SAD je povećao svoju prednost u produktivnosti u odnosu na Europu, što je izazvalo strahove u EU da se suočava s “krizom konkurentnosti” dok kreatori politike pozivaju na veća javna i privatna ulaganja.
Novi podaci objavljeni u petak pokazuju da je produktivnost eurozone u četvrtom tromjesečju iznosila 1,2 posto u odnosu na prethodnu godinu, dok je u SAD-u iznosila 2,6 posto u istom razdoblju, pokazali su odvojeni podaci. Rast produktivnosti rada u SAD-u bio je više nego dvostruko veći nego u eurozoni i Ujedinjenom Kraljevstvu u posljednja dva desetljeća.
“Dugoročno gledano, predviđa se da će rast produktivnosti u SAD-u biti veći nego u Europi”, rekao je Bart van Ark, direktor Instituta za produktivnost u Velikoj Britaniji. “Europa ne pokazuje isti dinamizam. To povećava jaz u rastu između SAD-a i EU-a.”
Neki ekonomisti tvrde da SAD raste brže od eurozone djelomično zato što je njihovo stanovništvo mlađe, raste brže i radi duže. Ali veliki dio jaza u proizvodnji je zato što ljudi u SAD-u također proizvode više za svaki sat koji rade.
Tvorci politike EU-a smatraju da je ovaj trend duboko zabrinjavajući — i odraz dugotrajnog neuspjeha u usklađivanju američkih razina ulaganja privatnog ili javnog sektora.
Učinkovitost po radnom satu, standardna mjera produktivnosti rada, porasla je više od 6 posto u američkom sektoru nepoljoprivrednog poslovanja od 2019., prema službenim podacima. To daleko nadmašuje eurozonu i UK, koji su zabilježili rast od oko 1 posto u istom razdoblju.
Nedavni skok produktivnosti u SAD-u dolazi nakon golemih fiskalnih poticaja usmjerenih na zelenu industriju, mahnitog razdoblja ponovnog zapošljavanja i porasta osnivanja novih poslova u žarištima kućnog rada.
Nasuprot tome, eurozona je primila manju fiskalnu potporu od vlada dok je pretrpjela puno veći rast cijena energije kao rezultat ruske invazije Ukrajine u punom opsegu. Fragmentacija europskih financijskih tržišta, fiskalne politike i regulative također je čini izloženijom vanjskim pritiscima od SAD-a.
“Kada je Europa pogođena šokom, ona je rascjepkana, pa ne reagira tako koherentno kao SAD”, rekao je Yannis Stournaras, guverner grčke središnje banke.
Dok su kratkoročni čimbenici nedvojbeno potaknuli oporavak SAD-a, neki ekonomisti misle da postoji nešto više od toga.
“Zaustavili smo produktivnost u eurozoni”, rekao je Gilles Moëc, glavni ekonomist u osiguravatelju Axa. “Budući da uzlet traje tako dugo, moramo razmotriti mogućnost da se događa nešto strukturno.”
Moëc primjećuje da bi rast BDP-a svake godine bio za postotni bod manji, ako bi produktivnost eurozone nastavila zaostajati za SAD-om u istoj mjeri.
Isabel Schnabel, članica izvršnog odbora Europske središnje banke, rekla je prošlog mjeseca da je “hitnije nego ikad” da čelnici eurozone premostiju jaz u produktivnosti u odnosu na SAD. Rekla je da je to potrebno za rješavanje “krize konkurentnosti”, pri čemu se proizvođači iz EU-a suočavaju s višim cijenama energije i većim izazovima s radnom snagom od svojih američkih ili kineskih kolega.
ECB također brine da će pad produktivnosti povećati rizik da inflacija ostane visoka povećavajući troškove rada za poduzeća u eurozoni, jer odvaguje kada smanjiti kamatne stope koje su rekordno visoke.
Schnabel je rekao da je jedan od temeljnih uzroka slabosti eurozone to što nije uspjela iskoristiti dobitke učinkovitosti digitalnih tehnologija kao što je to učinio SAD u ranijoj fazi. Poticanje konkurencije bilo bi dio odgovora, rekla je, ali je također pozvala na bržu i učinkovitiju provedbu programa javnih ulaganja EU-a Sljedeća generacija.
Mario Draghi, bivši predsjednik ECB-a, izvijestit će predsjednika EU-a kasnije ove godine o ambicioznijim prijedlozima za jačanje konkurentnosti EU-a. Navodno je rekao ministrima financija bloka da će morati pronaći “ogromnu količinu novca u relativno kratkom vremenu” – i javnom i privatnom – da dovedu ulaganja na razinu SAD-a.
Trendovi na tržištu rada naglasili su razlike u produktivnosti. Ariane Curtis iz konzultantske tvrtke Capital Economics rekla je da su američki poslodavci bili skloni bržem automatiziranju kad je radnika bilo malo, dok su se Europljani usredotočili “na zapošljavanje radnika da popune praznine, potencijalno čak i ako postoje neusklađenosti vještina”.
Nisu svi ekonomisti uvjereni da je nedavna snaga SAD-a dokaz strukturnog pomaka.
Erik Neilsen, glavni ekonomist UniCredita, rekao je da je trenutna slabost eurozone “statistički fenomen”, budući da su poslodavci koji su se borili da zapošljavaju nakon porasta pandemije Covida sada gomilaju radnu snagu u krizi. Produktivnost bi se mogla oporaviti – iz nepoželjnih razloga – ako čvrsta politika ECB-a smanji potražnju sve dok na kraju ne otpusti radnike.
Catherine Mann, vanjska članica odbora za monetarnu politiku Banke Engleske, rekla je prošlog mjeseca za FT da, iako brojke o produktivnosti rada izgledaju “vrlo privlačno” u SAD-u, potaknute su čimbenicima potražnje, posebice potaknutim proračunskim manjkom od više od 6 posto.
Nasuprot tome, potražnja je smanjenija i u europodručju i u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je gospodarstvo skliznulo u tehničku recesiju u četvrtom tromjesečju.
Claus Vistesen iz Pantheon Macroeconomics rekao je da postoje razlozi za optimizam u pogledu europske produktivnosti. “Previše je pesimistično pretpostaviti da će, ako smo doista na pragu novog, tehnološki potaknutog buma produktivnosti usredotočenog na umjetnu inteligenciju i povezane usluge, to u potpunosti mimoići eurozonu.”
Dodatno izvješće Aidena Reitera iz Londona
