NEW YORK — Steve Martin se dugo čudio mnogim fazama svog života. Tu je njegova mladost kao izvođač Disneylanda, okružen izvođačima vodvilja i mađioničarima. Desetljeće kao stand-up prije naglog napada stadionske popularnosti. Nagli prelazak na filmove. Kasnije, novo poglavlje kao svirač bendža, otac i, opet, komičar, s Martinom Shortom.
To je toliko zbunjujući niz poglavlja da je Martin svom životu obično pristupao samo postupno ili shizofreno. Audioknjigu je nazvao “So Many Steves”. Njegovi memoari, “Born Standing Up,” pokrivaju samo njegove godine stand-upa. U njoj je napisao da je to zapravo biografija “jer pišem o nekome koga sam poznavao”.
“Moj život ima mnogo krakova hobotnice”, kaže Martin govoreći iz svog stana u New Yorku.
Ljudi sudjeluju u dokumentarcima iz raznih razloga. Ali Martin je možda jedinstven u snimanju filma o svom životu s uputama: “Vidi možeš li shvatiti sve TO.” Morgan Neville, redatelj dokumentaraca filma Freda Rogersa “Won’t You Be My Neighbor” i posthumnog portreta Anthonyja Bourdaina “Roadrunner”, prihvatio je izazov.
Ipak, i Neville je oklijevao oko bilo kakvog cjelovitog pogleda na Martina. Rezultirajući film zapravo je dva. “STEVE! (martin) dokumentarac u 2 dijela, premijerno u petak na Apple TV+, dijeli Martinovu priču na dvije polovice. Jedan prikazuje Martinov stand-up dok se odvijao, s obilnim prilozima iz dnevničkih zapisa i starih fotografija. Drugi prikazuje Martinov život kakav je danas – vožnju električnih bicikala sa Shortom, vježbanje bendža – s razmišljanjima o karijeri koja je uslijedila.
To je pokušaj da se sintetiziraju svi Steve Martini, ili da se barem poredaju jedan pored drugog. “Kralj Tut” tip sa strijelom kroz glavu. “Divlji i ludi tip”. “Kreten”. Dobitnik Grammyja. Pisac romana. I onaj samoraspadajući komičar koji u filmu kaže: “Garantiram da nisam imao talenta. Nijedan.”
“Reći ću nešto vrlo neskromno: skroman sam u svojoj karijeri”, kaže Martin smijući se. “Samo zato što radiš puno stvari ne znači da su dobre. Znam da vrijeme procjenjuje stvari. Dakle, nemam ništa na što bih se mogao osloniti da bih ocijenio svoj trud. Ali autsajder to može shvatiti.”
Neville, koji se pridružio video pozivu iz svog doma u Pasadeni u Kaliforniji, nije namjeravao snimiti dva filma o Martinu. Ali nakon šest mjeseci procesa, to mu se iskristaliziralo kao prava struktura. Pojavile su se linije.
“Kad pogledam stvari koje je Steve radio u svom životu – sviranje bendža, magiju, stand-up – to su stvari za čije je svladavanje potreban veliki napor”, kaže Neville. “Ali na neki način, to je stalni rad na tome. Čak i kada vidite Stevea kako uzima bendžo, nikad se ne kaže: “Uspio sam.” Uvijek je: ‘Mogao bih to učiniti malo bolje.’”
Gledanje unatrag Martinu nije prirodno. Dugo se opirao obradi životnih priča u filmu poput “STEVE!” Ali Martin, 78, priznaje da je sada u onom razdoblju života u kojem si ne možete pomoći. Čak i ako je pametno proživljavati neke stvari.
“Prvi dio, to je ono što mi je stvarno teško gledati”, kaže Martin. “Kad sam na crno-bijelom domaćem videu, nije mi smiješno.”
Martin je odrastao u Orange Countyju obožavan Jerryjem Lewisom, Laurel i Hardyjem te Nicholsom i May. Njegov prvi posao, kao 11-godišnjak, bio je prodaja vodiča u Disneylandu. Odlutao je prema Magic Shopu na glavnoj ulici. Scenski izvođači poput Wallyja Boaga postali su njegovi idoli.
Kad je Martin, nakon studija filozofije na koledžu i pisanja za “The Smothers Brothers Comedy Hour,” počeo pisati stand-up, obilato je crpio od Boaga i drugih, filtrirajući estradnost vodvilja u avangardnu točku, samo sa životinjama iz balona i strijelom kroz njegova glava. Utjelovljujući se u liku, kako kaže u filmu, “komičara koji misli da je smiješan, ali nije”, njegova se rutina udaljila od punktova prema apsurdnoj ironiji sa “smijehom slobodnog oblika”.
Martinov čin bio je revolucionaran i 1970-ih, kada je većina stripova radila politički materijal, postao je iznimno popularan. “On je gore s najidoliziranijim komičarima ikad”, kaže Jerry Seinfeld u filmu. Sada, Martin ne vidi mnogo toga iz tih godina što ga nasmijava.
“Onda postoje ti trenuci koje smatram slavom izvedbe, ali oni traju minutu ili dvije minute. Sve je bilo tako novo. Bilo je uzbudljivo jer je bilo novo za publiku i za mene.”
Martin je sklon biti strog prema sebi. U jednoj kasnoj sceni u “STEVE!” on i Short razmatraju moguće šale, ali većina njih ne ide za Martina.
Primamljivo je dodijeliti nešto od ove prirode Martinovom slavnom kritičarskom ocu, Glennu, prodavaču nekretnina koji je imao vlastite neostvarene ambicije u show businessu. Na večeri nakon premijere filma “Kreten” rekao je da njegov sin nije Charlie Chaplin. Ali Martin se ne slaže.
“Ne mislim tako”, kaže Martin. “Dobro je biti strog prema sebi. To je jednostavno način na koji ja to radim. Samo želim prijeći preko toga i prijeći preko toga. Shvaćam da je sve u detaljima. Sve je u vremenu.”
Zbog toga Martin razmišlja o šali koju su on i Short smatrali za svoj čin, ali dosad smatraju previše ezoterijskom.
“Ja kažem, ‘Znaš, Marty, neki komičari govore smiješne stvari. A neki komičari govore smiješne stvari. A ti samo govoriš… stvari’, kaže Martin smijući se. “Ali ima istine u tome da se govore smiješne stvari i govore stvari smiješne. Hodaš po liniji. Naši životi sada govore smiješne stvari, a prije su bile smiješne.”
To je rečenica, tipično točna u svom tekstu, koja savršeno predstavlja ironiju Martinova vlastitog života. Godine 1981. Martin je prestao sa stand-upom, mislio je zauvijek. Čin je prošao svojim tijekom i on je bio sretan što je priješao na filmove. Tek desetljećima kasnije, kad se Martin pripremao za turneju kao svirač bendža, prijatelj ga je uvjerio da će publika htjeti malo šale između pjesama.
“Tako sam imao taj teror i počeo sam raditi na materijalu”, kaže Martin. “Naposljetku sam postao ono s čim sam odrastao, a to je narodna glazba sa smiješnim monologom, koji pravi smiješne uvode u pjesme.”
To je utjecalo na Martinov neočekivani povratak u stand-up. Martin i Short, prijatelji još od komedije “Tri prijatelja” iz 1986. postali su premijerni dvojac današnjice, glumeći u hvaljenoj Huluovoj seriji “Samo ubojstva u zgradi” i nastupajući na cesti. Oni oštro, ali s ljubavlju vole šalu za šalom s finoćom Grand Slam prvaka.
Martinu nije promakla ironija. Komičar bez punchlinea postao je zaljubljenik u punchlines.
“Pretvorio sam se u osobu koja stvarno cijeni radost pričanja viceva”, sliježe ramenima Martin. “Marty i ja u našoj emisiji smo šala za šalom za šalom.”
Nije to jedini preokret koji Martin nije očekivao. Nakon što je veći dio života proveo ne želeći djecu, Martin i njegova 17 godina mlađa supruga Anne Stringfield imaju 11-godišnju kćer. Viđena je samo kao crtani film u “STEVE!” da zaštiti svoju privatnost.
Još više zbunjujuće za Martina: nakon života prožetog tjeskobom on je neobično zadovoljan. Možda čak i sretan. “Da, mrzim to reći”, kaže Martin odmahujući glavom.
Martin voli reći da je sada “opuštenog uma”. Puno je toga otjerao – natjecanje, ljudi ili situacije koje su mu donijele tugu – i suzio je svoj život na stvari koje su mu najvažnije.
“Imam tu stvar koju sam primijetio,” kaže Martin. “Kako starimo, postajemo ili najbolji ili najgori ja. Vidio sam ljude koji su postali najgori i vidio sam kako su ljudi koji su bili čvrsti, teški ljudi rano postali bolji.”
U filmu, Martin to kaže: “Gledam unatrag i kažem, ‘Kakav čudan život.’ Cijeli moj život bio je unazad.”
___
Pratite AP-ovog filmskog scenarista Jakea Coylea na:
