Strasbourg
polukružno okretanje, naglo kočenje ili nešto treće? Budućnost klimatske i ekološke politike EU-a nameće se kao središnja tema lipanjskih europskih izbora.
Dok su na prošlim europskim izborima prije pet godina stranke vodile kampanju u ozračju kojim su dominirali klimatski prosvjedi mladih, ovoproljetna kampanja temelji se na onome što je viđeno diljem Europe prosvjedi poljoprivrednika. Protive se, među ostalim, klimatskoj politici EU-a.
Desno krilo Europskog parlamenta poziva na drastičnu promjenu smjera klimatske politike, au raspravama čelnika EU fokus je usmjeren na smanjenje regulative i poboljšanje konkurentnosti Europe.
Finci Zastupnici u Europskom parlamentu još uvijek ne vjeruju da predstoji potpuni zaokret u klimatskoj politici. U to ne vjeruju čak ni kritičari klimatske politike.
“Zeleni dogovor (program zelenog rasta EU-a) je potpuna katastrofa”, kaže koalicija Petri Sarvamaa.
“Ravnoteža se izgubila kada je jedna regija dominirala u 90 posto kreiranja politike. Europa je izgubila pet godina u razvoju unutarnjeg tržišta i konkurentnosti.”
Ipak, Sarvamaa ne vjeruje da će EU početi mijenjati donesene odluke. Umjesto toga, smatra da će se kočnica pritisnuti na klimatsku politiku i fokus donositelja odluka prebaciti na druga pitanja.
“– Mislim da idemo prema realizmu.
MEP temeljnih Finaca Pirkko Ruohonen-Lerner on ne zahtijeva odustajanje od klimatskih obveza, već privremenu procjenu troškova i koristi klimatske politike.
“Moramo odvagnuti cijenu, koliko će akcije koštati i tko će snositi teret”, kaže Ruohonen-Lerner.
Centar Elsi Katainen kaže da iako se EU drži svog cilja ugljične neutralnosti, u zraku postoje znakovi da se politika mijenja u “realističnijem” smjeru. Vidi se to, primjerice, u porastu vrednovanja nuklearne energije.
“Jasno je da je desničarski sentiment u porastu, pa mislim da ćemo biti realističniji, a možda će čak biti i poništenja ciljeva”, kaže Katainen.
Multi međutim, europarlamentarka kaže da EU ne može pobjeći od svojih klimatskih ciljeva.
Koalicija Sirpa Pietikäinen procjenjuje da u Saboru raste podrška nekakvom predahu u novoj klimatskoj i ekološkoj regulativi. No, prema njegovim riječima, petogodišnja pauza je nemoguća ideja jer bi to značilo da bi nova uredba stupila na snagu tek krajem 2030-ih.
“Žurba je ovdje najveći problem”, kaže Pietikäinen.
“Činjenica je da zatopljenje nije prestalo. Odgovoran donositelj odluka ne može ni pomisliti da će se to (klimatska politika) naći na optuženičkoj klupi”, kažu u SDP-u. Eero Heinäluoma.
Umjesto toga neki zastupnici u Europskom parlamentu smatraju da u budućnosti klimatska regulativa mora dati tvrtkama i zemljama članicama više slobode u odabiru postupaka.
“Trenutno je najveći nedostatak to što se perspektivi industrije i gospodarstva pridaje malo pažnje. Uredba je previše detaljizirana i potrebno ju je olakšati”, stoji u konvenciji Henna Virkkunen.
Također Rkp-a Nils Torvalds kritizira povjerenstvo da su računi previše detaljizirani.
“Moramo njegovati zeleni dogovor, ali to ne možemo učiniti ako se Komisija drži detaljnog zakonodavstva.”
