SAN FRANCISCO — Googleovi suosnivači Larry Page i Sergey Brin toliko su voljeli izvoditi šale, pa su počeli smišljati čudne ideje svakog prvog travnja nedugo nakon što su osnovali svoju tvrtku prije više od četvrt stoljeća. Jedne godine Google je objavio oglas za posao za Copernicus istraživački centar na Mjesecu. Još jedne godine tvrtka je rekla da planira uvesti značajku “ogrebi i ponjuši” na svojoj tražilici.
Šale su bile toliko dosljedno pretjerane da su ih ljudi naučili ismijavati kao još jedan primjer Googleovog nestašluka. I zato su Page i Brin odlučili otkriti nešto za što prije 20 godina nitko ne bi vjerovao da je moguće na dan šale.
Bio je to Gmail, besplatna usluga koja se može pohvaliti s 1 gigabajtom prostora za pohranu po računu, količinom koja zvuči gotovo kao pješak u doba iPhonea od jednog terabajta. Ali tada je to zvučalo kao besmislena količina kapaciteta e-pošte, dovoljna za pohranjivanje oko 13.500 e-poruka prije nego što ostane bez prostora u usporedbi sa samo 30 do 60 e-poruka u tada vodećim uslugama web pošte koje vode Yahoo i Microsoft. To je značilo 250 do 500 puta više prostora za pohranu e-pošte.
Osim kvantnog skoka u pohrani, Gmail je također opremljen Googleovom tehnologijom pretraživanja kako bi korisnici mogli brzo dohvatiti sitnicu iz stare e-pošte, fotografije ili drugih osobnih podataka pohranjenih na usluzi. Također je automatski spojio niz komunikacija o istoj temi tako da je sve teklo zajedno kao da je riječ o jednom razgovoru.
“Izvorni prijedlog koji smo sastavili odnosio se samo na tri ‘S’ — pohranu, pretraživanje i brzinu”, rekla je bivša izvršna direktorica Googlea Marissa Mayer, koja je pomogla u dizajnu Gmaila i drugih proizvoda tvrtke prije nego što je kasnije postala izvršna direktorica Yahooa.
Bio je to tako zadivljujući koncept da su ubrzo nakon što je Associated Press objavio priču o Gmailu kasno poslijepodne prvog travnja 2004., čitatelji počeli zvati i slati e-poruke kako bi obavijestili novinsku agenciju da su je prevarili Googleovi šaljivdžije.
“To je bio dio šarma, napraviti proizvod za koji ljudi neće vjerovati da je stvaran. To je na neki način promijenilo percepciju ljudi o vrstama aplikacija koje su moguće unutar web preglednika”, prisjetio se bivši Googleov inženjer Paul Buchheit tijekom nedavnog intervjua AP-u o svojim naporima da izgradi Gmail.
Bilo je potrebno tri godine da se napravi kao dio projekta nazvanog “Caribou” – referenca na geg trčanja u stripu Dilbert. “Bilo je nešto apsurdno u vezi s imenom Caribou, samo me nasmijalo”, rekao je Buchheit, 23. zaposlenik zaposlen u tvrtki koja sada zapošljava više od 180.000 ljudi.
AP je znao da se Google ne šali s Gmailom jer je novinar AP-a iznenada zamoljen da dođe iz San Francisca u sjedište tvrtke u Mountain Viewu u Kaliforniji kako bi vidio nešto zbog čega bi se putovanje isplatilo.
Nakon što je stigao u korporativni kampus koji se još uvijek razvijao i koji će uskoro procvjetati u ono što je postalo poznato kao “Googleplex”, reporter AP-a je uveden u mali ured u kojem se Page vragolasto smiješio dok je sjedio ispred svog prijenosnog računala.
Page, tada star samo 31 godinu, nastavio je s pokazivanjem elegantno dizajniranog Gmailovog sandučića s pristiglom poštom i pokazao koliko brzo radi unutar Microsoftovog sada umirovljenog web preglednika Explorer. Naglasio je da u glavnom kontrolnom prozoru nema gumba za brisanje jer to ne bi bilo potrebno, s obzirom da Gmail ima toliko prostora za pohranu i može se tako lako pretraživati. “Mislim da će se ljudima ovo stvarno svidjeti”, predvidio je Page.
Kao i s mnogim drugim stvarima, Page je bio u pravu. Gmail sada ima procijenjenih 1,8 milijardi aktivnih računa — svaki sada nudi 15 gigabajta besplatnog prostora za pohranu u paketu s Google Photos i Google Drive. Iako je to 15 puta više prostora za pohranu nego što je Gmail u početku nudio, još uvijek nije dovoljno za mnoge korisnike koji rijetko vide potrebu za čišćenjem svojih računa, baš kao što se Google nadao.
Digitalno gomilanje e-pošte, fotografija i drugog sadržaja razlog je zašto Google, Apple i druge tvrtke sada zarađuju od prodaje dodatnih kapaciteta za pohranu u svojim podatkovnim centrima. (U Googleovom slučaju, naplaćuje se od 30 USD godišnje za 200 gigabajta pohrane do 250 USD godišnje za 5 terabajta pohrane). Postojanje Gmaila također je razlog zašto druge besplatne usluge e-pošte i interni računi e-pošte koje zaposlenici koriste na svojim poslovima nude daleko više prostora za pohranu nego što se mislilo prije 20 godina.
“Pokušavali smo promijeniti način na koji su ljudi razmišljali jer su ljudi toliko dugo radili u ovom modelu nedostatka prostora za pohranu da je brisanje postalo zadana radnja”, rekao je Buchheit.
Gmail je promijenio igru na nekoliko drugih načina, dok je postao prvi građevni blok u širenju Googleovog internetskog carstva izvan njegove još uvijek dominantne tražilice.
Nakon Gmaila došle su Google karte i Google dokumenti s aplikacijama za obradu teksta i proračunske tablice. Zatim je uslijedila akvizicija video stranice YouTube, nakon čega je uslijedilo predstavljanje preglednika Chrome i operativnog sustava Android koji pokreće većinu pametnih telefona u svijetu. Uz izričito izraženu namjeru Gmaila da skenira sadržaj e-pošte kako bi bolje razumio interese korisnika, Google također nije ostavio sumnju da će digitalni nadzor u potrazi za prodajom više oglasa biti dio njegovih sve većih ambicija.
Iako je odmah izazvao buku, Gmail je započeo s ograničenim opsegom jer je Google u početku imao samo dovoljno računalnog kapaciteta da podrži malu publiku korisnika.
“Kada smo lansirali, imali smo samo 300 strojeva i bili su to stvarno stari strojevi koje nitko drugi nije želio”, rekao je Buchheit uz smijeh. “Imali smo dovoljno kapaciteta samo za 10.000 korisnika, što je pomalo apsurdno.”
Ali ta oskudica stvorila je dojam ekskluzivnosti oko Gmaila koji je potaknuo grozničavu potražnju za nedostižnim pozivnicama za prijavu. U jednom su se trenutku na eBayu pozivnice za otvaranje Gmail računa prodavale po 250 dolara po komadu. “To je postalo nešto poput društvene valute, gdje bi ljudi rekli ‘Hej, dobio sam pozivnicu za Gmail, želiš li je?”, rekao je Buchheit.
Iako je prijava na Gmail postajala sve lakša kako je više Googleove mreže golemih podatkovnih centara postalo online, tvrtka nije počela prihvaćati sve korisnike usluge e-pošte sve dok nije otvorila brane kao poklon svijetu za Valentinovo 2007. godine.
Nekoliko tjedana kasnije, na Prvi travanj 2007., Google će najaviti novu značajku pod nazivom “Gmail Paper” koja će korisnicima ponuditi priliku da Google ispiše njihovu arhivu e-pošte na “94% ispljuvka organske soje nakon konzumiranja”, a zatim ga poslan im putem poštanske službe Google se u to vrijeme stvarno šalio.
