NEW YORK — Uobičajen je refren kada se traži dokaz da se nečija priča ili neki događaj stvarno dogodio: “Slike, ili se nije dogodilo.”
Ali u svijetu u kojem širenje tehnologije manipulaciju fotografijama čini lakim poput dodirivanja telefona, ideja da je vizualna slika apsolutna istina jednako je zastarjela kao i dagerotipija. A fotografija ponekad može pokrenuti onoliko pitanja na koliko je trebala odgovoriti.
Vidjelo se to posljednjih dana kada se kontroverza spustila oko slike Kate, princeze od Walesa, i njezino troje djece. Novinske agencije, uključujući The Associated Press, objavile su, a zatim povukle, sliku koju je dala Kensingtonska palača zbog zabrinutosti da je bila manipulirana, što je dovelo do toga da je Kate rekla na društvenim mrežama da je povremeno “eksperimentirala” s uređivanjem fotografija.
U tome teško da je sama.
Od nečega što je oduzimalo puno vremena i zahtijevalo mnogo tehničke stručnosti u danima stvarnog filma i tamnih komora, digitalno uređivanje postalo je nešto što praktički svatko može učiniti, od dodavanja filtara do izrezivanja slika i još mnogo toga. Brojne su aplikacije koje nude najlakša iskustva u stvaranju i retuširanju fotografija i videozapisa koji se zatim mogu jednostavno prenijeti online i putem društvenih medija.
“Prekrijte mrlje i dopustite da zablista ono što ste pravi”, kaže oglas za aplikaciju za pametne telefone Facetune. “Odmah uklanjajte i mijenjajte pozadine,” oduševljeno je objavljeno na web stranici aplikacije Fotor. “Naš AI alat za uklanjanje objekata spreman je pomoći vam da se riješite neželjenih objekata.”
Ovaj Divlji zapad sposobnosti mijenjanja slika otvara nove granice za obične ljude — i stvara glavobolje onima koji očekuju da fotografije budu dokumentarni prikaz stvarnosti.
Fotoreporteri i velike novinske organizacije slijede standarde i etičke kodekse vezane uz fotografije. Te organizacije obično stavljaju apsolutnu premiju na autentičnost slike i odbijaju fotografije koje su na bilo koji način izmijenjene. Ali napori da se identificiraju izmijenjene slike mogu biti ometeni aplikacijama za telefone i računala koje su sve jednostavnije za korištenje i koje omogućuju svakome da odvoji, dio po dio, ono što je kamera zapravo zabilježila.
Uvođenje manipulacije u glavne tokove, stavljajući takve sposobnosti ljudima na dohvat ruke, dovelo je do nekih zanimljivih i viralnih trenutaka — poput onog u ožujku 2023. kada je umjetno generirana slika pape Franje u pufnastom bijelom ogrtaču zaokupila mnoge ljude koji su mislili da je stvarna.
Ali postoje rizici i opasnosti u svijetu u kojem samo zato što nešto vidite ne znači da možete apsolutno vjerovati u to, rekao je Ken Light, profesor fotožurnalizma na Fakultetu novinarstva Sveučilišta Kalifornija Berkeley.
“Uloga fotografije bila je svjedočiti i bilježiti trenutak, ali i povijest. I mislim da nitko od nas ne zna kamo to vodi”, rekao je. Uspon vizualne manipulacije koja baca sumnju na to je li nešto stvarno ili ne “strahovito lomi tkivo kulture u ovom trenutku, ali i za budućnost.”
Fred Ritchin, dekan emeritus škole pri Međunarodnom centru za fotografiju i bivši urednik slika u The New York Times Magazinu, slaže se. “’Kamera nikad ne laže’ ideja je 20. stoljeća. To nije ideja 21. stoljeća”, rekao je. “Sve su to mitologije iza kojih se još uvijek skrivamo i s kojima se zapravo nismo suočili.”
Ljudi već dugo znaju da se nekim slikama manipulira, poput modela s naslovnica časopisa, a neki su izrazili zabrinutost zbog utjecaja koji umjetni i izmanipulirani standardi ljepote mogu imati na djevojke i žene.
Ali zapravo se nisu pomirili s time koliko je digitalna manipulacija raširena u drugim područjima poput društvenih medija, koju provode različiti obični ljudi, rekla je Lexie Kite, koja je sa svojom sestrom Lindsay istraživala sliku tijela i medije te napisala “Više od tijela: Vaše tijelo je instrument, a ne ukras.”
“Važno je za sve nas da se usidrimo u istini da je digitalna manipulacija naša stvarnost”, rekla je.
Ljudi mogu poduzeti korake kako bi se nosili s jezivim učincima manipulacije fotografijama, rekao je Hany Farid, profesor na UC Berkeley čije istraživanje ispituje digitalnu forenziku i analizu slike.
Gledatelji trebaju “samo malo usporiti, biti malo pažljiviji, biti malo promišljeniji” o onome što gledaju umjesto da samo pretpostavljaju da je bilo koja slika koju vide činjenica, rekao je.
Što se tiče tehnologije, rekao je da postoje načini koji se razvijaju za praćenje vizualnih slika i da bude jasno jesu li izmijenjene nakon što su fotografije snimljene.
No iako takvi koraci mogu ublažiti neke od problema, rekao je, to neće eliminirati problem niti nas vratiti tamo gdje bismo mogli imati postojanu vjeru u sliku, kao što su prethodne generacije činile s fotografijama koje sada smatramo nezaboravnima.
“Gotovo svaki veliki incident u našoj povijesti, ratovi, sukobi, katastrofe, postoji ova kultna fotografija”, rekao je. “Tako su moćni jer bilježe ovaj nevjerojatno složen skup činjenica, emocija i povijesti na jednoj fotografiji. I ne znam da li to više možemo imati. Sada je vrlo drugačiji svijet koji ide naprijed.”
Ili, ako je izreka izmijenjena: “Slike, a možda se ipak nije dogodilo.”
