Samo nekoliko mjeseci manje od četvrt stoljeća kao ruski čelnik, Vladimir Putin će u utorak staviti ruku na primjerak ustava i započeti još jedan šestogodišnji mandat kao predsjednik s iznimnom moći.
Otkako je posljednjeg dana 1999. godine postao vršitelj dužnosti predsjednika, Putin je oblikovao Rusiju u monolit – slamajući političku oporbu, tjerajući neovisne novinare iz zemlje i promičući sve veću odanost razboritim “tradicionalnim vrijednostima” koje mnoge u društvu guraju u margine.
Njegov je utjecaj toliko dominantan da su drugi dužnosnici mogli samo pokorno stajati po strani dok je on pokrenuo rat u Ukrajini unatoč očekivanjima da će invazija donijeti međunarodnu osudu i oštre ekonomske sankcije, kao i skupo koštati Rusiju u krvi njezinih vojnika.
S tom razinom moći, što će Putin učiniti sa svojim sljedećim mandatom zastrašujuće je pitanje u zemlji i inozemstvu.
Rat u Ukrajini, gdje Rusija ostvaruje inkrementalne, iako dosljedne dobitke na bojnom polju, najveća je briga, a on ne pokazuje nikakve naznake da mijenja kurs.
“Rat u Ukrajini središnji je za njegov trenutačni politički projekt i ne vidim ništa što bi upućivalo na to da će se to promijeniti. A to utječe na sve ostalo”, rekao je Brian Taylor, profesor sa Sveučilišta Syracuse i autor knjige “The Code of Putinism”, u intervjuu za The Associated Press.
“To utječe na to tko je na kojim pozicijama, utječe na to koji su resursi dostupni i utječe na gospodarstvo, utječe na razinu interne represije”, rekao je.
U svom govoru o stanju nacije u veljači, Putin je obećao da će ispuniti ciljeve Moskve u Ukrajini i učiniti sve što je potrebno za “obranu našeg suvereniteta i sigurnosti naših građana”. Ustvrdio je da je ruska vojska “stekla veliko borbeno iskustvo” i da “čvrsto drži inicijativu i vodi ofenzive u nizu sektora”.
To će doći uz goleme troškove, koji bi mogli iscrpiti novac dostupan za opsežne domaće projekte i reforme u obrazovanju, socijalnoj skrbi i borbi protiv siromaštva koje je Putin iskoristio veći dio dvosatnog obraćanja do detalja.
Taylor je predložio da se takvi projekti uključe u govor koliko za pokazivanje, toliko i za ukazivanje stvarne namjere da se provedu u djelo.
Putin “razmišlja o sebi u velikim povijesnim okvirima ruskih zemalja, vraćajući Ukrajinu tamo gdje pripada, te vrste ideja. I mislim da oni nadmašuju bilo kakve programe socioekonomskog tipa,” rekao je Taylor.
Ako bi rat završio ne potpunim porazom za obje strane, a Rusija bi zadržala dio teritorija koje je već osvojila, europske zemlje strahuju da bi Putin mogao biti ohrabren na daljnji vojni avanturizam na Baltiku ili u Poljskoj.
“Moguće je da Putin ima velike ambicije i da će nakon skupog uspjeha u Ukrajini pokušati izvesti novi napad negdje drugdje”, napisao je profesor međunarodnih odnosa na Harvardu Stephen Walt u časopisu Foreign Policy. “Ali također je sasvim moguće da se njegove ambicije ne protežu dalje od onoga što je Rusija osvojila – uz ogromnu cijenu i da on nema potrebu niti želju kockati se za više.”
Ali, dodao je Walt, “Rusija neće biti u stanju pokrenuti nove ratove agresije kada rat u Ukrajini konačno završi.”
Takva racionalna zabrinutost možda neće prevladati, kažu drugi. Maksim Samorukov, iz Carnegie Russia Euroazijskog centra, rekao je da će “vođena Putinovim hirovima i zabludama, Moskva vjerojatno počiniti samoporažavajuće greške”.
U komentaru za Foreign Affairs, Samorukov je sugerirao da bi Putinova dob mogla utjecati na njegovu prosudbu.
“U 71. godini… njegova svijest o vlastitoj smrtnosti zasigurno utječe na njegovo donošenje odluka. Sve veći osjećaj ograničenog vremena nedvojbeno je pridonio njegovoj sudbonosnoj odluci da napadne Ukrajinu.”
Općenito, Putin možda kreće u svoj novi mandat sa slabijom kontrolom vlasti nego što se čini.
Ruske “ranjivosti skrivene su naočigled. Sada, više nego ikada, Kremlj donosi odluke na personaliziran i proizvoljan način koji nema čak ni osnovne kontrole”, napisao je Samorukov.
“Ruska politička elita postala je popustljivija u provođenju Putinovih naredbi i pokornija njegovom paranoičnom svjetonazoru”, napisao je. Režim je “izložen trajnom riziku da se sruši preko noći, kao što je to učinio njegov sovjetski prethodnik prije tri desetljeća”.
Putin će sigurno nastaviti svoj kontinuirani animozitet prema Zapadu, za koji je rekao u svom govoru o stanju nacije “želio učiniti Rusiji isto što su učinili u mnogim drugim regijama svijeta, uključujući Ukrajinu: unijeti razdor u naše kući, da ga oslabi iznutra.”
Putinov otpor Zapadu ne očituje samo ljutnju zbog njegove podrške Ukrajini, već i ono što on vidi kao potkopavanje ruskog morala.
Rusija je prošle godine zabranila fiktivni LGBTQ+ “pokret” proglasivši ga ekstremističkim u, kako su dužnosnici rekli, borbi za tradicionalne vrijednosti poput onih koje zastupa Ruska pravoslavna crkva, suočena sa zapadnim utjecajem. Sudovi su također zabranili promjenu spola.
“Očekivao bih da će uloga Ruske pravoslavne crkve i dalje biti prilično vidljiva”, rekao je Taylor. Također je primijetio provalu bijesa društvenih medija koji je uslijedio nakon zabave koju je vodila TV voditeljica Anastasia Ivleeva na kojoj su gosti pozvani da se pojave “gotovo gola.”
“Drugi akteri u sustavu razumiju da te stvari imaju odjeka u Putinu. … Bilo je ljudi zainteresiranih za iskorištavanje takvih stvari”, rekao je.
Iako su oporba i neovisni mediji gotovo nestali pod Putinovim represivnim mjerama, još uvijek postoji potencijal za daljnje poteze za kontrolu ruskog informacijskog prostora, uključujući napredak u njezinim nastojanjima da uspostavi “suvereni internet”.
Inauguracija dolazi dva dana prije Dana pobjede, najvažnijeg svjetovnog praznika u Rusiji, u znak sjećanja na zauzimanje Berlina od strane sovjetske Crvene armije u Drugom svjetskom ratu i golemih nedaća rata, u kojem je SSSR izgubio oko 20 milijuna ljudi.
Poraz nacističke Njemačke sastavni je dio identiteta moderne Rusije i Putinova opravdanja rata u Ukrajini kao usporedive borbe.
___
Pisac Associated Pressa, Jim Heintz, sa sjedištem u Tallinnu, Estonija, pokrio je cijeli Putinov mandat kao ruskog čelnika.
