Svjedoci smo povratka fašizma? Je li Donald Trump, ako uzmemo najvažniji suvremeni primjer, fašist? Je li Francuskinja Marine Le Pen? Ili mađarski Viktor Orbán? Odgovor ovisi o tome što se misli pod “fašizmom”. Ali ono što sada vidimo nije samo autoritarizam. To je autoritarizam s fašističkim obilježjima.
Moramo početi s dvije razlike. Prvi je između nacizma i fašizma. Kao što je pokojni, humanist i autor, primijetio u eseju o “” objavljenom u New York Review of Books 1995., “Hitlerov Mein Kampf je manifest cjelovitog političkog programa”. Na vlasti je nacizam bio, poput staljinizma, “totalitaran”: kontrolirao je sve. Mussolinijev fašizam je bio drugačiji. Prema Ecovim riječima, “Mussolini nije imao nikakvu filozofiju: imao je samo retoriku . . . Fašizam je bio mutan totalitarizam, kolaž različitih filozofskih i političkih ideja, košnica proturječja.” Trump je na sličan način “mutan”.
Druga je razlika između nekad i sada. Fašizam 1920-ih i 1930-ih proizašao je iz Prvog svjetskog rata. Bili su prirodno militaristički iu sredstvima iu ciljevima. Štoviše, u to je doba centralizirana organizacija bila neophodna ako su se htjele širiti naredbe. Danas će društveni mediji obaviti veliki dio ovog posla.
Dakle, današnji fašizam je drugačiji od onog iz prošlosti. Ali to ne znači da je pojam besmislen. U svom eseju, Eco opisuje niz karakteristika “Ur-fašizma — ili vječnog fašizma”.
Jedna značajka je kult tradicije. Fašisti obožavaju prošlost. Posljedica je da oni odbacuju moderno. “Prosvjetiteljstvo, doba razuma”, piše Eco, “smatra se kao početak moderne izopačenosti. U tom smislu ur-fašizam se može definirati kao iracionalizam.”
Druga je značajka kult akcije radi akcije, iz koje proizlazi još jedna: neprijateljstvo prema analitičkoj kritici. A iz toga proizlazi da je “ur-fašizam . . . traži konsenzus iskorištavanjem i pogoršavanjem prirodnog straha od razlika. . . Stoga je ur-fašizam rasistički po definiciji.”
Drugi aspekt je da “ur-fašizam proizlazi iz individualne ili društvene frustracije. Zato je jedno od najtipičnijih obilježja povijesnog fašizma bilo obraćanje frustriranoj srednjoj klasi.”
Ur-fašizam povezuje pristaše koje regrutira iz redova nezadovoljne srednje klase kroz nacionalizam. Ti sljedbenici, dodaje Eco, “moraju se osjećati poniženo razmetljivim bogatstvom i silom svojih neprijatelja”. Za ur-fašizam, štoviše, “ne postoji borba za život, već se život živi za borbu”.
Sljedeće, za Eco, je činjenica da ur-fašizam zagovara popularni elitizam. U ur-fašizmu piše: “Svaki građanin pripada najboljim ljudima svijeta.” Štoviše, “svatko je obrazovan da postane heroj”.
Za ur-fašizam, Eco dodaje, “Narod je zamišljen kao . . . monolitni entitet koji izražava zajedničku volju. Budući da velika količina ljudskih bića ne može imati zajedničku volju, Vođa se pretvara da je njihov tumač.”
Podrijetlo izrazitog mačizma ur-fašizma je u tome što “ur-fašist svoju volju za moći prenosi na seksualna pitanja”. Ovdje se podrazumijeva i prezir prema ženama i netolerancija i osuda nestandardnih seksualnih navika.
Konačno, “Ur-fašizam govori” — sustavno laže. Kao što je Hannah Arendt primijetila u intervjuu za: “Ako vam svi uvijek lažu, posljedica nije da vjerujete u laži, već da više nitko ni u što ne vjeruje.” Sljedbenici vjeruju vođi, jednostavno zato što on nosi sveti plašt vodstva.
Ovo je fascinantan popis. Promotri li se današnji desničarski populizam, uočavaju se upravo kultovi prošlosti i tradicije, neprijateljstvo prema svakom obliku kritike, strah od različitosti i rasizam, ishodište u socijalnoj frustraciji, nacionalizam i gorljiva vjera u spletke, stav da “narod” je elita, uloga vođe u govorenju sljedbenicima što je istina, volja za moći i mačizam.
Samo ovog mjeseca, imigranti kao “životinje”, zaprijetili su “krvoprolićem” ako on ne pobijedi idućeg studenog i hvalio pobunjenike od 6. siječnja 2021. kao “nevjerojatne domoljube”. Znamo da on i njegovi pristaše namjeravaju birokraciju i pravosuđe natrpati njemu osobno lojalnim i kritizirati pravni sustav jer ga poziva na odgovornost: on je ipak iznad zakona. Ne manje važno, on je Republikansku stranku pretvorio u svoju.
Da, današnji pokreti također se razlikuju od onih iz 1920-ih i 1930-ih. Trump ne veliča rat, osim ekonomskih i trgovinskih ratova. Ali on veliča Putina, kojeg je nazvao “zbog njegovog rata protiv Ukrajine”. Različiti su i europski političari s korijenima u fašističkoj prošlosti. Ipak, i oni dijele mnoge karakteristike ur-fašizma, osobito tradicionalizam, nacionalizam i rasizam, ali su bez nekih drugih, posebice veličanja nasilja.
Fašizam Njemačke ili Italije iz 1920-ih i 1930-ih sada ne postoji, osim možda u Rusiji. Ali isto se može reći i za druge tradicije. Konzervativizam nije ono što je bio prije jednog stoljeća, kao što vrijedi za liberalizam i socijalizam. Ideje i konkretni prijedlozi političkih tradicija mijenjaju se s društvom, ekonomijom i tehnologijom. To nije iznenađenje. Ali te tradicije još uvijek imaju zajedničku jezgru stavova prema povijesti, politici i društvu. To vrijedi i za fašizam. Opasno je jahati se na fašizmu.
Slijedite Martina Wolfa i dalje
