Ova nogometna momčad bila je na pragu osvajanja pete uzastopne titule, no gotovo cijela momčad je poginula

Umberto Motto oduvijek je sanjao igrati za Torino FC. Sanjao je da nosi smeđi dres momčadi pred tisućama navijača.

I sanjao je o tome da čuje svoje ime dok je hodao na teren na stadionu Filadelfia.

Dječak rođen u sjevernom talijanskom gradu Torinu i kapetan Torinove omladinske momčadi, Motto je izgleda bio predodređen da predstavlja klub svog dječaštva.

San mu se ostvario – i to brže nego što je očekivao – ali dan je bio živa noćna mora.

4. svibnja 1949. Motto je bio u obilasku Torina s dva kupca tvornice njegovih roditelja, koja je izrađivala majice za Torino i talijansku reprezentaciju.

Kad su se vratili u grad, dočekao ih je još jedan neobičan prizor: ceste pune automobila koji trube.

“Mislio sam da se dogodilo nešto dobro”, prisjetio se Motto, koji sada ima 93 godine.

Motto se vratio u sjedište Torino FC u gradu, gdje ga je dočekao domar Mario Lanati, koji ga je brzo odveo na kat.

“Umberto, moraš znati da se dogodilo nešto katastrofalno”, rekao mu je Lanati. – Avion se srušio.

Zbunjeni Moto odgovori: “Koji avion?”

Lanatijev odgovor bi nepovratno promijenio Mottov život i živote svih koji su povezani s Torinom.

Avion o kojem je govorio Lanati prevozio je gotovo cijelu prvu momčad Torina iz portugalskog Lisabona, gdje su igrali prijateljsku utakmicu s Benficom.

Među mrtvima je 18 igrača prve momčadi Torina, njihovi treneri, talijanski sportski novinari i posada leta.

To je i dalje jedna od najvećih sportskih katastrofa u povijesti i odmah je uništena jedna od najvećih momčadi koju je talijanski nogomet ikada vidio.

Taj torinski tim, od milja zvan ‘Grande Torino’ zbog nevjerojatnih uspjeha, bio je na pragu petog uzastopnog naslova talijanskog prvaka, a njegovi su igrači tada činili i okosnicu talijanske reprezentacije.