Oslo
od Stortinga stanica podzemne željeznice u Oslu toliko je pusta subotom rano ujutro da čak i tirkizno-narančasti zidni elementi kao da vrište. Duša križa nigdje.
Zastoj traje točno onoliko koliko vlak za Holmenkollen stane na stanici.
Atmosfera se mijenja kao rezanje nožem kad uđete u vagon. Krcato je do vrha.
Vrlo brzo postaje jasno da priče o ludom raspoloženju skijaških festivala u Holmenkollenu nisu pretjerane – naprotiv. Najbliža točka usporedbe vjerojatno je putovanje autobusom od središta Turkua do područja Ruisrock u srpnju.
U kočiji nema naguranih umirovljenika sa skijaškim kapama, ali sam okružena desecima mladih ljudi stilski odjevenih u grudnjake. Gotovo svatko nosi plastičnu vrećicu koja zvecka. Mnogi su sada vidno alkoholizirani, a vagon zvecka.
U susjednom redu klupa klimaju glavom dvije djevojke, vjerojatno maloljetne. Oni piju bistro piće izravno iz boce. Grupa dječaka sjedi oko mene.
Najglasniji od njih iz ruksaka vadi viski Fireball i okreće ga. I meni se nudi, ali odbijam navodeći svoje radne obveze.
Vrijeme je 7:47.
“Nećemo gledati skijanje, nego piti”, veselo najavljuje mladić koji sjedi nasuprot i kaže da tijekom dana planira popiti “15-ak porcija”.
Savjetuju mi da krenem što dublje u šumu, gdje sam čuo da se kumovi događaju.
Dobrodošli u grešni Holmenkollen.
Putovati od skijaškog stadiona do mitske šume Frognerseteren duga je i strma uzbrdica. Iz putnih zvučnika glasno trešti glazba, iako je do starta ženske utrke na pedesetak ostalo još nekoliko sati.
Organizatori su pokrenuli utrku kako bi izbjegli najveću zabunu oko mobitela. Rezultat: mladi Norvežani počeli su piti ranije.
18 godišnjaci Dati i Anne kažu da su prva pića popili već u šest ujutro. Uz stazu planiraju tulumariti do mraka, nakon čega nastavljaju put do centra Osla.
““Vidjet ćeš za koji trenutak. To je luda zabava u šumi”
Anne i Anna ne poznaju nijednu drugu modernu skijašicu po imenu Johannes Høsflot Klæbon. Skijaški festival u Holmenkollenu još uvijek je svake godine obilježen debelim markerom u njihovom almanahu. To je glavni događaj zime.
Ali zašto?
“Vidjet ćeš za koji trenutak. To je luda zabava u šumi”, kaže Anna.
Red se brzo pomiče. Čini se da su najpopularniji proizvodi ili vino od mente ili Jägermeister.
od Frognerseterena teren ima kultnu reputaciju i među skijašima. Uspon je možda najbrutalniji na turneji Svjetskog kupa i ohrabrenje u svojoj klasi.
“U vrijeme Svjetskog prvenstva 2011. tamo su bili nagurani televizori i sofe. Kad sam prvi put došao na Svjetsko prvenstvo kao mladi atletičar, pitao sam se, dovraga, zar je to ovako”, Krista Pärmäkoski priča.
Iivo Niskanen Norvežani ga, kažu, podržavaju koliko i skijaši svoje zemlje.
“Ovo su lokalne fešte i tamo se možete naviknuti na miris dima tijekom utrke. Donosi jedinstven Kollenov osjećaj,” kaže Niskanen.
Uspon je u subotu smrdio više od dima iz logorskih vatri. švedski skijaš Moa Lundgren požalio se na “sladak miris” koji upućuje na pušenje kanabisa.
Mnogo je priča o Frognerseterenu.
“Niklas Dyrhaug i Finn-Hågen Krogh ostao godinu dana jesti vafle s publikom dok su se pržili u tavi. Valjda je i tamo netko ostao na pivu“, otkriva Niskanen.
No, skijaši vide samo djelić onoga što borovi skrivaju u svojim sjenama.
Norveška mladost priče o Frognerseterenu nisu pretjerane, nego raspoloženje jest. Metsärinne je poput plesnog podija u noćnom klubu – iako smo sada vani, a tek je skoro deset ujutro.
Dotjerani mladi sjede u velikim skupinama na snježnim sprudovima. Neki plešu ili se hrvaju, mnogi se grle. Svi imaju piće u ruci.
Putovanje izgleda opasno na mnogim mjestima. Neki od mladih su toliko pijani da više ne mogu stajati i njeguju ih na tlu. Ipak, čini se da se većina dobro zabavlja, jako zabavlja.
“„Zvjezdano nebo, vatra i malo mraza. Život ne postaje puno bolji zbog toga”
Što se niže spuštate niz nemirnu strminu, to zabava postaje sve odraslija. Uz stazu je fokus na skijanju i piću, dok je poviše veći fokus na piću i vikanju.
Identificirali su se kao ljubitelji skijanja Espen i Matt proveli su noć uoči subote u šumi, spavajući na šatorskim madracima. Sjedili su i uživali uz logorsku vatru do sitnih sati.
Prema Mattisu, bilo je tristotinjak noćenja.
„Zvjezdano nebo, vatra i malo mraza. Elov život od toga ne postaje puno bolji”, kaže.
Prema riječima dvojca, noć je bila mirna, ali dani nisu. Prema Espenu, prijašnjih je godina netko drugoga mogao udariti u pijanu glavu, no raspoloženje se promijenilo druge godine.
Nekolicina mladih spominje isti fenomen.
„Tada su se mladi ljudi počeli tući u velikim grupama“, kaže Espen.
Od gledatelja čuje mračne priče o tome što se događa na Frognerseterenovoj zabavi.
Droga je i ovdje svakodnevica, kažu. Mnogi potiču ljude na korištenje, primjerice, kokaina.
Nakon prošlogodišnjih utakmica društvenim mrežama je kružila snimka seksa usred dana na šumskom gledalištu. Četiri različite skupine govore o videu, a kaže se da su ga “svi” vidjeli.
Tučnjave dobivaju najviše medijske pažnje.
Šef operacija policije u Oslu Christopher Bang kaže da su i ove godine viđene male nujake. Mladost je također bila u tako niskom stanju kisika da je bilo teško ostati uspravan, kaže on. Jedan od partijanera slomio je prst.
V G izvijestio je kasnije u subotu da je policija uhitila nekoliko osoba zbog prekomjerne alkoholiziranosti.
“Naš šator prve pomoći pun je ozlijeđenih i onesviještenih ljudi”, direktor utrke Guro Sandnes komentirao je VG.
Nije iznenađujuće.
Bliže staza se ponaša čistije.
Atmosfera postaje naelektriziran kada Iivo Niskanen stigne trčati pred tisuću ljudi. Sam vadi svoj telefon i snima ljude koji se motaju po šumskoj padini.
Niskanen ne može krenuti jer postoji red onih koji traže selfije. Iz jedne skupine muškaraca čuju se ritmični povici “Iivo, Iivo”. Čak ni Kläbo nije dobio slično ohrabrenje nakon odgode.
Povici dopiru iz grupe od desetak ljudi, onako kako pijuckaju pivo. Kunu se u ljubav finskoj zvijezdi.
„Iivo je naš otac. Ne zna ništa osim skijati na dugim tradicionalnim stazama, ali radi to vraški dobro. Iivovo smjensko skijanje je umjetnost”, odjeven u džemper Magnus boje.
Na putu natrag ne možeš ni sam ustati, grupa se njiše a ima ih puno. Ako je prije dobrih sat vremena atmosfera bila vesela, sada je već kaotična. Najmlađim partijanerima je strašno, a veliki dio onih ispod više nije u stanju za intervju.
Nakon par sati ronjenja jasno je da je Holmenkollen po mnogočemu posebno skijaško natjecanje. Zahtjevno za sportaše, ali vlažno i grešno za gledatelje.
Upravo zbog toga tisuće ljudi svake godine hrle u iste šume.
“Kralja neće biti u Lillehammeru”, rezimirao je NIskanen prije utrke.
