Garry Kasparov: Kako su Rusi i Zapad izdali Navaljnog (WSJ)

Ruski oporbeni čelnik Aleksej Navalni ubijen je u petak u zatvoru sjeverno od Arktičkog kruga. Igre semantičkog okrivljavanja beskorisne su kada politički zatvorenik umre, piše Garry Kasparov u uvodniku za The Wall Street Journal.

Aleksej Navaljni u zatvoruFoto: Alexander Zemlianichenko / AP / Profimedia

U gulagu nema prirodnih uzroka, u gulagu nema nesreća. To je zločin koji je počinila diktatura, jasan kao da je sam Vladimir Putin povukao okidač.

Putin je 2020. neuspješno pokušao tiho i brzo otrovom ubiti Navaljnog, a sada ga je ubio polako i javno u zatvoru. Navalnyjev jedini zločin bio je razotkriti nasilništvo Putina i njegove mafije, i to učiniti s humorom i karizmom.

Navalni i ja nismo se slagali u mnogim točkama o prošlosti i budućnosti Rusije, kao ni on i mnogi drugi u golemoj koaliciji protiv Putina. Ali složili smo se da Putin mora otići i da nijedno naše neslaganje neće biti važno dok se to ne dogodi.

Sada je Aleksej mrtav, a s njim je posljednji dah izdalo rusko društvo koje ga je izdalo, izdalo Rusiju i izdalo cijeli svijet svojom apatijom. Bio je čovjek optimizma i akcije u zemlji nihilizma i neaktivnosti, tragičnom stanju koje je dijelio sa mnom i našim kolegom Borisom Njemcovim, koji se vratio u Rusiju 2015. samo da bi ga meci pokosili na ulici, ispred Kremlj.

Putin je taj koji je ubio Navaljnog, ali postoji dovoljno krivice koju treba podijeliti s drugima. Prije svega, mi Rusi, koji nismo uspjeli dorasti do razine hrabrosti Navaljnog i stati na kraj Putinovoj diktaturi, ne možemo pobjeći od odgovornosti. Neki od nas su pokušali, i on je marširao s nama, izašavši na ulice u brojkama koje bi sada izgledale kao fantazija. Nije bilo dovoljno.

Je li pogrešno pitati se kako bi to bilo? Što ako smo bili hrabri kao što su bili Ukrajinci nekoliko godina kasnije kada su izašli na ulice i riskirali svoje živote kako bi se izborili za slobodu?

Vjerojatno posljednja i najbolja prilika bile su silne prosvjede u Moskvi 24. prosinca 2011., nakon kojih je režim počeo brutalno suzbijati takve akcije. Sigurno je da je Navalnî osjetio ulog trenutka kada je na njega došao red da izađe na pozornicu, pod pogledima desetaka tisuća prosvjednika.

“Vidim da ovdje ima dovoljno ljudi da trenutno zauzmu Kremlj i Bijelu kuću (sjedište savezne vlade – na). Mi smo miroljubiva sila i nećemo sada. Ali ako će nas ovi prevaranti i lopovi i dalje pokušavati varati, ako će nas i dalje lagati i krasti, mi ćemo svojim rukama uzeti ono što je naše!”

Bi li nas ljudi slijedili? Bi li tisuće policajaca otvorile vatru – ili bi nam se pridružili? Bismo li sad bili slobodni – ili davno mrtvi? Žaljenje zbog nečinjenja je deset puta jače od žaljenja zbog djela.

Dio krivnje snose i zapadni političari koji su trovanje Navaljnog 2020. i njegovo zatvaranje sljedeće godine tretirali samo kao nekakvu polugu u pregovorima s Putinom. Puno priče, nula akcije, i više beskorisnih mirovnih pregovora i prljavih poslova – i još krvi na njihovim rukama.

Prijetnja predsjednika Bidena iz 2021. o “razornim” posljedicama ako se nešto dogodi Navaljnom u zatvoru sada će biti stavljena pod mučno ispitivanje. Nakon desetljeća ubojstava i agresije, Putin je prešao još jednu krvlju povučenu crvenu liniju. Uvjeren je da neće biti nikakvih posljedica. A ako se dokaže da je u pravu, njegovo će ubojito samopouzdanje poprimiti još veće razmjere.

Ukrajina je slaba karika u Putinovom oklopu. Biden se ne može skrivati ​​iza republikanske opstrukcije pomoći Kijevu, ma koliko ona bila mrska. Američkom predsjedniku nije potrebno odobrenje Kongresa da u Ukrajinu pošalje topništvo dugog dometa kao što je ATACMS i vojne zrakoplove neophodne za zaštitu civila od neprestanog ruskog bombardiranja.

Ni Biden ne može kriviti Trumpa što dosad nije zaplijenio više od 300 milijardi dolara imovine Ruske središnje banke za potporu Ukrajini. Zapljena i prodaja jahti i luksuznih nekretnina u vlasništvu Putina i njegovih oligarha također bi bila prikladna počast sjećanju na Navaljnog, čije su antikorupcijske kampanje iznijele na vidjelo ta opljačkana bogatstva.

Ali bojim se da bi zapadni političari radije htjeli da disidenti postanu mučenici. Tako mogu položiti cvijeće i reći lijepe riječi dok pregovaraju s ubojicom. Nitko im ne zamjera to licemjerje. Navalni je bio prvi i uvijek borac, a ako se Biden, Nijemac Olaf Scholz i ostali neće boriti, onda im je bolje da se suzdrže od izgovaranja njegovog imena svojim rašljastim jezicima.

Također bismo mogli iskoristiti ovaj tragični trenutak da posramimo one koji su otvoreno pro-Putin, od Viktora Orbána i Donalda Trumpa do propagandista poput Tuckera Carlsona i poticatelja poput Elona Muska. Ali trebamo li se i dalje truditi, jer oni ne mogu osjećati sram?

Carlson je upravo bio u Moskvi kako bi napravio laskavi intervju s Putinom, nakon čega je napravio niz isječaka u kojima se divio ruskim supermarketima i stanicama podzemne željeznice. Analogije koje su napravljene s komunističkim simpatizerima poput Waltera Durantyja su točne. Ali ovdje je još gore. To je konkretna kampanja promicanja Putinove krvave diktature, normalizacije njegovog režima i njegovih ratnih zločina. Da je još uvijek u Moskvi, Carlson bi imao priliku zadiviti se zapanjujuće niskom cijenom ljudskog života pod Putinovom diktaturom.

Zašto je sad ubio Navaljnog? Očito je da je Putin našao povoljne uvjete da sigurno izvede zločin, a kako je kukavica i tiranin, uvijek će biti najopasniji kada se smatra sigurnim i pobjedničkim. Razmotrite zašto se tako osjeća, dok je američka pomoć Ukrajini zaustavljena u Zastupničkom domu koji kontroliraju republikanci, dok Biden izgleda bespomoćno, a Trump vodi u anketama.

Na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji, godišnjem međunarodnom forumu, ubojstvo Navaljnog prijetilo je zasjeniti svakodnevno ubijanje nedužnih Ukrajinaca od strane iste ruke. NATO i čelnici slobodnog svijeta stoje po strani dok Ukrajinci prolijevaju krv. Ako Biden i ostatak slobodnog svijeta stvarno žele zadati “razoran” udarac ubojici iz Kremlja, sve što moraju učiniti je staviti potrebno oružje u ukrajinske ruke.

Čini se da Zapad sada namjerava imitirati rusku apatiju pred Putinovom agresijom, a rezultat će biti isti. Postat će još hrabriji, a cijena njegovog zaustavljanja nastavit će rasti. Rizik za Ukrajinu, baltičke zemlje i Poljsku nastavit će rasti zajedno s rizikom za druge političke zatvorenike kao što su aktivist Vladimir Kara-Murza i reporter Wall Street Journala Evan Gershkovich. Gershkovich je uhićen u ožujku pod optužbama za špijunažu, što on, njegove novine i američka vlada odlučno poriču.

Aleksej Navaljni je bio čovjek od hrabrosti i djela, a sada samo hrabrost i djela mogu odati počast njegovom sjećanju.

Članak snimljen uz potporu agencije Rador Radio Romania

Rating
( No ratings yet )
Loading...
VRT