Prisutnost Cipriana Mege, kao redatelja filma “21 rubin”, u Moskvi radi sudjelovanja na filmskom festivalu i visoki politički kontakti koje je tom prilikom imao otvorili su široku raspravu: bilo ili ne na vrijeme? U uvjetima u kojima je Ruska Federacija izolirana zbog agresije na Ukrajinu, svaka gesta, koliko god besmislena bila, opravdava rat. Rasprava o ovom slučaju je najozbiljnija koliko može biti. Rumunjska bi, kao i svaka druga europska država, mogla biti mjesto Ukrajine, svaki sadašnji kompromis ima posljedice u takvom scenariju. Kako bih vidio kako bi Rumunjska izgledala pod ruskom okupacijom i zašto mora postojati čvrsto razgraničenje protiv gesti kao što je Ciprian Mega, zamislio sam sljedeću situaciju (na temelju scenarija Patricka Bessona).
Radu ŠaranaFoto: Osobna arhiva
Okupacija Bukurešta od strane Rusa. U konačnici, to nije tragedija. Događalo se i prije. Bake i djedovi pričali su horor scene, ali ja to ne vidim svaki dan. Istina, bilo je otpora, negdje oko granice, ali sve je brzo završilo. Ni naš grad nije bio bombardiran kao što se događalo u drugim gradovima Europe. Pobjegao sam sigurno.
Za mene je to dobra prilika da surađujem i ostvarim neke svoje profesionalne snove.
Ujutro, za doručak, jedem zdravo: dopuštam si da jedem iverak, začinjen ukiseljenim krastavcima iz staklenke iz regije Besarabije – naših susjeda u Ruskoj Federaciji. Odustala sam od zapadnjačke navike ispijanja kave, ionako je više nema. Ruski crni čaj je jako dobar, ili ponekad čaša Stolicinaya, za skupljanje hrabrosti.
Naučio sam rutinu jutarnjeg gledanja vijesti. Naravno, one prenesene iz našeg glavnog grada, Moskve. Danas smo, primjerice, imali dobre vijesti: fronta na Farskim otocima se stabilizirala, NATO snage su se pregrupirale iza Arktičkog kruga, ali svejedno nema veze – možemo slobodno putovati od Vladivostoka do Lisabona i natrag – to nije bilo svačiji Europljanin iz snova? Posljednji borac s planina Făgăraş je pronađen i uhićen, dobrovoljno se predao, odavno je ostao bez municije, zapravo nisam ni znao da još postoji. Danas imamo i svečanost na Akademiji: Adrian Severin primljen u redovite članove, konačno, dugo se čekalo. Također iz vijesti saznajem o uhićenju rusofobnog agitatora Armanda Goshua i o smrti u Sibiru bivšeg predsjednika Klausa Iohannisa (još jedan bivši predsjednik, Traian Băsescu, nestao je nekoliko desetljeća u kaznioničkoj koloniji “Polarni medvjed” , a bivši predsjednik Ion Iliescu ima mauzolej u Bukureštu, potpuno zasluženo). Još jedna važna vijest dana je imenovanje Georgea Simiona za državnog tajnika u ruskom Ministarstvu propagande. Posebna čast za nas, čestitali smo mu i poželjeli uspjeh. Tko zna, možda uskoro dobijemo ministra u moskovskoj vladi…
Predugo sam gledao vijesti! U 10:00 sati počinje nastava ruskog jezika na Sveučilištu u Bukureštu. Inače, drugi strani jezici se više ne uče, ali ruski je obavezan za dobivanje državljanstva. Na kraju procesa državljanstva morate dati intervju na ruskom. Uporno se pripremam, ne želim ostati bez državljanstva. I dalje imam problema, ne učim lako ćirilicu, ali uglavnom se snalazim. Jako mi pomažu filmovi i publikacije na ruskom koji su široko distribuirani. Sa sveučilišta, nakon završetka tečajeva ruskog jezika, zovem svog vozača limuzine (remek-djelo, potpuno proizvedeno u Ruskoj Federaciji, potpuno električno, natječemo se samo s Kinom u ovom području) da vrlo brzo stignem do Državne izdavačke kuće, pod okriljem Udruge prijateljstva (odrekli smo se “rumunjski – ruski”, anakronizam, sad svi trebamo rusko državljanstvo). Kako sam postao direktor ove izdavačke kuće (inače jedine), duga je, vrlo lijepa priča. U Kijevu, na području Ukrajinske oblasti, u sastavu Ruske Federacije, održan je kongres ruske duhovnosti u novom, poslijeratnom kontekstu. Sudjelovao sam i čak razgovarao s Vladimirom Putinom. Rekao je da na području rumunjske oblasti moramo bolje upoznati rusku kulturu i njezine blagodati. Otkrio mi je da je FSB u privatnim knjižnicama u Bukureštu uhićenih na izdržavanje kazne u Sibiru pronašao i spise nekih zabranjenih ruskih pisaca, poput Ulickaje ili – nevjerojatno – nekih ukrajinskih autora koji su nestali čak i s područja Ukrajine. davno, kao Kurkov. “Ovako nešto nećemo tolerirati”, rekao je malo povisivši glas naš veliki vođa. Imao je i ideju o osnivanju Državne naklade te je od ministra kulture tražio subvencioniranje izdavanja barem 100 naslova godišnje. Ruski autori u novim prijevodima, naravno počevši od Tolstoja i Dostojevskog, pa sve do onih koji su svjedočili Velikoj specijalnoj operaciji protiv NATO-a i pisali o borbi protiv zapadnog fašizma.
Teška misija, moram se baciti na posao i uspostaviti popis prijevoda. Naravno, domaći autori koji žele pisati o Velikoj operaciji su dobrodošli, ali prednost imaju ruski autori.
Nakon nekoliko sati napornog rada u Državnoj nakladi, završavam na ručku na brzinu, u najbližoj lokaciji, nemam izbora. Tako stižem do Glazbene akademije “Šostakovići”, gdje imaju samo ikru pastrve s heljdom. Jaja se ovdje proizvode po novoj ruskoj tehnologiji, jedinstvenoj u svijetu, a heljda dolazi iz Ukrajine. Počevši od Mariupolja, na cijelom potezu Crnog mora, sada se uzgaja heljda, kako bi se utažila glad naroda okupirane Europe. Uzeo sam i čašu kvasa, mladi glazbenici ne piju votku. Platio sam u rubljama, novom karticom Sberbanke, koja je otvorila poslovnicu u neposrednoj blizini moje kuće. Rublja nam omogućuje da putujemo i plaćamo bilo gdje u okupiranoj Europi (osim teritorija gdje još traju borbe, ali tko bi planirao odmor na Sjevernom polu?). Ali potrebna nam je putovnica Ruske Federacije. Ne morate ga pokazati kada napuštate oblast, Schengenski sustav se sada zove Schengenski sustav (u spomen na posljednju veliku bitku koja se simbolično vodila u Luksemburškoj oblasti), ali FSB i dalje vrši neočekivane provjere i riskirate da završite gore u Sibiru.
Za ručak uvijek jedem lagano. Razlog je taj što smo u 16 sati prisiljeni izaći na ulicu radi pola sata tjelesnih vježbi. Predsjednik Putin posjetio je Bukurešt i primijetio sjedilačku prirodu stanovnika, u suprotnosti s njegovim ritmom života koji mu je omogućio da nas vodi u tako poodmakloj dobi. Odlučio je da prva mjera okupacije bude uspostavljanje obveznog svakodnevnog tjelesnog odgoja. Mjera vrijedi iu drugim regijama na području Europe. Smatram da je to jako dobra mjera, osim toga, mogu se i družiti: danas provodim pola sata u sportu ispred Glazbene akademije “Šostakovići”, sa studentima.
U vrhunskoj fizičkoj formi, nakon dva uravnotežena obroka, mogu se vratiti na Sveučilište gdje predajem kolegij o ruskoj civilizaciji. To je novi tečaj, iako još ne znam savršeno ruski jezik, mogu govoriti o konceptu “ruskog prostora”, o ruskoj umjetnosti i duhovnosti, o političkom geniju našeg velikog vođe. U Ministarstvu prosvjete rekli su mi da je pohađanje takvih tečajeva obavezno, pa na kraju sastavljam popis prisutnih i predajem ga partijskom tajniku “Jedinstvene Rusije” na sveučilištu. Primijetio sam da studentica u zadnjem redu nije zapljeskala na kraju mog predavanja, ali danas sam blag i tolerantan, možda je slučajno, možda je bila umorna ili je razmišljala o nečem drugom, neću prijaviti ovaj incident.
Čim završi nastava, shvatim da se bliži vrijeme Rahmanjinovljevog koncerta u Athenaeumu u izvedbi orkestra iz azerbajdžanske regije, a ja kao okupatorski dužnosnik moram biti prisutan. Dok idem u Athenaeum, u ruskoj limuzini, zove me Ciprian Mega, novi direktor Ruskog kinematografskog centra…Pročitajte ostatak članka na Contributors.ro
