Predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu i njegovoj stranci (Stranka istine i razvoja – AKP) prije pet godina bio je ozbiljan udarac to što su na lokalnim izborima preuzeli kontrolu nad tri najveća turska grada, uključujući glavni grad Ankaru, gospodarsko središte Istanbul i egejski İzmir, stekla je opozicija.
Za još jedan petogodišnji predsjednički mandat prošle godine (naša izvješća s lica mjesta), Erdoğan sada čini sve što može kako bi na nedjeljnim lokalnim izborima vratio svoj rodni grad Istanbul sa 16 milijuna stanovnika. Okladu je nagovijestio sam Erdogan, tko pobijedi u Istanbulu, pobijedi u Turskoj. U međuvremenu, glasovanje nakon izgubljenih predsjedničkih i parlamentarnih izbora 2023. moglo bi biti ozbiljan test snage za oporbu.
Erdoğan je prvo vodio regionalnu omladinsku stranačku organizaciju, zatim gradonačelnik Istanbula, prije nego što je postao premijer i konačno šef države. Politolog Ihsan Aktas rekao je o Erdoğanu:
“Istanbul je njegov dom. Gubitak Istanbula od oporbe na lokalnim izborima 2019. za njega je bio poražavajući.”
Njegov ulog daleko nadilazi njega samog
U Istanbulu se priprema kandidat oporbene Republikanske narodne stranke (CHP), popularni 52-godišnji socijaldemokratski centrist Ekrem İmamoğlu, koji je prije pet godina u vrlo tijesnoj utrci pobijedio kandidata vladajuće stranke Binalija Yıldırıma. ponovno trčati. Ovo je obranjeno na temelju nepravilnosti, a İmamoğlu je pobijedio svog protivnika s još većom razlikom. Iako je Turska velika i mnogoljudna, Istanbul je posebno važan, jer ovdje živi petina turskog stanovništva, te je financijski, gospodarski, trgovački i turistički centar države koja prema godišnjem proračunu iznosi 6,6 milijardi dolara, a čak čini trećinu turskog BDP-a.
Ekrem İmamoğlu, kandidat za gradonačelnika oporbene Republikanske narodne stranke u Istanbulu, na predizbornom skupu 22. ožujka 2024. – Foto: Yasin Akgul / AFP
Poznat po svom umjereno-konstruktivnom tonu, İmamoğlu je samouvjereno govorio na predizbornom skupu: “Zatvorili smo poglavlje 2019., a 31. ožujka [az AKP] također će biti povijest.” Njegova kampanja temelji se na tome koliko se Istanbul razvio unatoč krizi sredstava za život, njegova željeznička mreža je proširena, izgrađeni su parkovi i izgrađene su mnoge stambene zgrade. Sve to, štoviše, protiv vjetra: iu Turskoj vlada koči razvoj gradova predvođenih opozicijom.
Zbog prošlogodišnjih potresa na jugoistoku Turske, koji su odnijeli 53.000 života, aktualiziralo se pitanje potresno otpornih zgrada, a AKP sada vodi kampanju upravo oko toga (i tursko vodstvo zbog popustljivih arhitektonskih standarda).
İmamoğluov protukandidat je 47-godišnji Murat Kurum, bivši ministar zaštite okoliša i urbanog razvoja vladajuće stranke, koji se ne smatra kandidatom za Karaku.
Zbog toga kandidat vladine stranke i gradonačelnik stoje jedan uz drugoga u , dijelom i zato što, za razliku od prošlih izbora, nema tako široke oporbene suradnje, a i Kurdi izlaze sa svojim kandidatom (i tamo u Istanbulu živi puno Kurda). Tome je posvetio i poseban članak, ističući da je İmamoğlu 2019. mogao pobijediti s glasovima dva milijuna istanbulskih Kurda, što bi mu ove godine moglo nedostajati. Prethodni CHP-ov predsjednički kandidat, Kemal Kılıçdaroğlu, toliko je želio ostati u sredini da je okrenuo leđa Kurdima i umjesto toga se udružio s nacionalističkim strankama protiv Erdoğana. No, aktualno stranačko vodstvo ponovno je počelo štititi progonjene Kurde i manevrira u socijaldemokratskom smjeru.
Kurdska stranka, DEM, počinje s najprogresivnijim programom u Istanbulu, uključujući točke kao što su uključivanje žena u urbanističko planiranje i, naravno, prava manjina. DEM sada drži jednaku distancu od CHP-a i AKP-a, pogotovo jer je prvi također imao turske nacionalističke i antikurdske glasove. Tako među Kurdima ima onih koji su se počeli približavati AKP-u i njegovoj bazi, primjerice govoreći da Turke i Kurde povezuje zajednička islamska civilizacija. Međutim, nakon izbora 2019. vlada je smijenila 59 kurdskih gradonačelnika s njihovih položaja, a to bi se moglo ponoviti, piše Foreign Policy.
Rad AKP Kuruma može otežati nova islamistička stranka, koja je možda popularna među konzervativno-religijskim slojevima, ali ima bivših glasača AKP-a koji su se zbog krize sredstava za život okrenuli protiv Erdoğanove stranke i glasat će negdje drugdje. I mnogi ljudi više nikome ne vjeruju, radije ostaju nedjeljom kod kuće.
Za Vladu je teškoća što nije uspjela ostvariti gospodarski uzlet obećan u kampanji 2023. godine. Za oporbu su otegotne okolnosti ne tako fer političko okruženje (ogromna resursna i medijska prednost u korist AKP-a i njegovih saveznika) i nedostatak jedinstva.
Hüsniye Kurt, koji je razgovarao s nekim biračima, rekao je, na primjer, da je u njegovim očima gradonačelnik simbol nade, ali prema njegovim riječima, mnoge druge oporbene stranke su letargične, ne vjeruju da je moguće pobijediti na izborima protiv AKP-a. Metin Timur Tüfekçiler pecao je na obali poznatog zaljeva Zlatni rog kada je novinaru rekao da ne voli İmamoğlua, pod njim se ništa nije promijenilo, ali da će glasati za njega. “Tko god dođe na vlast, ne može riješiti probleme Istanbula”, požalio se ribar, koji je smijenjen sa svog prethodnog položaja u općini odmah na početku İmamoğluovog gradonačelnikovanja.
Poput İmamoğlua, kandidat CHP-a Mansur Yavaş ponovno se kandidira u Ankari; i jednima i drugima pogađaju da već namiguju prema predsjedničkim izborima 2028. godine. Lokalni izbori u Turskoj često su važno mjerilo prije predsjedničkih i parlamentarnih izbora, koji će se održati sljedeće 2028. godine, rekla je analitičarka Kristin Ronzi. Mnogi vjeruju da bi İmamoğlu, kada bi u nedjelju pobijedio, postao kandidat na sljedećim predsjedničkim izborima, ako se Erdoğan više ne kandidira.
I prije predsjedničkih izbora 2023. mnogi su vjerovali da bi najizgledniji kandidati bili İmamoğlu ili Yavaş na strani oporbe. No, İmamoğluu u prvi mah nije dopušteno da se kandidira jer je članove izbornog vijeća nazvao budalama, a Yavaşu je nakon dugog razmišljanja dopušteno da se kandidira i tako je postao protukandidat 74-godišnjem Kılıçdaroğlu Erdoğanu.
Što je s Erdoğanom?
Prema važećem ustavu, 70-godišnji Erdoğan ne može se ponovno kandidirati na predsjedničkim izborima 2028. godine. I sam je početkom mjeseca izjavio da će sadašnji biti lokalna vlast, barem u okviru mandata koji mu je zakonom dodijeljen. Za sada nema označenog nasljednika, a problem je unutarstranački pronaći i budućeg predsjedničkog kandidata. Nekoliko ljudi vjeruje da bi snažna pobjeda na lokalnim izborima mogla dati poticaj planu za izmjenu ustava kako bi se predsjedniku omogućio još jedan mandat i, naravno, zaobišao njegove protivnike.
Međutim, ako Erdoğanova stranka bude poražena u nedjelju, Soner Cagaptay, direktor turskog istraživačkog programa Washingtonskog instituta, mogao bi se još više okrenuti nacionalističkoj i populističkoj politici u zemlji i inozemstvu. Vidi da bi Erdoğan, ako AKP povrati Istanbul, mogao osjetiti da se može usredotočiti na “pozitivnije korake u izgradnji nasljeđa”.
Erdoğan je nedavno održao predizborni skup u Istanbulu, gdje se i sam požalio da je nazočno samo pola od 1,5 milijuna ljudi. To proizlazi i iz razočaranja glasača u zemlji, koja se službeno bori s inflacijom od 65 posto (prema neovisnim izračunima, mogla bi biti dvostruko veća od realne), čiju ekonomsku politiku Erdoğan, koji je i ranije ratovao sa središnjom bankom. U Istanbulu su cijene podivljale nego u drugim dijelovima Turske, što bi, kaže, moglo utjecati na izglede.
Murat Kurum, kandidat za gradonačelnika Istanbula iz vladajuće Stranke pravde i razvoja, drži se za ruke s Recepom Tayyipom Erdoğanom i pozdravlja pristaše u gradskoj zračnoj luci Atatürk 24. ožujka 2024. – Fotografija: Ured turskog predsjednika / Murat Cetinmuhur / Anadolu / AFP
Prema nekim izračunima, troškovi četveročlane obitelji u Istanbulu već su tri minimalne plaće. “Ljudi su gladni, gladni. Svaki dan se suočavamo s povećanjem cijena. Tržišta stalno mijenjaju cijene.” Rekao je to jedan od brojnih žalitelja, 58-godišnji Ismail Sari. Drugi kažu da u sve skupljem gradu mogu živjeti samo stranci. Ekonomist Enes Özkan sa Sveučilišta u Istanbulu smatra da bi predsjednik mogao prijeći na izbornu ekonomiju, a distribucija bi mogla početi u Mađarskoj.
Strukturni problem gospodarstva je što vlade nikada ne planiraju dugoročno, već samo do sljedećih izbora. Nakon toga odmah mogu doći i antikrizne mjere, Özkan sada, primjerice, predviđa devalvaciju turske lire.
Demir Murat Seyrek, docent Slobodnog sveučilišta u Bruxellesu (VUB) i Bruxelles School of Governance, također je u svom članku zaključio da je budućnost Turske u pitanju na lokalnim izborima, uključujući i one u Istanbulu. Prema njegovim riječima, za trijumfe u velikim gradovima u 2019. zaslužna je činjenica da je republička oporba tijesno izgubila na prošlogodišnjim parlamentarnim i predsjedničkim izborima.
Oporbom već sada vlada svojevrsni postizborni stres sindrom zbog prošlogodišnjeg izbornog poraza. Eventualna pobjeda oporbe u nedjelju mogla bi razriješiti tu apatiju. S druge strane, ako ne budu uspješni, onda će prema Ahmetu Erdi Öztürku, profesoru političkih znanosti na Sveučilištu London Metropolitan, stranka CHP biti prisiljena na reforme – predsjednik stranke Özgür Özel nedavno je pobijedio na izborima za vodstvo stranke – piše . Manja stranka već raspale republičke koalicije, Dobra stranka, mogla bi biti gotova ako oporba u nedjelju izgubi.
Zaustavite lažnjak
U međuvremenu je pisao o tome kako su lažne vijesti, lažne fotografije i videi (tj. deepfakeovi) igrali sve važniju ulogu u kampanji. Početkom godine je, primjerice, turskim zakucima interneta kružila lažna snimka İmamoğlua kako govori o tome koliko je AKP dobra stranka i koliko se javni prijevoz u metropoli poboljšao dok su oni upravljali gradom. Iako je većina dovela u pitanje autentičnost videa, on ipak baca sjenu na kampanju.
Katarski list napomenuo je da uvredljivi videi nisu novost u turskoj politici. Godine 2010. tadašnji čelnik CHP-a Deniz Baykal podnio je ostavku na mjesto zbog seks videa, ali je i sam Erdoğan bio upleten u takav slučaj zbog snimke zbog koje je bio osumnjičen za korupciju (snimku je označio tajnom kao lažni).
Al Jazeera piše i o drugim skandalima. Na primjer, u Hatayu na jugoistoku, koji je također prošle godine pogodio potres, bivši nogometaš Gökhan Zan planirao je pokrenuti Tursku radničku stranku protiv republikanskog kandidata. Prema videu, Zanu je obećano mito i posao na državnoj televiziji u zamjenu za start, za koji je tvrdio da je snimljen umjetnom inteligencijom. Kasnije se pojavila snimka oporbenih CHP-ovih dužnosnika kako broje velike smotuljke novca, no ispostavilo se da je to snimka nastala 2019. kada je CHP-ov ured kupljen.
