Karijera | Tommy Lindgren radi između dvije profesije – bilo je potrebno više od 13 minuta da odgovori na jedno pitanje

“Ovaj je moj najstariji komad odjeće koji posjedujem,” Tommy Lindgren kaže i prilično ponosno pokazuje jaknu NFL kluba Cincinnati Bengals koju nosi. Jakna je iz 1991. godine i podstava džepova je poderana.

Nije slučajnost što Lindgren nosi Bengals jaknu. Podupirao je momčad od Super Bowla 1989. jer se zaljubio u tigraste kacige momčadi.

Sada se slika u sakou na Olimpijskom stadionu u Helsinkiju, jer mjesto je pogodno za spoj glazbe i sporta.

Lindgren je postala poznata kao glavna pjevačica Don Johnson Big Banda, koji je upravo objavio novi album koji je dobio mnogo pozitivnih kritika Ponoćni pokret. Njegov drugi glavni posao usko je vezan uz sport. Lindgren je tri godine radila u Udruzi za ljudska prava kao stručnjak za sportske kampanje za ljudska prava.

Slogan “Ne kvari sport” vidljiv je na mnogim sportskim događanjima iu kampanjama Udruge za ljudska prava.

“Kampanja nas je učinila vidljivim aktivistima za ljudska prava u sportu s kojima se može kontaktirati”, kaže Lindgren.

Kampanja je i međunarodno izuzetna. Lindgren je to otkrila prošlog prosinca na forumu Sporting Chance u Ženevi.

“Bilo je jako puno upita zainteresiranih. Sličan projekt bio je pokrenut u Kanadi.”

Počela je Udruga za ljudska prava kampanja o ljudskim pravima u sportu u studenom 2021., no treninzi organizacije o ljudskim pravima za sportske saveze i sportske organizacije već su započeli ranije. Prema riječima Lindgren, do sada je bilo oko 700 sudionika, bilo bi i više interesa, ali nije moguće učiniti više sa sredstvima Udruge za ljudska prava.

“Rekao bih da se zahvaljujući našem radu o ovim temama počelo govoriti i bolje razumjeti.”

Prema Lindgrenovom mišljenju, središnje pitanje kampanje bilo je usmjeriti pozornost na svakodnevni život finskog sporta, iako su ljudska prava u međunarodnom sportu također na dnevnom redu.

“Da razumijemo jednakost, razna pitanja diskriminacije, prava djeteta i prava osoba s invaliditetom. To su sada pitanja koja imaju stvarne probleme s ljudskim pravima ovdje u Finskoj u svakodnevnom životu sporta i tjelesne aktivnosti.”

I konkretno, što je postignuto? Lindgren spominje, primjerice, Gimnastički savez, koji je posljednjih godina sve više kritiziran i zbog aktivnosti trenera, među ostalim.

„Gimnastički savez napravio je dosta dobrog posla u novom rasporedu dječje gimnastike, gdje je jasno usmjereno na vođenje računa o pravima djeteta. U njemu su definirane svakodnevne aktivnosti kako bi se bolje vodilo računa o pravima.”

“

“Puno je posla da se svačija prava ostvare i da ljudska prava doista budu u srži sporta.”

Lindgren navodi da je kampanja bila vidljiva i na govornoj razini.

“Prvi put vidim da mnogi sportaši, sportski savezi, sportski klubovi i sportaši koriste riječ ljudska prava. To i dalje ne znači ništa osim da čine komunikativni čin, ali ovi izrazi su prilično moćni: Ne kršite sport i ljudska prava su u srži sporta”, kaže Lindgren.

“Ako se te stvari javno govore i dijele kao poruke, primjerice na kanalima društvenih medija, to je ipak određena vrsta predanosti tim stvarima.”

Rad Udruge za ljudska prava na utjecaju na ljudska prava u sportu i dalje traje, a na proljeće izlazi peticija u kojoj se mogu uključiti svi. Napravljena je i analiza kampanje.

“Naša analiza još uvijek je da ima još puno posla kako bi svačija prava bila ostvarena i kako bi ljudska prava doista pripadala srži sporta.”

Kad je Lindgren započeo kao dizajner kampanje, isprva je namjera bila zaraditi godinu dana. Od tada je reguliran. Lindgren trenutno radi 3,5-dnevni radni tjedan u Udruzi za ljudska prava.

“Ubrzo smo shvatili da radimo nešto što će, nadamo se, trajati godinama.”

Kad je počelo, bila je pandemija korone, pa su glazbeni obrasci bili u pauzi, ali Lindgren je i dalje radio sportski zabavni program Bench Warmers na TV-u i sportski talk show Lindgren & Sihvonen na radiju.

“Kalendar se malo promijenio. Poslovi na televiziji i radiju su nestali, ali je njihovo mjesto zauzelo malo više razmišljanja. Svoj tjedni život nastojim posložiti tako da za sve bude vremena.”

Kako radi?

“Promjenljivo, ali barem sam donekle uspio, jer smo završili ploču”, kaže Lindgren i smije se.

A kako je glazbenik prikladan za uredski posao?

“Vrlo dobro, pretpostavljam. Kao mladić bio sam šest i pol godina u uredu Amnestyja u Finskoj, ali od tada nije bilo sličnih. Da, stvarno volim svakodnevne rutine.”

“

“Hej, napravili smo super stvar, dođite, pogledajte i doživite.”

Ponekad kod Lindgrena postoje problemi s rasporedom, jer uredski rad uključuje određenu redovitost sastancima.

“Onda ne možeš dolaziti i odlaziti kako hoćeš niti duže spavati. Naravno, ovih dana ne spavam baš do kasno ujutro – kaže otac trogodišnjeg djeteta.

Lindgren kaže da je ponekad teško, ali postoji i naličje medalje.

“Obje dine vas s vremena na vrijeme strahovito nagrađuju, tako da to možete učiniti. Uostalom, Musa je posao koji je pun raznih kontradikcija. Ujedno je i najčišći na svijetu. A s druge strane, iscrpljujuće i teško i parajuće na živce. I nejasno.”

Lindgren također nalazi koristi od uredskog rada za stvaranje glazbe.

“Kad, primjerice, praviš planove kampanja ili učiš popunjavati neke excele, odnosno neku sistematizaciju, što mi nije nužno bila najjača kvaliteta kroz život, mogli bi barem na nekoj razini biti korisni u glazbenom radu. Ne izravno u stvaranju glazbe, nego u tome kako pokušavamo maksimalno povećati pozornost koju naš prekrasan album (smijeh) dobiva.”

Postoji i drugi način da se pronađe zajednički jezik.

“Ovo je ista vrsta posla jer ciljaju na pozornost ljudi: hej, napravili smo super stvar, dođite, pogledajte i doživite.”

S druge strane, primjerice, kampanja Lige za ljudska prava nije previše utjecala na sadržaj stihova.

“Oni na neki način imaju raspršena zapažanja o društvenim temama i možda s nekog gledišta i o ljudskim pravima, ali s druge strane samo su neka od njih ovakva. Novi album također ima puno rap tekstova koji se temelje na zabavi s jezikom.”

Kad dvije posao oduzima puno vremena, kako se održavaš u formi?

“Šteta. Uživam u svakodnevnoj tjelovježbi, na primjer vozim bicikl na dine kad god je to moguće. Zimi volim skijati – staze iz Arabije su mi skoro pred vratima. To je nešto najstrašnije i najdivnije: ako ima pristojnih uzbrdica, tada znaš da si živ.”

Prd ili slobodno skijanje?

“Sranje. Nije problem u stavu, ali ja sam loš freeskier iz nekog razloga. Nisam baš dobar ni u klizanju. Treba nekako savladati tu tehnologiju.”

“

“Glazba se danas objavljuje na mnogo načina, a jedan od načina je napraviti glazbeno djelo dugo preko sat vremena, što se zove glazbeni album.”

Do ove točke hromi magareći most: od tradicionalnog načina skijanja do tradicionalnog načina objavljivanja glazbe. Najnoviji album Don Johnson Big Banda je tradicionalni album i vinil dupli disk.

“Album je u cjelini na neki način relikt, koji je glazbenicima naše generacije možda važniji nego mlađima. U današnje vrijeme glazba se izdaje na mnogo načina, a jedan od načina je napraviti glazbeno djelo duže od sat vremena, što se zove glazbeni album.”

Album ima dovoljno vremena, ali ima i dosta gostujućih izvođača i tu su i drugi jezici osim engleskog, uključujući finski.

„Ipak, ovo je donekle najkompletniji i najkohezivniji albumski ansambl koji smo ikada napravili. Zvukovi, ritmovi i atmosfera imaju zajedničku nit.”

“

– Uvijek se malo bojim tih situacija, da mi misao ne počne lutati.

Kako bi dobili DJBB u kombinaciji sa sportom, pitanje je naravno: kad bi DJBB bio timski sport, što bi bio?

“Puno razmišljam o ovome s više točaka gledišta”, započinje Lindgren vijugavo razmišljanje koje traje 13 minuta i tri sekunde.

Skviče u govoru Atik Ismail i Hurrigane, Gösta Sundqvist u finskom nogometnom poslu, trenirajući da postane vrhunski sportaš Antti tuisku i vrste JVG u različitim sportovima. I mnogo više.

Lindgren ističe najnovijeg člana DJBB-a autora Felixa Zengerakoji je uz svoju karijeru glazbenika osvojio nekoliko prestižnih medalja u sportu u vrećama, uključujući dva zlata sa Svjetskog prvenstva.

“Sigurno je nekako promijenio dinamiku jer je deset godina mlađi i unio je novi elan u posao. Ploče također imaju malo trzavije ritmove.”

Lindgren nastavlja s kušanjem i već dolazi do rješenja:

Možemo li mi biti sportski klub koji je prije 20 godina imao ogromne uspjehe i trofeje, a onda se malo stišalo?

Zatim dolazi “s druge strane”.

S druge strane, možda smo veteranska postava koja još uvijek jako uživa u onome što radimo i koja još uvijek uveseljava ljude.

Konačno, Lindgren izjavljuje kako se nadamo da je ovo nešto razjasnilo.

“Uvijek se malo bojim tih situacija, da mi misli ne počnu lutati. Na neki način, bio sam umoran.”