Posebno teme europskih izbora koje se odnose na okoliš, poljoprivredu i šumarstvo te useljavanje snažno dijele finske kandidate za europske izbore, no stavovi su ujedinjeniji kada se razgovor okrene sigurnosti.
Budući smjer EU također je podijeljen. Trebamo li se nastaviti zajednički zaduživati - ili bi EU mogla povećati svoju nadležnost u, primjerice, socijalnoj politici, koja je sada uglavnom u nadležnosti država članica?
Otkrivaju se pozicije kandidata Helsingin Sanomatov europski izborni strojkoji je sada otvoren.
Uz pomoć izbornog stroja moguće je tražiti kandidate koji najbolje odgovaraju vašim stavovima ili pak samo proučavati mišljenja kandidata različitih stranaka o pitanjima EU. Većina kandidata koristi priliku da opravda svoje odgovore na glasačkom stroju.
Europski izbori održat će se 9. lipnja. Petnaest članova Europskog parlamenta, odnosno europarlamentaraca, bira se iz Finske u parlament od 720 zastupnika. U ovoj priči fokusirani smo na kandidate stranaka zastupljenih u Saboru, od kojih je svaka stranka na svoju izbornu listu mogla staviti dvadesetak.
Za sve kandidate se može glasati u cijeloj Finskoj. Na izborima za Europski parlament Finska je jedinstvena izborna jedinica.
U izbornom stroju kandidati i birači odgovaraju na trideset pitanja, koja su podijeljena u različite teme. Polovica pitanja odnosi se na teme EU izbora, polovica su već poznata vrijednosna pitanja iz izbornih strojeva prethodnih izbora.
Postoje četiri tematska područja EU-a: gospodarstvo, sigurnost i vanjski odnosi, smjer Unije te okoliš i klima.
Teška pitanja koja su upravo sada na površini, a koja se u EU ne mogu izbjeći tijekom nadolazećeg petogodišnjeg mandata Parlamenta i Komisije, odabrana su za izborni stroj.
No, petogodišnje razdoblje koje sada istječe pokazalo je da se ne može sve predvidjeti: bit će i “crnih labudova”, odnosno nepredvidivih i šokantnih događaja. Pandemija korone i ruski napad na Ukrajinu promijenili su dnevni red i nepovratno promijenili EU.
Jedan Među pitanjima koja najviše dijele finske kandidate za izbore za EU je imigracija.
Kandidati temeljnih Finaca traže da se traženje azila centralizira izvan Unije, no tome se najviše protive lijevi saveznici. Prosjek kandidata ostalih stranaka nalazi se između ovih krajnosti.
Prebacivanje tražitelja azila izvan EU-a pokazalo se kao novi način smanjenja migracije u Europu.
Model je preuzet iz Britanije, koja vlada ide naprijed sa svojim planom za prijevoz tražitelja azila koji su ilegalno ušli u zemlju u Ruandu. Tražiteljima azila bi bilo dopušteno ostati u Ruandi ako bi njihovi zahtjevi za azil bili prihvaćeni, ali se više ne bi mogli vratiti u Britaniju.
U EU-u se također nadaju da bi prijetnja premještanjem izvan EU-a djelovala kao sredstvo odvraćanja koje bi spriječilo ljude da krenu na njihovo često opasno putovanje.
Finska vlada također u svojim ključnim ciljevima EU istaknuo je da će Finska “konstruktivno promicati” akcije na razini EU-a u tom smjeru. Još se ne zna hoće li se to naći na dnevnom redu idućeg povjerenstva.
svi Kandidati Basic Finns koji su odgovorili izbornom stroju podržavaju centralizaciju traženja azila izvan EU-a. Bivši sekretar stranke koji je kandidat Arto Luukkanen predlaže Namibiju kao prikladno mjesto za Finsku.
“Model Ruande treba usvojiti. Europa je pod sve većim pritiskom u pogledu štetne imigracije. Europska unija bi se trebala fokusirati na rješavanje ovog problema”, kaže kandidat za zastupnika Sara Seppänen (p.s.).
Većina kandidata Lijevog saveza u potpunosti se ne slaže s prikladnošću ruandskog modela.
“Ruandski model je protiv svega što bi Europska unija trebala predstavljati. Podnošenje zahtjeva za azil temeljno je ljudsko pravo. Europska unija ne može biti zatvorena tvrđava”, kaže, primjerice, kandidat Lauri Lindén (lijevo).
Rkp, kao vladajuća stranka, stoji iza ključnih ciljeva Finske, ali i politike vezane uz ruandski model. Ipak, mnogi stranački kandidati za EU potpuno se ne slažu.
“U skladu s Konvencijom UN-a o izbjeglicama, nekoliko ugovora o ljudskim pravima i Poveljom EU-a, Finska i zemlje EU-a obvezuju se zaštiti ljudskih života i prava izbjeglica na međunarodnu zaštitu. Prema međunarodnom pravu, ne postoji mogućnost da se ova odgovornost prepusti negdje drugdje“, opravdava kandidat Eva Biaudet.
Također u temama vezanim uz okoliš i poljoprivredu i šumarstvo stavovi kandidata jasno se međusobno razlikuju.
Prošle je sezone najviše primjedbi bilo u Finskoj kada se ekološka regulativa EU-a pokušala uplitati u korištenje finskih šuma. Šumski ponori ugljika rast će igrati veliku ulogu kada EU namjerava postati ugljično neutralna u sljedećih nekoliko godina.
Osnovni Finci, Liike nyt, Kršćanski demokrati, centar i koalicija stranke su koje se najviše slažu da bi državama članicama EU trebalo dopustiti da same odlučuju koliko će krčiti svoje šume.
„Šumarska politika prema temeljnom ugovoru pripada nacionalnoj nadležnosti. Krčenje šuma i obnova šuma održivi su način korištenja i gospodarenja šumama. Klimatske promjene moraju se suzbiti prvenstveno smanjenjem emisija”, objašnjava zastupnica koja cilja na još jedan mandat Elsi Katainen (centar).
Drugačijeg su mišljenja Zeleni i Lijevi savez. Na primjer, bivši predsjednik Marija Ohisalo također bi dao ovlast donošenja odluka na razini EU-a o broju sječa:
„Šumska politika još je na državama članicama, ali temeljni ugovori EU već govore o zaštiti okoliša i poboljšanju njegove kvalitete. Promicanje toga je nemoguće ako se nijedna od radnji ne odnosi na šume zemalja članica.”
Stranke disperzija među kandidatima smanjuje se kada odgovaraju na pitanja izbornog stroja o sigurnosti i vanjskim odnosima EU. Vanjska i sigurnosna politika obično je područje u Finskoj u kojem strane pokušavaju postići konsenzus, iako postoje razlike u naglascima.
Konkretno, zajednička obrana, pripravnost i otpornost na krize već su se ove sezone popeli na dnevni red EU-a. O temeljnim rješenjima vanjske i sigurnosne politike Europske unije moć odlučivanja pripada državama članicama, no ta će se pitanja svakako naći u parlamentu u idućem mandatu.
Jedno veliko pitanje je proširenje EU koje je dobilo zamah u posljednjih pet godina. zemlje EU odlučeno u prosincu 2023 otvoriti pregovore s Ukrajinom o njezinu pristupanju kao članici Unije. Uz Ukrajinu, EU ima još osam zemalja kandidata.
U izbornom stroju iznosi se argument da Ukrajinu treba prihvatiti kao članicu EU, čak i ako rat protiv Rusije koji je u tijeku nije završio. Zbog toga su kandidati oprezni: članstvo Ukrajine je načelno podržano, ali to ne bi išlo tako.
Najsuzdržaniji su demokršćani, dok su kandidati koalicije i SDP-a nešto spremniji za članstvo, čak i u ratu.
Demokršćanski kandidat Eija-Riitta Korhola odbacio bi stvarno članstvo Ukrajine sve dok traje rat s Rusijom.
“Ukrajina treba potporu, nadu u budućnost i ujedinjenu frontu država članica da joj pomognu, ali ne mislim da je mudra politika širiti se u zemlju u ratu. Kriza bi mogla eskalirati.”
“Ukrajina može biti primljena u članstvo tek kada se ispune kriteriji za članstvo. Završetak rata nije kriterij sam po sebi, ali bilo bi vrlo malo vjerojatno da bi zemlja koja ratuje ispunila tražene kriterije”, ocijenio je. Susanne Päivärinta (kuhati).
SDP-a Marija Guzenina donekle je spreman za članstvo već tijekom rata, ali razmišlja o posljedicama:
“Što se tiče Ukrajine, može doći do zamrznutog sukoba, gdje Rusija u praksi trajno okupira, primjerice, Krim i druga područja koja pripadaju Ukrajini. U takvom slučaju, pridruživanje Ukrajine Europskoj uniji značilo bi da Rusija okupira dio EU-a.”
