Čini se da postoji iznenađujuće veliko preklapanje između ponude horor filmova posljednjih godina i prosječne KDNP sesije, što se tiče tema. I jedni i drugi vide demone, i jedni i drugi pokušavaju graditi na crkvi – i ni na jednom mjestu ne bih bio sretan da sam na mjestu protagonista. Ecclesiastical horror je čudan žanr, ali dosta popularan, budući da je prošle godine u kina izašao kao i drugi dio horor serijala Nun, a 2024. godine stigao je novi nun horor Immaculate.
Immaculate je režirao Michael Mohan (The Peeps), koji također radi trilere i komedije, a glavni lik je dobro poznati Sydney Sweeney. Osim njega, u filmu se pojavljuju i lica kao što je Álvaro Morte. Do predstavljanja ekipe moglo se lako naslutiti da ovaj film neće biti loš, ali kad se upoznate s pričom, posumnjat ćete.
U priči o Bezgrešnoj, sestra Cecilia iz Amerike putuje dugim putem kako bi stigla do savršenog talijanskog samostana u koji je pozvana. Samostan se isprva čini zlokobnim, ali ubrzo postaje jasno da tu nešto nikako ne štima, jer Cecilia, koja se zavjetovala na djevičanstvo, sljedeći dan ostaje trudna. Djevojka, tretirana kao druga Djevica Marija, s vremenom shvaća da samostan krije mračne i zastrašujuće tajne. Pobjegao bi, ali tada bi bilo beskorisno.
Naravno, 2024. nije izmislila da crkva, koja sebe smatra drevnim izvorom čistoće, može biti izvrstan okvir za horor film. Problem je veći kada tvorci filma smatraju da je za uspjeh dovoljna časna sestra, malo molitve i neko Zlo napisano velikim slovima s ožiljcima.
Ciao bella, tutto bene
Immaculate počinje klišeiziranom scenom potjere, tu je trčanje, vrištanje, nasilno dahtanje, a onda iznenada dolaze časne sestre. Ovdje saznajemo da su te časne sestre loše i tu je kraj ovog otvaranja koje nema nikakve veze s preostalih 80 minuta filma.
Zatim upoznajemo glavnu junakinju, Ceciliju, u koju dugo bulje na talijanskoj zračnoj luci. Prema navodima policije, časna sestra je sumnjiva jer je premlada da bi bila časna sestra. Malo im je žao i što će “tako lijepa žena postati redovnica”, a onda još jednom pretresaju Ceciliju tako da odjednom više nije jasno jesmo li u Italiji ili Rusiji i hoće li Cecilia završiti u novaka ili sotonske oplodnje na kraju filma. Riječi “ciao” i “bella” tada nam pomažu da geografski lociramo kamo možemo ići.
Cecilia se seli u samostan, a nakon toga nekoliko ljudi pita zašto je odlučila postati redovnica. Kaže da ne misli da je to stvar izbora, zna da će biti časna sestra otkako je s 12 godina probio led pod njom i srce joj je stalo na sedam minuta (ali nekako je prošla bez trajnog oštećenja mozga ).
Izvor: Neo / Harbour Picture
Film vješto istražuje problematiku časnih sestara, ne samo koristeći crkvu kao okvir, već se baveći i glavnim problemima ovoga svijeta. Bezgrješna daje, primjerice, iznenađujuće autentičnu sliku svakodnevice samostanskog samostana u prizorima lovca na efekte, a dobro je i to što Cecilija i njezina prijateljica vode dijaloge poput npr.
„Moja župa je zatvorena.
“Zašto, je li vaš svećenik učinio nešto loše?”
Iako The Immaculate nije horor film, već samo jednostavan film, on zapravo postavlja prilično dobra pitanja o potrazi za Bogom, ženstvenošću i predrasudama. Zatim sve to odbaci kako bi sve klišeje horora utrpao u film. Umjesto dobrih pitanja gledatelju daje sakaćenje, prskanje krvi, neobavezne vriske, a u sebi ostavlja ogromnu prazninu. Osjećaj da biste rado gledali ovaj film da sam film ne želi živjeti u skladu s elementima horora.
Horor
Otprilike, film postaje zbunjujući od trenutka kada počinje to forsiranje horor filmova. Tu zabunu osjeti i isječak scene, kada, primjerice, Cecilia silazi u podrum, gdje joj se časna sestra, koja je do tada govorila talijanski, obraća na engleskom, dok se pokraj njih moli lik s glavom sotone. na čavao koji je ostao od Isusova raspeća. Cecilia dotakne ovaj nokat i odjednom se nađe u sceni kao da je popila tri EC-a i napušila se ketaminom na techno partyju u Berlinu. Zatim odlazi na spavanje, samo da bi se probudila žena koja je govorila talijanski pored njega i šišala mu kosu. Nemoguće je razumjeti što se događa.
U cijelom filmu se čini da on stvarno, stvarno želi biti zastrašujući i spreman je odbaciti sve kako bi se to dogodilo. No, koliko god se gledatelji trudili, ubrzo im dosadi pratiti kako Cecilia postaje druga Djevica Marija, ili zašto na nekome moraju gledati cijelu španjolsku inkviziciju usred noći.
Izvor: Neo / Harbour Picture
Slabo se nazire da bi i druga polovica filma govorila nešto o tome kako Ceciliai gubi kontrolu nad vlastitim tijelom. Ako ogulimo slojeve, ovdje vidimo ženu koja nema pravo odlučivati o svojoj trudnoći. Na taj način i ovaj film vrlo vješto govori o aktualnoj problematici pobačaja i ženskih prava.
“Ako to nije Božja volja, zašto nas ne zaustavi?”
– pita biskup u jednom trenutku Ceciliju. U ovim krajevima film vješto pokazuje zrcalo crkvi i državi koja progovara s biskupskim cinizmom. To su važna pitanja, šteta što je to upakirano u film koji je nepodnošljivo loš.
Dobro je što Bezgrješna želi nešto reći o ovim temama, ali šteta što se baš i ne usuđuje ulaziti u te probleme, jer se više fokusira na svoje likove koji se križevima tuku na smrt. S druge strane, ni lik Cecilije, koji je prilično dobro izgrađen, ne nosi veliku dubinu. Umjesto toga, ona postaje groteskna Djevica Marija, žrtva ljudskog eksperimentiranja, čije je patnje bolno gledati.
Immaculate se u mađarskim kinima prikazuje od 21. ožujka.
