Socijalni rad profesor emeritus Anneli Pohjola Sveučilište u Laponiji smatra neshvatljivim da je vlada odlučila uzeti 100 milijuna eura ušteđevine od socijalne skrbi bez plana koje će usluge rezati.
“Idemo baciti strijelicu na pikado ploču i vidjeti gdje će pogoditi bez ikakvog daljnjeg planiranja”, opisuje Pohjola.
Vlada je početkom tjedna u okvirnom natezanju odlučila da će spektar usluga socijalne skrbi biti ograničen na način da će krajnji rezultat biti ušteda od 100 milijuna eura.
Ministar nadležan za socijalnu i zdravstvenu zaštitu Kaisa Juuso (ps) zanemaren u donošenju odluka: u intervjuu za HS u subotu je rekao da ga je stvar iznenadila.
“Vjerojatno se pitam isto što se i svi drugi pitaju, koja je to usluga koja će nam uštedjeti sto milijuna”, rekao je Juuso u intervjuu.
Čak i ministar komentari kažu da operacija još nije ni na koji način pripremljena u ministarstvu socijalne skrbi i zdravstva.
Menadžer Eveliina Pöyhönen iz Ministarstva socijalne skrbi i zdravstva U intervjuu za Yle u srijedu, da je svota od 100 milijuna eura toliko velika, “da će to teško biti moguće uz neke male trikove”. Prema Pöyhönenu, jasno je da će položaj korisnika socijalne skrbi slabiti.
Općine su bile odgovorne za socijalnu skrb prije nego što su uspostavljena područja socijalne skrbi. Prema riječima Anneli Pohjola, za vrijeme općine socijalna skrb je konstantno bila pod budžetom, pa tako iu pogledu zakonski propisanih rashoda.
„Sada se sva nada polaže u to da će razvoj socijalne skrbi u područjima socijalne skrbi krenuti kada se cijela stvar može raditi zajedno sa zdravstvom. Sada režemo iz već tijesnih okvira, pa se jednadžba čini nemogućom.”
Drugi je trik, smatra Pohjola, što je socijalna skrb dobrim dijelom regulirana zakonom.
“Sasvim je nemoguće zamisliti da bi se neke službe odjednom maknule odatle. Zaoštreno, primjerice, da bi se, primjerice, obiteljski rad ili usluge prijevoza za invalide odjednom ukinule“, kaže Pohjola.
Obiteljski rad podrazumijeva otvorenu uslugu obiteljima koja je namijenjena pružanju podrške obiteljima u problematičnim situacijama, a time i preventivnoj zaštiti djeteta.
Vlada je također predložila ograničavanje opsega usluga koje odgovaraju specijaliziranoj bolničkoj skrbi, što znači da se neke mjere, poput sterilizacije, više ne mogu dobivati iz javnog sektora. To se, kaže Pohjola, ne može primijeniti na socijalnu skrb.
„Socijalna skrb koristi javnu ovlast, odnosno definira se kao javna djelatnost. Ne mogu razlikovati mjere koje bi se mogle ukloniti od tamo ili premjestiti negdje drugdje.”
Socijalna pomoć raspon naveden u Zakonu o uslugama je širok. Na temelju Zakona o socijalnoj skrbi, usluge uključuju, primjerice, njegu u kući i 24-satno potpomognuto stanovanje, rad na ovisnosti i ovisnosti, rad na mentalnom zdravlju te roditeljsko i obiteljsko savjetovanje.
Oni koji se temelje na posebnom zakonodavstvu uključuju, primjerice, invalidske usluge, posebnu skrb za mentalno poremećene osobe, dopunsku i preventivnu potporu dohotku, zaštitu djece, rehabilitacijske radne aktivnosti, obiteljsku skrb i potporu obitelji.
„Društveni čimbenici uvijek imaju veze sa zdravljem. Ako možemo utjecati na društvena pitanja, možemo se uhvatiti u koštac i sa potrebom za zdravstvenim uslugama. Oslabe li se, primjerice, usluge za osobe s problemima zlouporabe sredstava ovisnosti, to će povećati pritisak na zdravstvenu stranu”, kaže Pohjola.
U sustavu socijalne sigurnosti udio socijalne skrbi je značajan, iako je u javnoj raspravi često u sjeni zdravstva.
Udio socijalne skrbi u financiranju socijalnih i zdravstvenih usluga iznosi oko 40 posto, što znači da su njezini troškovi oko dva puta veći od troškova osnovne zdravstvene zaštite i gotovo jednaki troškovima specijalizirane zdravstvene zaštite.
„Kad sada rastu potrebe za uslugama starijih osoba, socijalna skrb raste brže od zdravstvene“, kaže Pohjola.
U socijalnoj skrbi već sada ima više osoblja nego u zdravstvu. U ukupnoj radnoj snazi u zemlji, udio socijalnog osoblja je oko 10 posto, dok je udio zdravstva nešto ispod sedam posto.
