Karina kupila psa iz Kirgistana: Danonoćno je organizirala Igijev povratak kući – već prije 7 mjeseci!

(Najnovije vijesti ovdje)

– Vodio sam visokogorsku turu, a Igija sam prvi put vidio jednog kolovoškog poslijepodneva u kampu za jurte na obali jezera Köl-Ükök, na visini od 3042 metra. Bio je prekrasan gavranovo crn, ali u isto vrijeme vrlo zapušten i mršav pas, tada još nije imao ni ime. Samo je šutke stajao usred logora, vezan lancem od jedva 1,5 metar. Nije imao zaklona u koji bi se povukao. – prisjetila se srcedrapateljnog trenutka profesionalna turistička voditeljica.

Ispostavilo se da je Igi, koji je tada imao samo 5 mjeseci, pripadao lokalnoj obitelji i držan je kako bi zaštitio njih i njihovu stoku od vukova koji vrebaju u gorju.

– Sjeo sam do njega i samo smo zajedno gledali neplodan, ali prekrasan kirgiski krajolik, planine i jezero koje nas je okruživalo. U velikoj tišini jedan od nas je uzdahnuo, a onda sam odlučio da ga moram izvući odavde ili će propasti čim dođe loše vrijeme. Ne samo rebra, nego i kukovi su mu skroz stršali i parali kožu, toliko je bio mršav. Zamolio sam jednog od kirgistanskih dječaka da mi prevede, obitelj se nije iznenadila ni pitanjem koliko bi se rastali od Igija. Za nekoliko sekundi shvatili su da je cijena 10.000 soma, odnosno 40.000 forinti. rekla je Karina.

Ipak, vraćanje Igija kući isprva se činilo mnogo lakšim nego što je stvarnost kasnije pokazala.

Nema suhog oka: nakon 2,5 godine Zeusz, udomljeni pas, pronašao je svoj dom

– U zamjenu za mjesečnu naknadu, čovjek u selu koji uzgaja pse pasmine tajgan pristao je ojačati i pravilno socijalizirati Igija, ali i odvesti ga veterinaru na osnovna cijepljenja i preglede. Što se tiče repatrijacije, jedina opcija je bio avion, ali nitko nije imao iskustva s prijevozom pasa na ovoj relaciji. Također je rastao u procesu, tako da je početna cijena od 1000 dolara također skočila. U Kirgistanu ne postoji dvojezična putovnica za životinje koja je u skladu s propisima EU-a, pa se i za nju moralo priložiti nekoliko različitih dozvola. A to je ništa! Tamo nije moguće pokrenuti izravni bankovni prijenos iz Mađarske, pa sam plaćanja uspio riješiti preko lokalnog prijatelja koji mi je posudio zajam. Od prvog susreta praktički 7 mjeseci organizirali smo Igijev povratak kući, za što sam i pokrenuo kolekciju. objasnila je Karina. – Do sada je njegov povratak kući koštao više od 700.000 forinti, ali ako uzmemo u obzir da je riječ o patološki neuhranjenom, čistokrvnom psu s kojim letimo preko pola kontinenta, onda se to niti ne čini puno. on je dodao.

Igi ima sve papire, jedino fali domaća verzija putovnice. Nije bilo lako ni pronaći avion koji će par odvesti kući, jer nisu svi prikladni da pas putuje u teretnom prostoru. Moglo bi se, dakle, razgovarati samo o određenim letovima i danima, ali sva sreća da sam dobio avionsku kartu, pa ako sve bude u redu, Igi i Karina će 22. travnja sletjeti u Mađarsku.