Neposredno prije summita EU-a u Bruxellesu koji počinje u četvrtak, irski premijer Leo Varadkar najavio je ostavku, navodeći osobne i političke razloge. Prema njegovim riječima, sadašnja vladajuća koalicija moći će uspjeti i na izborima sljedeće godine, no nakon dugog razmišljanja došao je do zaključka da on nije pravi lider za to. Njegovoj je odluci možda pridonio i nedavni ozbiljan neuspjeh irskih vladajućih stranaka s dva referenduma koje su raspisali, izvještava .
U ranim poslijepodnevnim satima irske su novine objavile da će Varadkar podnijeti ostavku, što je premijer nedugo zatim najavio na konferenciji za novinare. Varadkar je ovdje rekao da će s današnjom ostavkom sljedeći premijer imati još dva mjeseca da se pripremi za općinske izbore i izbore za Europski parlament, a moglo bi proći i godinu dana prije parlamentarnih izbora sljedeće godine. Kako je rekao, smatra da sadašnja vlada ima dobre šanse, kao i da bi ova koalicija bila najbolja za Irsku.
Dodao je pritom da je za postizanje ciljeva potreban još jedan vođa, jer nakon sedam godina više ne osjeća da je najprikladniji za tu zadaću. Dodao je i kako svojim kolegama želi pružiti što bolju šansu na izborima za Europski parlament, za koje također smatra da je potreban novi premijer. Govorio je i o tome kako su političari samo ljudi, i oni imaju svoje granice, a ako više ne mogu dati sve, moraju ići dalje.
Varadkar još ne zna što će dalje učiniti, no prema Guardianu, unatoč špekulacijama koje će vjerojatno početi uskoro, ne čini se vjerojatnim da bi podnio ostavku na utjecajnu poziciju u EU-u, budući da su oni najvažniji u biti već jesu dodijeljena. Ministar vanjskih poslova Micheál Martin odgovorio je na ostavku rekavši da vlada treba odraditi cijeli mandat, dok je vođa Sinn Féina rekao
narod bi trebao birati novog premijera umjesto parlamenta i raspisao prijevremene izbore.
Još nije jasno zašto je Varadkar podnio ostavku, iako su dva referenduma za koja su se zalagale vladajuće stranke, a kojima su htjele modernizirati dijelove o obiteljima i ulozi žene u kući u ustavu napisanom u prvoj polovici 20. stoljeća pod jakim Katolički utjecaj je možda odigrao ulogu.
Referendumi o promjeni Ustava u konačnici su završili katastrofalno ne samo za vladinu koaliciju, već i za oporbene stranke koje su ih većinom podržavale, oba su odbijena uvjerljivom većinom. Pritom to nije predstavljalo neki poseban pritisak na Varadkara, a unutar vlade nije bilo jasnih unutarnjih tenzija, pa je za sada teško reći što bi moglo biti iza toga.
