JOHANNESBURG — Dok 72-godišnja Nonki Kunene hoda hodnicima osnovne škole Thabisang u Sowetu u Južnoj Africi, prisjeća se radosti koju su ona i mnogi drugi osjetili prije 30 godina kada su prvi put glasali.
Upravo u ovoj školi 27. travnja 1994. Kunene se pridružio milijunima Južnoafrikanaca kako bi hrabro čekali u dugim redovima i sudjelovali u prvim demokratskim izborima u zemlji nakon desetljeća vladavine bijele manjine koja je crncima uskraćivala pravo glasa.
Zemlja se priprema za proslavu u subotu kojom će obilježiti 30 godina slobode i demokracije. No velik dio entuzijazma i optimizma iz tog razdoblja je splasnuo jer se najrazvijenije gospodarstvo Afrike suočava s bezbrojnim izazovima.
Kao i mnogo toga u Južnoafričkoj Republici, škola koje se Kunene sjeća promijenila se, a ono što je nekad bila školska dvorana sada je pretvoreno u nekoliko učionica.
“Nekako bih volio da se možemo vratiti u taj dan, zbog toga koliko sam bio uzbuđen i zbog stvari koje su se dogodile nakon toga”, rekao je Kunene, misleći na Nelsona Mandelu koji je postao prvi crni predsjednik zemlje i uvođenje novog ustava koji je omogućio cijelom jugu Afrikanci jednaka prava, ukidanje rasno diskriminirajućeg sustava apartheida.
Mnogima koji su doživjeli apartheid te su godine ostale urezane u kolektivnom sjećanju.
“Ne mogu zaboraviti kako smo patili od ruku bijelaca. U gradu je noću bilo bijelih biciklista s ovakvom kosom (koja opisuje frizuru nalik na irokezu) koji bi brutalno napali crnce kad bi ih vidjeli kako hodaju pločnikom. Ti bijeli dječaci bili su okrutni”, rekla je 87-godišnja Lily Makhanya, čiji je pokojni suprug umro dok je radio u podzemnim strukturama pokreta protiv apartheida.
“Da su te vidjeli kako hodaš po pločniku, bili bi tako gadno napadnuti i ostavljeni da umreš.”
Za Makhanyu i mnoge druge koji su stajali u tim redovima za glasovanje 1994., to je predstavljalo prekretnicu od brutalne prošlosti do obećanja prosperitetne budućnosti.
Ali 30 godina kasnije, veliki dio tog optimizma je nestao usred gorućih izazova u zemlji. One uključuju sve veću nejednakost jer crnačka većina u zemlji i dalje živi u siromaštvu sa stopom nezaposlenosti većom od 32%, najvišom u svijetu.
Prema službenoj statistici, više od 16 milijuna Južnoafrikanaca oslanja se na mjesečnu socijalnu pomoć za preživljavanje.
Javne prosvjede postale su uobičajene jer zajednice prosvjeduju protiv neuspjeha vladajućeg Afričkog nacionalnog kongresa da pruži prilike za zapošljavanje i osnovne usluge poput vode i struje.
Kriza s električnom energijom koja je rezultirala nestancima struje koji razaraju gospodarstvo zemlje dodatno je povećala nevolje stranke jer su tvrtke i domovi ponekad prisiljeni ostati bez struje i do 12 sati dnevno.
Područja kao što je bogato predgrađe Johannesburga Sandton, u kojem se nalaze prekrasni neboderi i luksuzne kuće, primjer su gospodarskog uspjeha u kojem uživa manjina od 60 milijuna ljudi u zemlji.
Ali općina Alexandra, koja se nalazi nekoliko kilometara (milja) od Sandtona, jasan je odraz životnih uvjeta siromašne crnačke većine u zemlji, gdje kanalizacija iz puknutih cijevi teče ulicama, a nepokupljeno smeće se gomila na pločnicima.
Takva su proturječja uobičajena u velikim gradovima, uključujući glavni grad Pretoriju i grad Cape Town, i ostaju u središtu onoga za što se očekuje da će biti jedni od najžešćih izbora u zemlji u svibnju.
Po prvi put otkako je ANC došao na vlast 1994. godine, ankete pokazuju da bi stranka mogla dobiti manje od 50% glasova na nacionalnoj razini, čime bi izgubila vlast ako ne uspije formirati koaliciju s nekim manjim strankama.
Za neke mlađe birače poput 24-godišnjeg Donalda Mkhwanazija nostalgija ne osjeća odjek.
Mkhwanazi će prvi put glasovati na izborima 29. svibnja i sada je aktivno uključen u kampanju za novu političku stranku, Rise Mzansi, koja će se prvi put natjecati na nacionalnim izborima.
“Imao sam priliku glasati 2019. i na lokalnim izborima 2021., ali nisam jer me nijedna od ovih starih stranaka nije dovoljno uvjerila zašto bih trebao glasati”, rekao je.
“Nisam vidio potrebu glasati zbog onoga što se događalo u proteklih 30 godina. Govorimo o slobodi, ali jesmo li slobodni od kriminala, jesmo li slobodni od siromaštva? Kakva je to sloboda o kojoj govorimo?”
Politički analitičar Pearl Mncube rekao je da se Južnoafrikanci s pravom osjećaju promašenim od svojih vođa.
“Sve više i više Južnoafrikanaca postalo je skeptično prema izjavama vlade zbog njezine povijesti neprekidnog najavljivanja velikih planova bez davanja prioriteta brzom izvršenju tih planova”, rekao je Mncube.
Rekla je da, iako Dan slobode treba označiti tranziciju zemlje iz represivne prošlosti, važno je istaknuti trenutne probleme i planove za njihovo prevladavanje.
“Ne možemo koristiti prošlost i bilo kakvu nostalgiju vezanu uz nju, kako bismo izbjegli obračun sa sadašnjošću”, rekla je.
___
AP Afričke vijesti:
