Ostanite informirani uz besplatna ažuriranja
Jednostavno se prijavite na vanjska politika SAD-a myFT sažetak — isporučuje se izravno u vašu pristiglu poštu.
Na kraju može propasti. Ali bliskoistočne akrobacije Joea Bidena tijekom prošlog tjedna natjerale bi Henryja Kissingera da pocrveni. Sve dok nema rata između Izraela i Irana, američki predsjednik može tvrditi da on funkcionira. Ali to uključuje česte salta prije doručka.
Prije tjedan dana, Amerika i njezini saveznici pomogli su Izraelu da obori gotovo svih od oko 300 projektila i bespilotnih letjelica koje su stigle iz Irana – prvi put da je Islamska republika napala Izrael sa svog tla. Preko švicarskih i turskih posrednika, Iran je zapravo unaprijed obavijestio Bidena o svojim akcijama (iako je razmjer njegovih salvi sve iznenadio).
Otada je Biden uložio veto na rezoluciju UN-a koja poziva na stvaranje palestinske države, čak i dok gura pregovore Izraela o normalizaciji sa Saudijskom Arabijom koji bi mogli rezultirati upravo dvodržavnim rješenjem koje je on upravo odustao u New Yorku, i pozvao je Izrael da “odnijeti pobjedu” nad Iranom i suzdržati se od osvete.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu ignorirao je taj posljednji savjet i u petak je pokrenuo neprijavljeni napad na iranski vojni objekt u Isfahanu. Ograničeni izraelski odgovor, koji je razočarao tvrdolinijaše u Netanyahuovoj koaliciji, bio je unutar simboličnih granica onoga što Biden poziva. Ostaje za vidjeti osjeća li se Iran obaveznim nastaviti s tim milom za drago, što još uvijek može riskirati da sklizne iz izvedbene razmjene u rat.
U Washingtonu sumnjaju da Netanyahu želi zadržati iransko-izraelsku situaciju ispod ruba, a da ne preraste u pravi rat. Ali to pretpostavlja vještinu koja bi čak i njemu – Houdiniju izraelske politike – mogla nedostajati. Za sada je, međutim, proširio globalnu leću s katastrofalne humanitarne slike u Gazi na rizike od punog regionalnog sukoba. Takav bi rat bio veliki udarac Bidenovim izgledima za reizbor, koji u određenoj mjeri ovise o obuzdavanju inflacije. Kako bi obuzdao globalne cijene nafte, američki predsjednik mora neograničeno uspjeti obuzdavati Iran i Izrael.
To balansiranje moglo bi postati još teže u nadolazećim danima. Unatoč Bidenovim opomenama, Izrael kaže da dovršava planove za evakuaciju otprilike milijun stanovnika Gaze iz Rafaha kako bi se otvorio put za ono što Netanyahu naziva konačnim napadom na Hamas. Biden je gotovo povukao crvenu crtu oko Rafe i privatno zaprijetio Netanyahuu uvjetima bez presedana za američku vojnu pomoć Izraelu ako nastavi.
Ali Netanyahu je rutinski ignorirao Bidenove nevidljive linije. Nema razloga misliti da će sljedeća faza njegovog rata protiv Hamasa biti drugačija. Sve daljnje masovne žrtve, uz 34.000 ili više stanovnika Gaze koji su umrli u proteklih šest mjeseci, vratile bi fokus na sada pauzirane kopnene operacije Izraelskih obrambenih snaga. To bi također ugrozilo nedavno obećanje Izraela da će dopustiti humanitarne kamione u palestinsku enklavu u nešto bližem opsegu kakav je svijet zahtijevao.
Kao i uvijek na Bliskom istoku, slijed događaja – i raspodjela krivnje – ovisi o tome koga pitate. Posljednja faza izraelskog rata nakon 7. listopada za eliminaciju Hamasa vjerojatno je započela 14. ožujka, kada je Chuck Schumer, vođa demokratske većine u Senatu i najviši američki židovski dužnosnik, šokirao Izrael pozivajući Netanyahua da ode. Uzimajući u obzir Schumerovu rekordnu potporu zemlji do kraja, njegov prekid s Netanyahuom bio je signal koliko su se raspoloženja promijenila u SAD-u, posebno među demokratima.
U naredna dva tjedna Biden je pokušao i nije uspio uvjeriti Izrael da pusti više humanitarne pomoći u pojas Gaze. Zatim su se 1. travnja dogodila dva dramatična i nepovezana događaja. Prvo je bilo izraelsko ubojstvo sedam humanitarnih radnika Svjetske centralne kuhinje — globalne humanitarne dobrotvorne organizacije koju je osnovao José Andrés, koji je slavni kuhar u Washingtonu DC. Iako je procijenjenih 200 humanitarnih radnika izgubilo živote od listopada, smrt WCK-a pogodila je neuobičajenom snagom glavni grad SAD-a.
Tog istog dana Izrael je napao iranski diplomatski kompleks u Damasku, ubivši nekoliko viših iranskih zapovjednika, uključujući bivšeg čelnika iranskih snaga u Siriji i Libanonu. Izrael kaže da je dugo pratio kretanje zapovjednika. Ali učinak napada bio je podsjetiti svijet da bi se borba Izraela s Hamasom lako mogla izroditi u nešto daleko opasnije.
Bidenov kratkoročni cilj bit će obuzdavanje. Kako se približavaju izbori u SAD-u, implikacije svega što pođe po zlu rastu. Među ljevičarima njegove Demokratske stranke, predsjednika sada otvoreno optužuju za suučesništvo u onome što nazivaju genocidnim ratom. Na desnici, Donald Trump za cijelu krizu krivi Bidena. “To se ne bi dogodilo da smo mi bili na dužnosti”, rekao je Trump nakon iranskog napada na Izrael.
S druge strane, sasvim je zamislivo da bi ovo posljednje poglavlje u tragičnoj izraelsko-palestinskoj priči moglo rezultirati Bidenovim ciljem mirovnog procesa s dvije države. Međutim, prije toga mora zaustaviti regionalni rat, ograničiti daljnje žrtve u Gazi i poraziti Trumpa u studenom. To će zahtijevati gotovo neprekidnu akrobaciju.
