Udruga industrije nastoji se u značajnim dijelovima odvojiti od lokalnog dogovaranja, ako se usvoji Vladin nacrt prijedloga o proširenju lokalnog dogovaranja.
Predsjednik Riku Aalto navodi da su mnogi sindikalni ugovori imali široke mogućnosti za lokalne sporazume. To znači da se i radna mjesta mogu dogovoriti sa sindikalnim povjeriteljima o nižim uvjetima rada od razine utvrđene kolektivnim ugovorom.
“U jesenskim pregovorima o kolektivnom ugovoru želimo značajno smanjiti mogućnosti lokalnih ugovora. Naravno, druga je stvar kako uspijevamo u pregovorima s poslodavcima“, kaže Aalto u intervjuu za Helsingin Sanomat.
Industrijski sindikat postoje deseci mogućnosti fleksibilnosti u ugovorima. Teollisuusliitto zahtijeva barem odustajanje od onog najvažnijeg, a to je fleksibilnost u formiranju plaća i radnog vremena.
Aalto kao primjer navodi kolektivni ugovor tehnološke industrije. U njemu je kao prva opcija za povećanje plaća definirano da se na radnim mjestima sve može dogovoriti.
“Kome se plaća, koliko se plaća, zašto se plaća. Ovakve stvari su prve koje se uklanjaju iz ugovora.”
U praksi primjer znači da se povećanja plaća dogovorena u krugu kolektivnih pregovora više ne mogu raspoređivati u poduzećima na različite načine nego što su se dogovorili sindikati.
Udruga industrije ne može jednostrano ukloniti mogućnosti lokalnog dogovaranja iz kolektivnih ugovora. Sindikat pregovara s poslodavcem.
Međutim, Teollisuusliitto može dati upute svojim upraviteljima da se suzdrže od sklapanja lokalnih sporazuma na radnom mjestu.
“Na primjer, možemo naložiti našim upraviteljima da sklapaju samo lokalne sporazume koji uključuju samo poboljšanja radnih uvjeta. Drugo je pitanje, dakle, želi li poslodavac uopće sklapati lokalne ugovore“, kaže Aalto.
Industrijski sindikat Razlog “povratne reakcije” je nastojanje Vlade da proširi mogućnosti lokalnog pregovaranja kolektivnih ugovora i za tvrtke koje nisu članice sindikata poslodavaca.
U nekim slučajevima ta su poduzeća mogla dogovoriti i niže uvjete rada od onih koji su navedeni u kolektivnom ugovoru s predstavnicima osoblja koji nisu članovi sindikata. To nije ono što Udruga finske industrije želi.
„Mogućnosti lokalnog pregovaranja naših kolektivnih ugovora temeljene su na dobrim odnosima s udrugama poslodavaca. Mogli smo se osloniti na činjenicu da lokalne ugovore sklapaju obučeni ljudi u dobroj suradnji”, kaže Aalto.
Vladina prezentacija također spominje rizik da bi zaobilaženje sindikalnih upravnika moglo dovesti do toga da sindikati zahtijevaju uklanjanje mogućnosti fleksibilnosti iz kolektivnih ugovora.
“Ako bi se bitno smanjile mogućnosti lokalnog dogovora u kolektivnim ugovorima, oslabila bi fleksibilnost tržišta rada. Kao rezultat toga, smanjile bi se i potencijalne koristi od produktivnosti”, stoji u nacrtu prezentacije.
Lokalni Prema Aaltu, mogućnosti dogovora su dosta korištene u tvrtkama. Tipičan ugovor je onaj u kojem i poslodavac i zaposlenik nešto dobiju, kaže.
Sada se Teollisuusliitto boji da bi, zbog promjene zakona koju promovira vlada, ubuduće tvrtke koje nisu članice sindikata poslodavaca mogle sklapati samo sporazume koji slabe uvjete rada zaposlenika.
Primjerice, neke strane tvrtke mogle bi legalno pogaziti uvjete rada stranih radnika u Finskoj, smatra Aalto.
Osim nadređenih radničkih povjerenika, briga sindikata je i nadzor lokalnih dogovora na području neorganiziranih poslodavaca. Teollisuusliitto smatra da ne bi bilo praktički nikakve kontrole nad lokalnim ugovorima.
Štitiš li ovdje uvjete rada zaposlenika koji nisu sindikalno organizirani ili pokušavaš zaštititi sustav upravitelja koji ti je važan?
“Želimo osigurati da minimalni uvjeti rada u industriji budu isti za sve zaposlenike. To je temelj cjelokupnog sustava kolektivnih ugovora. Nije slučaj da neorganizirana radna mjesta imaju lošije uvjete rada od organiziranih. U tom slučaju slabe poticaji poslodavaca za organiziranjem, a s vremenom to nagriza cijeli općeobvezujući sustav kolektivnih ugovora.”
Ako vam je cilj odstupiti od lokalnog pregovaranja, može li se dogoditi da kao protumjeru poslodavci odustanu od sklapanja nacionalnih kolektivnih ugovora?
“Naravno, sve je to moguće. Takve stvari su zadnjih godina stalno u zraku. Zatim, naravno, pitanje je kako želimo vidjeti ovo ugovorno društvo. Čini se da ga poslovni svijet želi srušiti. Ovdje se radi o ultimativnim pitanjima, poput toga hoćemo li u budućnosti imati kolektivne ugovore”, odgovara Aalto.
