od 350 ljudi uhićeno je odavajući počast Navaljnom na ad hoc spomen obilježjima i spomenicima žrtvama političke represije.
17. ožujka 2024. – Putin osvaja peti mandat na izborima koji su mu navodno donijeli 87% glasova. Njegova pobjeda nikada nije bila upitna; ostala tri kandidata na glasačkom listiću bili su političari niskog profila iz simboličnih oporbenih stranaka koje podržavaju liniju Kremlja.
22. ožujka 2024. – Naoružani napadači upadaju u koncertnu dvoranu u predgrađu Moskve, ubijaju ljude koji dolaze slušati rock grupu i pale zgradu. Za napad, u kojem su poginule 144 osobe, odgovornost je preuzeo ogranak skupine Islamska država, a Rusija je uhitila 11 državljana Tadžikistana kao osumnjičene, no Putin i drugi dužnosnici tvrdili su bez iznošenja dokaza da je napad izveden pod vodstvom Ukrajine.
7. svibnja 2024. — Putin počinje peti mandat na vlasti.
