“Seasoners” je naziv događaja koji će uskoro biti pokrenut u Rumunjskoj. To je ilustracija, kao što nikada nije učinjeno u našoj zemlji nakon tako dugog dokumentiranja, svakodnevnog života i truda milijuna Rumunja koji rade u dijaspori. Bilo da to rade u staklenicima u Španjolskoj, na farmama u Njemačkoj ili na poljima u Ujedinjenom Kraljevstvu, “migracija je za mnoge od njih bila bijeg od siromaštva, a zapravo nije bila izbor”.
Telefon sezonskog radnikaFotografija: Cosmin Bumbuț
- Antropolog Bogdan Iancu, kustos manifestacije: Važno je ne svesti te sunarodnjake na ulogu žrtava.
- “Dok sam ih fotografirao, sezonski radnici su mi počeli pokazivati slike svoje djece na telefonima, nasmijana lica njihove djece. U imeniku broja pisalo je: Biatu lui tati”, kaže fotoreporter Cosmin Bumbuț.
- “Bio sam preplavljen tim slikama, odsutnošću iz vlastitih života i žaljenjem što nisu bili u blizini svoje djece i gledali ih kako rastu.”
„Od siječnja 2019. putujemo kamperom Europom kako bismo dokumentirali priče Rumunja u dijaspori. Do sada sam bila u 11 zemalja gdje sam fotografirala i pisala o liječnicima, građevinskim radnicima, kupačima, opernim pjevačima, studentima, kuharima i mnogim drugim migrantima koji su dio 5,7 milijuna Rumunja koji su otišli”, kaže novinarka Elena Stancu. , u dijalogu s HotNews.ro.
Elena Stancu i Cosmin Bumbuț, uz rumunjske sezonske radnike iz dijaspore
Pržene Plešcoi kobasice na disku
„Veliko poglavlje našeg projekta su sezonci, poljoprivredni radnici iz Španjolske, Njemačke i Engleske s kojima smo proveli nekoliko tjedana snimajući njihove živote kada su išli na posao, kada su živjeli u barakama ili kamp prikolicama, kada su jeli male kozice u južno od Španjolske ili pržene Pleșcoi kobasice, na disku u Cobhanu, UK, na njihove slobodne dane”, dodaje novinar.
U nedjelju Oana i Stelian kuhaju banatski ručak s juhom od rezanaca i sarmalama u svojoj sobi na farmi Höfler Gemüse u Nürnbergu
“Sezonci” u Muzeju rumunjskog seljaka
Dijalog se odvija u pretpremijeri izložbe “Godišnja doba” koja će biti otvorena 10. svibnja, na mjesec dana, u Rumunjskom seljačkom muzeju. Elena Stancu i Cosmin Bumbuț bit će u Bukureštu u četvrtak, 16. svibnja, u 18 sati, kada je i otvorenje.
Plakat otvorenja u Seljačkom muzeju
No, 1. svibnja, Praznik rada, vjerojatno je pogodan dan za razgovor o onome što su vidjeli, čime su se iznenadili i što dvoje novinara može reći o svom iskustvu s dijasporom.
“Ono što me zadivilo dok sam fotografirao sezonske radnike bila je njihova otpornost, njihova sposobnost da se prilagode svim životnim uvjetima i pronađu radost na farmi jagoda u Palos de la Frontera, u Španjolskoj, jedući malo i pijući pivo u hladu, u garaži za poljoprivredni strojevi”, kaže Cosmin Bumbuț, onaj koji izrađuje slike u Teleleu timu.
Cosmin Bumbuț fotografira rumunjske radnike na farmi u Palos de la Frontera, Španjolska Foto: Elena Stancu
“Njihove životne priče često su dramatične, jer žive u lošim uvjetima na farmama u zapadnoj Europi, pate zbog nestanka djece koju su ostavili u Rumunjskoj na brigu rodbini. Za mnoge od njih migracija je bila bijeg od siromaštva, a zapravo nije bila izbor. Većina Rumunja napustila je zemlju zbog nezaposlenosti i siromaštva, a odlazak u inozemstvo nije bio avantura, kao što je za druge Rumunje iz dijaspore, već obavezan posao”, opisuje Elena Stancu ljudski krajolik s kojim se susrela u svom posljednjem važnom životnom razdoblju, godini nakon godine.
Elena Stancu s rumunjskim radnicima na farmi u Palos de la Frontera, Španjolska
Autoironija kao neiscrpna rezerva optimizma
“Što vas je razveselilo što ste vidjeli i razgovarali s tim ljudima?”, pitamo novinare. Bumbuț priča o živom duhu, o šalama svojih sunarodnjaka.
“Njihova samoironija je ogromna i mislim da ih je to spasilo od osjećaja krivnje jer su nestali iz života svoje djece i brige za sutrašnjicu jer sezonski rad u poljoprivredi znači nesigurnost”, kaže fotoreporter.
Rumunjski radnici beru jagode u stakleniku u Palos de la Frontera, Španjolska. Nijedna žena ne okreće leđa dok se ne napune gajbe od 10 kilograma. Tada žene ustaju i odnose ih u kamion, gdje ih predradnik slaže na palete. Žene okreću leđa 15 puta u radnom danu – u prosjeku radnik ubere 150 kilograma jagoda u tipičnom danu.
“Kad sam razgovarao sa španjolskim i njemačkim političarima i poljoprivrednicima, pozivali su se na europsko državljanstvo i pravo na slobodno kretanje: nitko ih ne tjera da rade u inozemstvu. Ali istina je da vam siromaštvo ostavlja premalo opcija”, smatra Elena Stancu.
“Njemačka farma za koju rade postala je mala replika sela koje su napustili”
“A što vas žalosti?”, pitamo ih.
Elena Stancu kaže da “Rumunji sezonski rade u poljoprivredi u Španjolskoj, Engleskoj i Njemačkoj kako bi mogli živjeti u Rumunjskoj, kontradikcija koja nas je pogodila. Rumunjska je ovaj ekonomski model tolerirala od 2000-ih, koja je odgovorna za desetke tisuća djece koja odrastaju bez roditelja. Na farmama u Njemačkoj susrećete cijele zajednice Rumunja – rođake, susjede, braću koji su se međusobno zvali, sve dok njemačka farma za koju rade nije postala mala replika sela iz kojeg su otišli.”
Novinarka Elena Stancu i Oana Stângu, sezonska radnica, u dizalu u stakleniku za papriku, Nürnberg, Njemačka
“Tatin dječak”
“Dok sam ih fotografirao, sezonski radnici su mi na mobitelima počeli pokazivati fotografije svoje djece, godišnjica koje su propustili i kuća koje grade u Rumunjskoj. “Evo ga na rođendanu”, “Evo ga u našem dvorištu”, “Evo izveo sam šogoricu na pizzu”, govorili su mi i pokazivali nasmijana lica svoje djece na telefonima. Preplavile su me te slike, odsutnost iz njihovih vlastitih života i žaljenje što nisam u blizini njihove djece da vidim kako odrastaju”, smatra Cosmin Bumbuț.
Jedna od slika koju je napravio Cosmin je muška ruka koja drži telefon na kojem se vidi fotografija njega i djeteta. “Tatin sin”, piše na telefonu.
Rumunjski radnik nam pokazuje fotografiju svoje žene i djeteta. Farma Höfler Gemüse, Nürnberg, Njemačka
Karta društvenih problema u Rumunjskoj koji su se preselili na polja Njemačke, Španjolske i Engleske
“Možete nacrtati kartu mjesta i okruga u Rumunjskoj gdje nema posla i staviti je na kartu mjesta i država u Njemačkoj gdje ima posla u poljoprivredi. Karta s lokalitetima iz kojih su sezonski radnici otišli ista je kao i ona gdje su djeca ostala sama kod kuće. Karta je to društvenih problema u Rumunjskoj koji su se preselili na terene Njemačke, Španjolske i Engleske – napuštanje škole, maloljetne majke, siromaštvo, nezaposlenost”, zaključuje Elena Stancu.
„Rad je spas od neimaštine. Dvije su se scene s ove točke gledišta činile reprezentativnima: jednog jutra u Španjolskoj, jedna od žena koje su radile na jagodama nije otišla na posao jer joj je pozlilo. “Korina je ujutro bila bolesna i nije bila na poslu”, rekla je njezina kolegica. Izgubim 40 eura”. Druga scena bila je u Engleskoj, gdje su rumunjski radnici poslani u karavane na odmor nakon 11 dana neprekidnog rada jer je jako padala kiša. Jedna od Rumunjki nam je rekla: “Smršavile smo sto funti, bilo bi bolje da smo išle na posao”, prenose novinari “Teleleua” dvije scene koje su ih se dojmile.
Elena Stancu boravi s rumunjskim radnicima na farmi jagoda u Palos de la Frontera, Španjolska
Antropolog Bogdan Iancu: “Stvarnost koja nas se tiče, svakog od nas”
Događaj koji uskoro počinje u Bukureštu ujedno je i odbijanje da se ovi sunarodnjaci svedu “na ulogu žrtava”, kako je antropolog Bogdan Iancu rekao u svojim izjavama na predstavljanju izložbe njezinog kustosa.
Iancu smatra da je važno poznavati fenomen rada u inozemstvu, a uživljavanje dvoje novinara je jedinstveno.
Tijekom pandemije rumunjski radnici u dijaspori postali su predmetom ekstremnog događaja. Od plusa do minusa. “Tisuće migranata moralo se vratiti u zemlju. Pošto su ih rumunjske vlasti pozdravile kao potencijalne zaražene uzročnike, oni su preuzeti i stavljeni u karantenu u infrastrukturu daleko od mjesta njihova podrijetla”, prisjeća se Bogdan Iancu.
Rumunjski sezonski radnici na platformama za branje jabuka na farmi Old Parsonage, Cobham, Engleska Foto: Cosmin Bumbuț
Nekoliko tjedana kasnije sezonski radnici ponovno su bili u središtu pozornosti, pod iznimnim uvjetima, kao pioniri mogućnosti odlaska iz zemlje, pozvani od strane vlada zapadnoeuropskih zemalja da upravljaju usjevima voća i povrća ovisno o njihovom radu.
„Tražimo kolektivne načine da razumijemo i približimo se rutini sezonskih radnika, kao dijelu stvarnosti koja se izravno tiče svakoga od nas, kroz raznolikost svojih društvenih implikacija“, tvrdi antropologinja.
Niculina (57) i Angela (54) ručaju na platformi za berbu jabuka. Život im je podijeljen između Španjolske, Rumunjske i Engleske: od veljače do svibnja žive u modulima i beru jagode u pokrajini Huelva u Španjolskoj, a od rujna do studenog borave u karavanama i beru jabuke u Cobhamu u Engleskoj. Ostalih mjeseci su u Rumunjskoj, sa svojim obiteljima. Fotografija: Cosmin Bumbuț
Strawberry Solariums, Palos de la Frontera, Španjolska
foto: Cosmin Bumbuț (teleleu.eu)
