HO CHI MINH CITY, Vijetnam — Dam Chan Nguyen spašava mrtva i umiruća računala.
Kad je prije dva desetljeća tek počeo raditi na tržnici Nhat Tao, najvećem neformalnom tržištu recikliranja u Ho Chi Minh Cityju, obično je spašavao računala s glomaznim monitorima i teškim procesorima. Sada uglavnom radi s prijenosnim računalima i ponekim MacBookom.
No središnje načelo njegova rada nije se promijenilo: Ništa ne ide uzalud. Što se može popraviti, popravlja se. Ono što se može spasiti ponovno se koristi negdje drugdje. Ono što ostane prodaje se kao otpad.
“Koristimo sve što je moguće”, rekao je.
Trgovina u kojoj radi jedna je od mnogih na tržnici koja se prostire na nekoliko ulica prepunih kupaca koji se cjenkaju. Većina radionica za popravak jedna je prostorija pretrpana otpadnim elektroničkim uređajima ili e-otpadom sa stolovima postavljenim vani. Radnici, mnogi od njih migranti iz cijelog Vijetnama, popravljaju ili spašavaju predmete poput prijenosnih računala, oštećenih mobilnih telefona, leća fotoaparata, daljinskih upravljača za televizore, čak i cijelih klima uređaja. Druge trgovine prodaju potpuno novu elektroniku uz stare, obnovljene predmete.
Užurbanost je simbol svijeta koji proizvodi više e-otpada nego ikad — 62 milijuna metričkih tona u 2022., a predviđa se da će porasti na 82 milijuna metričkih tona do 2030., prema izvješću Međunarodne unije za telekomunikacije Ujedinjenih naroda i istraživačkog odjela UNITAR . Azijske zemlje proizvode gotovo polovicu toga.
“Trenutno stvaramo e-otpad brzinom bez presedana”, rekao je Garam Bel, službenik za e-otpad pri UN-ovoj Međunarodnoj uniji za telekomunikacije.
Gospodarenje tim otpadom je ključno. Puni odlagališta smeća alarmantnom brzinom, a opasne kemikalije poput olova cure u okoliš i štete ljudskom zdravlju. To također znači propuštanje resursa koji se mogu obnoviti — prema izvješću UN-a u vrijednosti od 62 milijarde dolara 2022.
A taj otpad raste pet puta brže od formalnog recikliranja.
Manje od četvrtine elektroničkog otpada bilo je ispravno prikupljeno i reciklirano 2022. Dio ostatka završi u rukama neformalnih radnika za otpad, poput Nguyena, u različitim dijelovima svijeta. To je osobito slučaj u zemljama jugoistočne Azije u kojima se, prema izvješću UN-a, ništa od elektroničkog otpada službeno ne prikuplja niti reciklira.
Nguyen, 44, jedan je od tri zaposlenika u trgovini. Njegove duge godine u poslu dovele su do odnosa sa stalnim klijentima, uključujući neke druge centre za popravak računala koji se oslanjaju na njega za zahtjevne poslove. Zahtijeva praćenje trendova i tehnologije koji se mijenjaju, pa neprestano uči putem prijatelja i interneta.
Radi 11 sati dnevno za mjesečnu plaću od oko 470 dolara — oko 2 1/2 minimalne plaće u najvećem i najskupljem gradu Vijetnama — s brzim obrocima kao jedinim odmorom.
To je zahtjevan posao koji ne uključuje zdravstvene beneficije ili mirovinski plan. Nguyenovo zdravlje je u redu, ali brine se zbog potencijalno opasnih kemikalija u elektroničkim uređajima koje rastavlja bez zaštitne opreme.
Zatim, tu je i sve veća ekstremna vrućina u gradu Ho Chi Minh. Mali dućan može izgledati kao pećnica, posebno ljeti.
“Sjediti ovdje može se osjećati poput smrti”, rekao je. “Samo moram izdržati. Moram raditi da bih zaradio za život.”
Neslužbeni zaposlenici u prikupljanju otpada poput Nguyena mogu pomoći u rješavanju problema koji muči službene operacije: doći do dovoljno otpada da bi recikliranje bilo isplativo. Ne čekaju da im ljudi to donesu.
U Vijetnamu, na primjer, komunalni radnici obilaze domove ljudi i skupljaju otpad koji se može spasiti iz kanti na uglovima ulica. Drugi, poput Nguyena, uspostavili su mreže za nabavu odbačene elektronike.
“Rabljene predmete nabavljamo sa svih strana – svatko tko prodaje, ja kupujem”, rekao je.
Službene tvrtke za recikliranje obično imaju certifikate za rastavljanje i recikliranje elektroničkih uređaja pomoću sofisticiranih strojeva. Također poduzimaju više mjera opreza zbog zdravstvenih rizika e-otpada, koji može uključivati otrovne komponente. Na primjer, grubi procesi kao što je topljenje plastičnih ploča da bi se dobio dragocjeni bakar mogu izložiti ljude visoko toksičnim i postojanim kemikalijama zvanim dioksini koji su, u visokim razinama, povezani s urođenim manama i rakom. Neki uređaji također sadrže živu.
Bakar, zlato, srebro, pa čak i neke male količine minerala rijetkih zemalja — neophodnih za pametne telefone, računalne zaslone i LED žarulje — mogu se oporaviti od recikliranja. Samo oko 1% potražnje za 17 od tih ključnih minerala zadovoljava se recikliranjem, prema izvješću UN-a. Bel, iz UN-ove Međunarodne unije za telekomunikacije, rekao je da nema podataka o tome koliko se tih minerala oporavi neformalnim recikliranjem.
Bel je rekao da bi formalni reciklaži trebali pokušati surađivati s neformalnim radnicima kako bi dobili pristup većem broju otpada, a da ne ugroze sredstva za život neformalnih radnika. To bi moglo imati druge prednosti, kao što je smanjenje zdravstvenih rizika za neformalne radnike i osiguranje da oni ne biraju najvrednije dijelove bilo kakvog otpada, a ostatak bacaju.
Takve suradnje ponegdje se već pokušavaju ostvariti. U glavnom gradu Indije New Delhiju, na primjer, tvrtka EcoWork izgradila je co-working prostor u kojem neformalni reciklirači mogu rastaviti svoj otpad. Oni mogu koristiti moderne strojeve kako bi to učinili sigurnije, a agregiranje znači bolje cijene uz uštedu na troškovima prijevoza. A to olakšava tvrtkama koje žele kupiti spašene materijale u mjeri koja inače nije moguća.
“Ne možete samo reći: Zaustavite neformalni sektor da radi na e-otpadu,” rekao je Deepali Khetriwal, suosnivač EcoWorka.
Nguyen je rekao da bi slična suradnja neformalnih i formalnih radnika u Vijetnamu bila odlična za neformalne radnike u Vijetnamu. Imao bi više računala za popraviti i spasiti i zaraditi više novca. “Kad bismo mogli formalizirati naš rad, to bi bilo savršeno”, rekao je.
Ova država jugoistočne Azije je među rijetkim zemljama u regiji sa zakonima koji se bave e-otpadom. Postavio je nacionalni plan za upravljanje e-otpadom 2020., s ciljem prikupljanja i obrade 70% otpada do 2025., te pokušava integrirati neformalne radnike u formalne sustave kako bi im pružio bolju zaštitu.
Zaustavljanje nije opcija za desetke tisuća sakupljača otpada, uglavnom žena, kao što je Nguyen Thi Hoan, 52. Za razliku od reciklirača otpada, gdje je puno više muškaraca, skupljači dnevno prevaljuju nekoliko milja u Vijetnamu u potrazi za smećem. To je jedna od rijetkih stvari koje žene s margine mogu učiniti.
Hoan se preselio u Ho Chi Minh City prije više od deset godina iz obalne pokrajine Binh Dinh u središnjem Vijetnamu kako bi pokušao pobjeći od siromaštva. Svaki dan se budi u 4 ujutro u malenoj sobi koju dijeli s još dvoje ljudi. Gura svoja kolica za otpad – njezino najveće ulaganje, košta 40 dolara – po tržnici Nhat Tao od 6:30 do 17:00, skupljajući otpad od vlasnika trgovina.
Elektronički otpad je najvrjedniji i još se sjeća vremena kada joj je netko prodao stari hladnjak. Ali sav otpad, od aluminija ili željeza do sveprisutne plastike i papira, ima neku vrijednost. U rijetkim dobrim danima zna skupiti i do 30 kilograma i zaraditi oko 8 dolara.
Rijetko radi pauze, ali ponekad se zaustavi po vodu zbog iscrpljenosti od guranja teških kolica po velikoj vrućini. U to doba uživa čitajući Doraemon stripove – japanske stripove o robotskoj mački koja putuje kroz vrijeme – koje pronalazi na svojim rutama ili ih dobiva na dar od onih koji znaju da voli stripove.
“Moram se posvetiti ovom poslu jer mi je to jedina opcija”, rekla je.
___
Ghosal je izvještavao iz Hanoja.
___
Izvještavanje Associated Pressa o klimi i okolišu dobiva financijsku potporu od više privatnih zaklada. AP je isključivo odgovoran za sav sadržaj. Na AP.org pronađite AP-ove standarde za rad s filantropima, popis podržavatelja i financirana područja pokrivenosti.
